„Ugledni“ profesor Dejan Jović

Knjige, znanstveni pamfleti i javni istupi kojima ‘istaknuti i ugledni’ profesor sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti, Dejan Jović, nastavlja šamarati i obmanjivati hrvatski narod, ali i svjetske znanstvene krugove, nižu se kao na tekućoj vrpci. I izgleda da neće tako skoro prestati.

Budući da se lijepo uhljebio, instaliran na vrlo visoko mjesto u hrvatskom obrazovnom sustavu, čovjek bi pomislio kako će mu već jednom biti dosta silovanja zdravog razuma hrvatskog naroda i prodavanja fino prepakiranog velikosrpskog otrova studentima na zagrebačkom sveučilištu.

Ali od toga ništa.

Tako i svojom novom malicioznom knjigom ‘Rat i mir – politika indentiteta u suvremenoj Hrvatskoj’, taj nedodirljivi Sorošov stipendist i svojevremeno glavni savjetnik bivšeg hrvatskog predsjednika Ive Josipovića, ne prestaje relativizirati velikosrpsku agresiju i obeščašćivati Domovinski rat. Dinamika njegovog našminkanog verbalnog egzibicionizma i perverznih antihrvatskih konstrukcija postaje sve opasnija, tim više što svoj povlašteni tretman na zagrebačkom sveučilištu i u hrvatskosrpskim medijima neumorno koristi kako bi stalno dodavao neke nove, zaprepašćujuće uvrede i optužbe na račun branitelja i stvaratelja današnje hrvatske države. Sustavno gazeći hrvatskom narodu dostojanstvo i nadu u bolju budućnost.

On zna da svojim kvaziznanstvenim konstrukcijama i spinovima ne može utjecati na činjenično stanje ni sliku, koja je starijim ljudima, izravnim sudionicima i suvremenicima raspada Jugoslavije i Domovinskog rata, potpuno jasna. Ali on, kao i svi drugi perfidni manipulatori, gleda daleko unaprijed te svojim knjigama, predavanjima i medijskim istupima, vani i u Hrvatskoj, ciljano želi obmanuti mlade ljude. One koji su rođeni nakon raspada Jugoslavije i Domovinskog rata i o njima znaju, ili će znati, samo ono što im se kaže u školi, na fakultetu, što pročitaju u knjigama, novinama ili čuju i vide na radiju i TV. Poglavito svoje zagrebačke studente i buduće hrvatske naraštaje ,kako bi od njih napravioi taoce srpske ‘istine’.

Zato se, prema opširnom intervju za Božićno izdanju ‘zagrebačkog’ Globusa (‘Politolog koji se usudio secirati nacionalne svetinje’) u svojoj najnovijoj knjizi Dejan Jović bavi – ‘Našim (!?) novim mitovima, frustracijama i fiksacijama koje određuju karakter društvenog, socijalnog i političkog razvitka Hrvatske’.

Svim mastima premazan jugonostalgičar i velikosrpski šarlatan

Prodajući se za jednog od nas, taj svim mastima premazan jugonostalgičar i velikosrpski šarlatan, misli kako će mu, uz pomoć tog trika, antihrvatski aktivizam na svim frontovima lakše proći. Dejan Jović je nedvojbeno lukav i vješt komunikator (pogledajte mu oči i govor ruku i tijela) u podmetanju antihrvatskih podvala. Pa tako dok se žustro bori protiv tobožnje proizvodnje hrvatskih ‘mitova’ o Domovinskom ratu on istovremeno spretno promovira najnovije velikosrpske mitove poput onog o ‘istjerivanju dvije trećine Srba iz Hrvatske’. Ili protura apsolutne laži poput one da je u Hrvatskoj ‘u ožujku 1990. samo 11,5 posto ljudi željelo neovisnost’.

