Mile Prpa: Vrabac Tvrtko nobelovac

Knjiga VRABAC TVRTKO I FEDERACIJA PTICA d. o. o. sastoji se od 32 priče za djecu,koje se već objavljuju na više Internet portala. Radnje priča smještene su u poznate svjetske objekte kao što su Bijela kuća, Kip slobode, Eiffelov toranj, Koloseum, Keopsova piramida, Kineski zid, Nobelov komitet, Bečka filharmonija, NATO savez i sl.

Američka filmska tvrtka  iz Teksasa najavljuje izradu animiranog serijala Vrabac Tvrtko od 32 sekvence, ali i ekranizaciju još nekih Prpinih djela.

VRABAC TVRTKO NOBELOVAC

Svake godine u raskošno uređenoj dvorani švedski kralj Gustav organizira svečanost na kojoj dodjeljuje Nobelove nagrade. U udobnim sjedalima, u nju se smjeste brojni dvorjani i ugledne ličnosti obučeni u skupocjena odijela, a ispred sviju, u prvom redu sjede dobitnici Nobelove nagrade poznati znanstvenici i književnik.

Jedan vrabac, običan mali vrabac, kakvog djeca svakodnevno vide u svojim dvorištima i šumarcima, a drugi ga vrapci zovu Tvrtko, uleti u dvoranu kroz odškrinuti prozor za vrijeme svečanosti dodjele Nobelovih nagrada.

Vrabac Tvrtko osta zatečen i zbunjen prizorom koji ugleda u dvorani. On nije ni znao što je to Nobelova nagrada. Posebno ga se dojmili dobitnici koji su sjedili u prvom redu obučeni u frakove podsjećali ga na carske pingvine. To ga je oduševilo.

Nakon što je kralj Gustav dodjelio nagrade i čestitao svim dobitnicima, javno je obznanio da će se iduće godine, ubuduće, Nobelova nagrada dodijeljivati i najboljem pjevaču svijeta.

Vrabac Tvrtko razmišljao je da vrapci kad pjevaju samo cvrkuću živ… živ… živ… – i shvatio da to nije znanje pjevanja za koje bi se dobila Nobelova nagrada. Ali imam još cijelu godinu dana vremena da naučim lijepo pjevati. Iduće se godine kandidiram za Nobelovu nagradu za pjevanje.

U dvorani, da pokaže svima da je i on tu, tri četiri puta obletio je oko glave kralja Gustava lepršajući poput kolibrića i cvrkućući živ… živ… živ… – ravno u lice Kralju, a potom izleti van kroz odškrinuti prozor.

Čitave dane i noći razmišljao je o Nobelovoj nagradi i odlučio se kandidirati. Ali bio je svjestan da svojim cvrkutom živ… živ… živ… ne može dobiti Nobelovu nagradu za najboljeg pjevača svijeta.

Povjerio se nekolicini prijatelja, drugih vrabaca, i oni mu savjetovali da se obrati slavujima da ga nauče lijepo pjevati. Njegovi prijatelji, vrapci, izabrali su tri najgrlatija i najbolja slavuja koji su tako veličanstveno biglisali, a u triju, (sva tri istovremeno), bile su to melodije pred kojima bi se posramio i jedan Mozart ili Beethoven najveći skladatelji u povijesti glazbe.

Njegovi učitelji podučavali ga od jutra do sutra, i tako danima i mjesecima, ali on je i dalje znao samo izustiti cvrkut živ… živ… živ…!

Priča o kandidiranju vrapca Tvrtka za Nobelovu nagradu za pjevanje, brzo se proširila u cijelom ptičijem svijetu. I vrabac Tvrtko shvati da mora nešto smisliti.

Mnoge ptice raznih vrsta došle su pogledati tog ptičjeg genija i tražile da bi rado čule njegovu pjesmu, a vrabac Tvrtko svima odgovorio da se to ne smije znati sve do dodjele Nobelove nagrade, da neka druga ptica tu pjesmu ne bi prisvojila sebi. Svim pticama razlog je bio uvjerljiv i odlučile su potpisati prijedlog da mu se dodijeli Nobelova nagrada.

Za to čuli i carski pingvini s Južnog pola i poslali trojicu, najmudrijih i najboljih carskih pingvina u najljepšim frakovima, (poput sv. Tri kralja), da vide o čemu se tu radi. Tako su se i zvali: Baltazar, Melkior i Gašpar. Upravo su stigli kad je trio slavuja izvodio svoju melodiju. Toliko se zadiviše njihovom melodijom da im od miline potekoše suze. Nazočni vrapci rekoše im da je to melodija koju će vrabac Tvrtko naučiti i otpjevati pred kraljem Gustavom.

