Jurica Gudelj: Kakvu BiH želimo, kakva BiH je moguća?
Braneći svoju poziciju konstitutivnog naroda Hrvati zapravo brane postojanje BiH kakva je dogovorena u Daytonu, a takva je u ovom trenutku jedino i moguća i poželjna.
Bosna i Hercegovina, stoji u ustavu, država je triju konstitutivnih (tvorbenih) naroda i dvaju entiteta. Jedan je entitet bošnjačko-hrvatska Federacija, a drugi je entitet srpskog naroda Republika Srpska. To je početni okvir u kojem se treba organizirati život za stanovnike ove zemlje.
A što imamo danas u praksi? Imamo državu sastavljenu od dva entiteta, jednog srpskog i jednog praktično bošnjačkog. U Federaciji BiH, naime, Bošnjaci mogu bez ikakve suglasnosti hrvatskih političkih predstavnika donijeti gotovo sve odluke i zakone. Neki utjecaj na vlastitu sudbinu Hrvati imaju na razini županija u kojima su većina ili ih ima u značajnom broju.
Međunarodnim mirovnim sporazumima iz Washingtona i Daytona predviđeno je, pak, da BiH tvore tri u svemu jednakopravna naroda i to je ideal kojem bi se trebalo težiti.
No, već više od 15 godina bošnjački politički establišment, potpomognuti određenim čimbenicima iz međunarodne zajednice, pravnim nasiljem pokušava izmijeniti karakter mirovnih sporazuma, odnosno od Bosne i Hercegovine stvoriti državu dvaju konstitutivnih naroda koja žive u dva entiteta.
U tom procesu se znatna energija uložila u proces dekonstituiranja Hrvata. No, unatoč tomu, Hrvati su i danas ipak važan faktor u ovoj državi i neće dozvoliti da ju itko razvaljuje.
Funkcionalna Bosna i Hercegovina je ključ opstanka Hrvata na ovom prostoru i upravo je Hrvatima najviše stalo da se izgradi država u kojoj će tri naroda u svemu biti jednakopravna, ali i u kojoj će se poštivati individualna politička prava svih njenih građana. Budući da je Bosna i Hercegovina višenacionalna država, odnosi unutar BiH ne mogu se urediti drugačije nego na konsocijacijsko-federalističkim principima.
Nasuprot tomu, bošnjački establišment svim silama želi stvoriti unitarnu, najprije Federaciju, a potom i BiH. Svakim danom i u svakoj prigodi apsolutno sve bošnjačke stranke, kao i nevladin sektor i mediji, urušavaju državu BiH kao zemlju jednakih konstitutivnih naroda pri tom gradeći podlogu za državu „temeljnoga naroda“.
Iako je razumljiva težnja Bošnjaka da grade „svoju“ nacionalnu državu, neprihvatljivo je da zbog te svoje težnje oni ruše BiH, koja nije samo njihova država, nego je i hrvatska i srpska.
S druge strane, kao antipod bošnjačkom unitarizmu imamo srpski separatizam. Unitarizam i separatizam se međusobno hrane i cilj im je, iako se na prvi pogled tako ne čini, zapravo isti: dokidanje Bosne i Hercegovine kakva je dogovorena u Daytonu. Za Srbe to znači osamostaljivanje RS-a, a za Bošnjake to znači istiskivanje svih nebošnjaka iz institucija vlasti na svim razinama te kreiranje društva po vlastitoj (islamističkoj) mjeri.
Hrvati u takvom kontekstu imaju najviše razloga boriti se za izgradnju Bosne i Hercegovine, i to takve da će svaki narod u njoj moći komotno živjeti i u kojoj će svaki građanin imati zajamčene svoje građanske slobode i ljudska prava.
Hrvati, koji su teritorijalno disprezirani širom BiH te ujedno i brojčano najmanji konstitutivni narod, danas imaju najveći interes graditi europsku Bosnu i Hercegovinu.
Upravo zbog toga bošnjački establišment se toliko i protivi izmjenama Izbornoga zakona BiH koje će osigurati da jedan konstitutivni narod drugom ne može izabrati političke predstavnike.
To bi, naime, bio početak, nužni pretkorak, izgradnje europske Bosne i Hercegovine.
Srbi su za te izmjene u ovom trenutku nezainteresirani, jer ih se puno ni ne tiču a i stava su da „što je manje BiH, to je više RS-a“. Bošnjaci su, pak, apsolutno protiv toga da jedan narod drugom ne bira političke predstavnike jer bi to značilo zaustavljanje unitariziranja Federacije BiH.
Zbog toga bošnjačka politika ne preza niti od nepoštivanja odluka Ustavnoga suda BiH koje su jasne i nedvosmislene i koje su potvrdile načelo konstitutivnosti kao natkrovljujuće načelo Ustavu BiH.
Braneći svoju poziciju konstitutivnog naroda Hrvati zapravo brane postojanje BiH kakva je dogovorena u Daytonu, a takva je u ovom trenutku jedino i moguća i poželjna.
Jurica Gudelj/Dnevnik.ba/http://dnevnik.ba /Hrvatsko nebo