Iz spomenutog intervjua koji je u ‘Globusu’ dao svom suborcu Vladi Vurušiću, očito se vidi kako se i ova nova Jovićeva knjiga, zapravo bavi reciklažom već prožvakanih velikosrpskih laži, fiksacija i frustracija kojima je zadojen on sam. I svi njemu slični, jugo i velikosrpski gubitnici. Što je na kraju krajeva odredilo njihov lako prepoznatljiv dvolični karakter i razjarilo osvetnički angaržman na ‘našim prostorima’.

Svakome tko je pročitao taj intervju jasno je koliko se Jović svjesno i namjerno, ali očito prozirno, trudi ignorirati nesporne činjenice i istinu o Domovinskom ratu. Izmišljajući i koristeći sve moguće kreativne razloge zbog kojih bi se krivica za velikosrpsku agresiju na Hrvatsku i hrvatska obrana od te agresije mogle izjednačiti. Po potpuno istoj matrici po kojoj to radi današnja službena srbijanska politika i diplomacija, predvođene najodanijim Miloševićevim ratnohuškačima i sljedbenicima u agresiji na Hrvatsku i BiH, Vučićem, Dačićem i Vulinom.

Dejan Jović, kao i svi drugi velikosrpski umjetnici laži, majstor je ‘alternativnih činjenica’. On će vas uvjeravati kako su one istina čak i kada zna da vi znate da to što priča nije istina. Njemu nije važno je li vi vjerujete ili ne u ono što on priča. Njemu je samo važno da počmete sumnjati u ono što vi vjerujete i vidite.
Da zamuti istinu.

Za ilustraciju koliko je taj najnoviji Jovićev antihrvatski pamflet, knjiga puna jeftinih podvala, iracionalnih gluposti, poluistina i smicalica, dovoljno je citirati nekoliko apsurdnih tvrdnji iz navedenog intervjua:

– ‘Nacionalisti ne dopuštaju Hrvatskoj da izađe iz rata. Neki od njih zazivaju još jedan’. Ovakvo providno blefiranje može proći još jedino kod Jovićevih suboraca u Srbiji i kod inferiornog medijskog smeća u Zagrebu s mračnom vanjskom i udbaškom pozadinom. Ali kod većine razboritog hrvatskog naroda sigurno ne. Taj narod jako dobro zna tko ga je i zašto napao u prethodnom ratu, tko nije zadovoljan rezultatom tog rata i tko se sad priprema i zaziva još jedan. Nadajući se drugačijem ishodu.

– ‘Hrvatska ni u čemu nije bila toliko produktivna u ovih 25 godina koliko u proizvodnji mitova o Domovinskom ratu, oko kojih su se angažirali i ljevica i desnica i centar’, nariče dalje nezadovoljni ‘hrvatski znanstvenik’ Jović.

Profesor – velikosrpski revizionist

Zamislite, profesor na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti, koji obrazuje mlade hrvatske intelektualce i buduće stupove društva, tvrdi da je Domovinski rat– mit! Dakle nešto što se u stvarnosti nije dogodilo, pa dakle ni razaranje Vukovara i Dubrovnika, ni pokolji na Ovčari i u Škabrnji, ni sve druge grozote u petogodišnjoj velikosrpskoj agresiji i okupaciji jedne trećine hrvatskog teritorija. I kako su svi hrvatski političari, uključujući tu Mesića, Josipovića, Milanovića i Pusićku, toliko zaslijepljeni nacionalizmom da su svih ovih 25 godina lagali hrvatski narod da se Domovinski rat zaista dogodio.

Jovićeva slika ratnih i poratnih događaja na prostoru bivše Jugoslavije toliko je bizarna i iskrivljena da čovjek pomisli kako se radi o slijepcu. No, njegovim bizarnim bedastoćama mogu se čuditi samo oni koji ne znaju daje taj, u široj akademskoj zajednici dobro poznat velikosrpski revizionist, čak javno negrirao i još uvijek negira da se dogodila Srebrenica! Čime je na sebe navukao gnjev i ismijavanje uglednih povjesničara i intelektualaca širom svijeta.

