Gilbert Keith Chesterton: Čovjeka koji tretira tuđe pse kao da su njegovi vlastiti zovemo kradljivcem pasa……
Vrijeme:2 min, 42 sec
“Vrlo poznata političarka, koja zasigurno vjeruje da ono što govori predstavalja najuzvišeniji svijetli idealizam, izgovorila je ovom prilikom sljedeće riječi: “Moramo brinuti za tuđu djecu kao da su naša vlastita.” Kada sam pročitao te riječi udario sam rukom po stolu, kao čovjek koji je iznenada zamijetio osu i zgnječio ju rukom. Rekoh sebi
“To je to! Pogodila je! Izgovorila je pravu formulu najgorih i najotrovnijih od svih političkih pogrešaka koje su pokvarile utrobu svijeta. To je ono što je uništilo demokraciju, uništilo obiteljski život, uništilo dostojanstvo kao jedini oslonac i stup obiteljskog života i demokracije. To je ono što je odnijelo ponos siromašnih i čast oca kao glave obitelji, tako da više ne može osjećati ponos osjećaja da je građanin, proglašavajući ga pukim glasačem. Englezov dom nije više njegov dvorac, niti je on kralj u tome dvorcu. Njegova koliba više nije njegova koliba, njegova djeca više nisu njegova djeca, a demokracija je mrtva. Ona ne misli nikakvo zlo. Ona uopće ne zna što govori. Ona ne razumije niti riječ užasne rečenice koju je izgovorila. Ali rečenica je uistinu izgovorena.” A rečenica koju je izgovorila je ovo: “Mi, bogataši, možemo brinuti o djeci siromaha kao da su naša vlastita. Budući da smo ukinuli sve njihove roditelje, oni su svi siročad.”
Ideal nam je svima dovoljno poznat, naravno i nemamo ništa puno za reći protiv njega osim da je krajnje nemoralan. Čovjek koji kaže da će tretirati tuđu djecu kao svoju vlastitu je jednak čovjeku koji kaže da će tretirati tuđe žene kao svoju vlastitu. Može izvući određenu količinu pjesničkog ili sentimentalnog užitka iz djece, ali jedako može i iz žena. Pitanje je da li ikakva ljudska prava ostaju drugom čovjeku koji bi trebao biti odgovoran za svoju ženu i djecu. Ako loše postupa prema njima, savršeno je pravedno uspostaviti legalnu mašineriju koja će se baviti tim iznimkama, koje i postoje kako bi se tretirala ta zla, u postupku protiv njega. Ali nije pravedno, po bilo kojem moralnom kodeksu prepoznatom od strane ljudi, od samoga početka započeti s pretpostavkom da njegova djeca pripadaju vama u istoj mjeri u kojoj pripadaju njemu. Ako postoji adekvatan slučaj protiv njega mora mu se dokazati, ali ovdje se ne bavimo takvim slučajem. Bavimo se temeljnom plutokarskom pretpostavkom, slučajno otkrivenom uobičajenom frazom. … Primijetite da dama ne kaže – iako bi bez sumnje rekla – “Kada čujem da je neko dijete izmlaćeno užarenim žaračem, moja me ljudskost čini da se osjećam ljutitom kao da je to moje vlastito dijete.” Ona se ne bavi teškim slučajevima, ili pojedinačnim slučajevima, nego od samog početka generalizira. Ona pretpostavlja da će upravljati, pretpostavlja da će joj biti dozvoljeno upravljati, tuđom djecom kao da su njena vlastita.
Čovjeka koji tretira tuđe pse kao da su njegovi vlastiti zovemo kradljivcem pasa. Čovjeka kojeg uhvatimo kako se brine za tuđe konje kao da su njegovi vlastiti zovemo konjokradicom. Ali čak je i ovo istina samo ako su lopovi siromašni i ignorantni da bi se pozvali na izliku humanitarizma. Bogatog komunistu koji tretira tuđu djecu kao da su njegova ne zovemo otmičarom, što samo pokazuje kako komunizam neće biti vladavina siromašnih, niti bezvlašće siromašnih, nego samo proširenje već postojećeg bezvlašća bogatih.”
FBstranica Gilbert Keith Chesterton/https://www.facebook.com/chesterton.hr/Hrvatsko nebo