A carski pingvini koji se, upravo zbog svoje mudrosti i zovu carski, imali su drugi prijedlog. Predložili su da se ta melodija koju su istovremeno pjevala tri slavuja snimi i pošalje Nobelovom komitetu s prijedlogom da se vrapcu Tvrtku dodijeli ovogodišnja Nobelova nagrada za pjevanje.

I doista, jednoga dana, na adresu vrapca Tvrtka, stigne pismo da je dobio Nobelovu nagradu za svoje veličanstveno pjevanje. Vrabac Tvrtko bio je izvan sebe od radosti, ali i od straha da bi kralj Gustav mogao zatražiti da se na svečanosti uživo izvede ta melodija koju bi pred svima on pjevao.

O dodjeli nagrade odmah su obavještena sva tri carska pingvina Baltazar, Melkior i Gašpar koji su, čim su čuli tu vijest, krenuli na dugi put s Južnog pola prema kući vrapca Tvrtka, da mu u ime svih pingvina svijeta čestitaju. Čestitke vrapcu Tvrtku poslale su, ili osobno došle i izrazile, i bezbrojne ptice iz cijelog svijeta.

Kad su stigla tri carska pingvina čestitali su vrapcu Tvrtku i predložili mu da napiše pismo kralju Gustavu, obzirom da se svaki dobitnik te najviše nagrade treba pojaviti u svečanom crnom fraku i bijeloj košulji, da je vrabac premalen za takvo odijelo, pa da predloži da s njim, kao pratnja, dođu tri carska pingvina koji su cijeli život obučeni u crni frak i bijelu košulju.

Kralj se oduševio tom idejom i napisao da sva tri pingvina mogu doći zajedno s vrapcem Tvrtkom kao njegova pratnja na svečanost dodjele Nobelove nagrade, i da u vrijeme dodjele nagrade sva tri budu na povišenom podiju zajedno s Tvrtkom.

I tako je bilo. Došao je najveći dan u životu vrapca Tvrtka. Upitao je pingvine kako da otpjeva tu melodiju a zna samo cvrkutati živ… živ… živ…?! Pingvini mu rekoše; Ništa ti ne brini! To je naša stvar, ti samo ispred samog Kralja leti i počni cvrkutati živ… živ… živ…!

I doista, nakon dodjele nagrade vrapcu Tvrtku kralj Gustav zamoli vrapca da pred svima otpjeva tu predivnu melodiju, najljepšu koju je ikada čuo. Vrabac je poput kolibrića lepršao ispred lica Kralja i počeo cvrkut živ…živ… živ…!

I tada se cijelom svečanom dvoranom zaori melodija, nešto najljepše što su prisutni u dvorani ikada čuli. Svi se digli na noge i burno pljeskali najvećem glazbenom geniju svih vremena – vrapcu Tvrtku.

Kralj zamoli vrapca Tvrtka da svake godine dođe na svečanost dodjele Nobelovih nagrada i da uvijek otpjeva tu istu melodiju. Vrabac Tvrtko se zahvali i kaza Kralju da neće moći dolaziti jer je preuzeo veliku obvezu da sve vrapce svijeta nauči takvim prelijepim melodijama, još je dodao da želi da njegova ptičja vrsta ubuduće pjeva ljepše i bolje i od samih slavuja.

I kad sve završi krenu natrag kući, ispod perja sva tri carska pingvina izleti po jedan slavuj. To su bila ona tri učitelja vrapcu Tvrtku, koji su ga mnoge dane i mjesece učili pjevanju od jutra do sutra, ali je i dalje znao pjevati samo živ…živ…živ…!.

A kad je došao kući, za novac koji je dobio uz Nobelovu nagradu, kupio je tri vagona pšenice i godinama je zrnje prosipao uz ceste, puteljke, dvorišta i svuda gdje žive vrapci i druge ptice, pa su ga zato ptice prozvale – Dobri vrabac Tvrtko – Nobelovac.

Zvjezdano nebo najljepše se zrcali u nevinim
dječjim očima.
Dječje srce prima ljubav ali i za njom žeđa.
Ne škrtarite ljubavlju prema djeci.
Ljubav koju ulažete u dječje duše, obilato se vraća vašoj starosti.
Ono što ste sijali to ćete i žeti.
Nema granica ljepoti prirode, ali ni njenoj mudrosti, zato
djeco učite iz prirode.

Zagreb, 03. 10. 2015

Mile Prpa /Hrvatsko nebo