Ali ne i u Hrvatskoj.

Jovića tako čudi što je – ‘Mit o Domovinskom ratu usmjeren protiv Srba kao vječitih krivaca za sve nedaće Hrvata’, a ne protiv Turaka. Zaista jako čudno, kada se zna što su sve u posljednih sto godina borbe protiv velikosrpske tiranije i porobljavanja, Hrvati pretrpjeli. No, za njega to su – ‘obične predrasudei stereotipi’ pa ‘naprosto ne može da razume’ zašto su Hrvati, početkom devedesetih -‘napustili politiku mira i okrenuli se nasilju uz potpuni nedostatak osjećaja za poziciju drugoga’ .

Koja volovska debilnost. ‘Naš’ Dejo očito žali zašto hrvatski branitelji, ‘imajući osjećaj za poziciju’ velikosrba, na početku devedesetih nisu dopustili Miloševiću i njegovim genocidnim manijacima da za kratko vrijeme i bez naročitog otpora od cijele Hrvatske naprave Vukovar i Škabrnju.

Glavna meta profesora su branitelji

Zato se on i okomljuje najžešće na hrvatske branitelje – ‘koji još nisu izišli iz rata i ne dopuštaju Hrvatskoj da iz njega iziđe’. I velikodušno nudi svoju pomoć bacajući kost razdora pozivom ‘političkim elitama i slijeva i s desna da ih marginaliziraju i zaustave’ . Jer, kaže on -‘ hrvatski su branitelji prijetnja miru, suverenosti i slobodi Hrvatske’ (!)

Svaka čast profesore zagrebački, ovoliki velikosrpski idiotizam ni „legendarnom“ Šešelju ne bi pao na pamet.

Osim hrvatskih branitelja, koji su silno rasrdili Jovića zato što su zbog tamo nekih’običnih predrasuda i stereotipa’ stali na put velikosrpskim agresorima i spriječili okupaciju Hrvatske, njega užasno iritiraju i hrvatski domoljubi. Poglavito sadašnja predsjednica, gospođa Grabar- Kitarović, koja se usudila izjaviti kako će ‘mnogo vode proteći Savom i Dunavom prije nego Srbi i Hrvati budu prijatelji’. On bi bio najsretnijikada bi se i ona, kao dva njena prethodnika, zalagala da se bivše famozno ‘bratstvo jedinstvo’, koje je Hrvatima donijelo toliko ‘dobra’, u Hrvatsku vrati odmah. Pa onda opet, sve ispočetka.

‘Našeg Dejana’j oš jako nervira i to što se – ‘u građanskom ratu na području Hrvatske agresorom može nazvati nekoga tko je recimo živio u Donjem Lapcu kao i 5 generacija njegovih predaka’. Naravno, njemu pritom ne znači ništa to što je taj ‘netko’ s puškom u ruci, zajedno sa velikosrbima iz Srbije skoro pet godina ubijao i etnički čistio Hrvate s okupiranih hrvatskih teritorija za račun proširenja granica Srbije.

Koliko su Jovićeve podmukle verbalne akrobacije ‘začuđujuće’ slične Vučićevim, prosudite sami po ovoj njegovoj izjavi – ‘Ne bih rekao da su se Srbi iz Hrvatske, pa čak ni oni iz pobunjenih krajeva, inicijalno vidjeli kao dio Srbije'(!)

Velikosrpski spinovi

Ha, ha, ha, ma ni govora druže profesore, oni su se definitivno vidjeli kao dio Južnoafričke republike, inače kako bi po Kninu i ostalim okupiranim dijelovima Hrvatske mogli onako strasno u kamere vodećih svjetskih TV kuća urlati- ‘Ovo je Srbija!’

Nema više smisla trošiti prostor nabrajajući dalje providne velikosrpske spinove ovog profesionalnog velikosrpskog obmanjivača, ali evo jedne njegove ‘istine’ koja najbolje potvrđuje vjerodostojnost svega što je u svojoj najnovijoj knjizi i za božićnje izdanje ‘Globusa’ rekao – ‘Lustracija je u Hrvatskoj provedena i to prilično drastično za Srbe i Jugoslavene, bez ikakvog lustracijskog postupka’.

Sto posto profesore. Ali eto, nekim je prokletim čudom mimoišla tebe, Pupovca, Stanimirovića, Stazića, Ostojića, Mesića, Josipovića, Pusićku, Milanovića i još mali milijun drugih ‘bivših’ (veliko)Srba i Jugoslavena na ključnim pozicijama u državnim i društvenim institucijama današnje hrvatske države. Koju bi vi najradije ponovo upregli u ‘novi’ regionalno velikosrpski jaram. Na čemu, skupa s Miloševićevim nasljednicima u Beogradu, hrvatskim obrazovnim sustavom i medijima, radite punom parom.

Opravdavanje Miloševićeve odgovornosti

Možemo mi na ovako skromno duhovit način ukazivati koliko kod hoćemo kako bizarni spinovi tog ‘našeg’ patuljastog politologa ne drže vodu, ali povijesno iskustvo nas upozorava kako ima nešto vrlo opako u ovakvim ‘znanstvenim’ smicalicama jugo i velikosrpskih umjetnika laži. Navlastito kada imaju vanjske sponzore, a ‘hrvatski’obrazovni sustav i medijiim služe kao poligon za manipuliranje hrvatskim narodom.

Zato je puno bolje prenijeti ozbiljnu znanstvenu polemiku koju je s Jovićevim povijesnim revizionizmom na svom blogu greatersurbiton.wordpress.com vodio poznati britanski politički analitičar i stručnjak za raspad bivše Jugoslavije, Marko Attila Hoare.On se na intelektualan način izruguje Jovićevim perfidnim tezama kojima ono pravdava Miloševićevu odgovornost za velikosrpsku agresiju i zločine, ukazujući da se ‘njegovi teoretski modeli nalaze u stalnom sukobu s činjenicama’.

Ovog poznatog stručnjaka za povijest raspada bivše Jugoslavije zaprepašćuje da čvrstim i nepobitnim dokazima uokvirena slika, koju svijet ima o Slobodanu Miloševiću ‘ kao promotoru velikosrpskog nacionalizma i podstrekaču prekrajanja granica po mjeri Velike Srbije’, nailazi na ‘žestoko osporavanje u revizionističkim radovima Dejana Jovića’.

Analizirajući Jovićevu predhodnu knjigu ‘Jugoslavija- država koja je odumrla: Uspon kriza i pad Kardeljeve Jugoslavije (1974-1990)’. M. A. Hoare upozorava kako on tom knjigom pokušava Miloševića portretirati u sasvim drugom – ‘benignom svjetlu’. Za Jovića je Slobodan Milošević bio ‘jugoslavenski nacionalist koji nikada nije postao srbijanski nacionalist, kakvim ga mnogi danas prikazuju’. Po njemu, nije Milošević bio zlikovac koji je uništio Jugoslaviju nego je to bio – Edvard Kardelj.

U donkihotskom pokušaju da skine s Miloševića odgovornost, Jović ide tako daleko da čak tvrdi kako ‘od 1966, a poglavito od 1974, to nije bila Titova nego Kardeljeva Jugoslavija’. Zahvaljujući čijem je zalaganju za demokratizaciju i decentralizaciju ona jednostavno – odumrla. A ne ‘raspala se u agoniji krvavih Miloševićevih ratova za Veliku Srbiju’ kako ispravno zaključuje Hoare.

Hoare dalje upozorava kako se tvrdnjom da su ‘mnogi članovi jugoslavenske političke elite u to vrijeme, uključujući tu i Miloševića, bili iskreno iznenađeni kolapsom (Jugoslavije) i još više ratom koji je potom uslijedio’ Dejan Jović opasno približava zataškavanju ratnog huškanja i odgovornosti Slobodana Miloševića za grozne masovne zločine, genocid i razaranja u Hrvatskoj, BiH i na Kosovu.

Gospodin Hoare se čudi zašto Jović u svojoj gore spomenutoj knjizi gotovo potpuno ignorira sve druge republike bivše Jugoslavije osim Srbije, i donekle Slovenije. Prikazujući Miloševića kao ‘relativno benignu političku figuru, koji je želio Jugoslaviji povratiti bivšu snagu i jedinstvo’, ali se zbog pritisaka događaja izvan njegove kontrole ‘nevoljko priklonio srpskom nacionalizmu’ .

Još ga više zbunjuje zašto se u knjizi tu, u najkritičnijem trenutku, početkom devedesetih, Jovićeva priča o raspadu Jugoslavije naglo prekida. Ovakvim pokušajem zatamnjenja odgovornosti ‘balkanskog koljača’za krvave događaje koji su uslijedili u razdoblju od 1991-2000. – te, ‘Dejan Jović ne prikazuje Miloševića, već samog sebe u pravom svjetlu’.

Ukazujući dalje na brojne nelogičnosti u Jovićevim rasčlambama, gospodin Hoare za primjer uzima njegovu tvrdnju da Milošević ne može biti kriv za uništenje Jugoslavije ‘jer je ona odumrla krajem osamdesetih’, da bi kasnije’optuživao Tuđmanovu Hrvatsku za separatizam’. Ako je Jugoslavija ‘odumrla u kasnim osamdesetima’ kako Jović tvrdi,’od koga se to onda Tuđmanova Hrvatska odvajala kada je Tuđman na vlast izabran tek u proljeće 1990- te’? pita ga Hoare.

Potpora naporima Beograda

Koliko se Dejan Jović opasno upregao u napor službenog Beograda da revidira povijest raspada Jugoslavije i Miloševićevu ulogu u njemu ukazuje i njegova tvrdnja kako je intervencija JNA u Hrvatskoj bila motivirana ‘dobrom namjerom da se spriječi izravni etnički sukob’ . Odnosno da je rat u Hrvatskoj bio ‘izraz slabe i neučinkovite države koja nije bila u stanju obuzdati privatne vojske, privatne osvete, privatne zakone i privatno nasilje’.

Izrugujući se ovakvom Jovićevom izvrtanju istine gospodin Hoare ga pita: ‘Kako to da nisu privatne vojske nego JNA, pod izravnim vodstvom Miloševićeve Srbije uništile hrvatski Vukovar i napale BiH 1991-92. god.’ I dodaje kako je svakom u svijetu, tko se bavio proučavanjem raspada Jugoslavije, jasno da je Milošević bio ‘ratni huškač koji je aktivno zagovarao, organizirao i pokrenuo agresiju na Hrvatsku, BiH i rat na Kosovu’.

U zaključku svoje polemike s Dejanom Jovićem, Marko Attila Hoare upozorava kako Jovićevi pokušaji da krivicu za uništenje Jugoslavije i ratove u Hrvatskoj i BiH izjednači ili prebaci s Miloševića i velikosrba na žrtve njihove politike i agresije ‘stvara puno više problema nego ih rješava’.

Zna li rektor zagrebačkog sveučilišta, znanstveno vijeće FPZ-i i hrvatska akademska zajednica u cjelini, kakvog znanstvenog monstruma imaju u svojoj sredini? Hoće li uraditi nešto protiv bujanja jovićevizma u Hrvatskoj, ili će tom notornom velikosrpskom revizionistu dopustiti da i dalje, s pozicije profesora na hrvatskom sveučilištu, opravdava ono što se ničim opravdati ne može?

Željko Dogan/HKV/https://www.hkv.hr /Hrvatsko nebo