Prof. dr. sc. M. Tuđman: Praljku dugujemo samo istinu

Donosimo govor prof. dr. sc. Miroslava Tuđmana iz jučerašnje komemoracije u Lisinskom za generala Slobodana Praljka. (hkv)

Govor prof. dr. sc. Miroslava Tuđmana na komemoraciji za generala Slobodana Praljka

Dragi prijatelji, branitelji, suborci i poštovatelji generala Slobodana Praljka,

Danas smo ovdje da kao suborci, prijatelji i poštovatelji generala Slobodana Praljka izrazimo najdublju sućut njegovoj supruzi i obitelji, da iskažemo naše poštovanje, odanost i zahvalnost čovjeku, za kojega nisu dostatne ove Hamletove riječi:

Bio je čovjek; kad sve zajedno se uzme,
Vidjeti neću nikad više njemu ravna.

Nema tih riječi kojima možemo opisati ni nadoknaditi gubitak ljudine poput Slobodana. Nema toga među nama koji bi mu mogao biti ravan po fizičkoj neustrašivosti, moralnoj beskompromisnosti, intelektualnoj superiornosti, odanosti domovini ili socijalnoj požrtvovnosti. Možda se neki od nas mogu mjeriti u nečemu sa Slobodanom, ali nitko u svemu. Zato mu nitko nije ravan.

Sve što je radio – radio je sa strašću, ali svjestan racionalnih i iracionalnih silnica svijeta u kojem živimo. Njegov zadnji čin u haškoj sudnici nije bio teatralna gesta, niti bijeg od odgovornosti za svoje čine, niti gesta kukavice u strahu pred osudom, niti potez očajnika koji u depresiji bježi od kazne.

Njegova poruka kristalno je jasna: “Slobodan Praljak nije ratni zločinac! S prezirom odbacujem vašu presudu!“.

Dosljedan u svojoj etičkoj beskompromisnosti, general Praljak je s prezirom odbacio nepravednu presudu – kojom su on i ostala petorica – osuđeni za zločine koje nisu zapovjedili, koje nisu mogli spriječiti i za koje nisu znali.

Politički i zapovjedni vrh Hrvata Herceg Bosne nije ni bio optužen da je osobno počinio zločine ili da je zapovjedio zločine. Nitko od njih nije zanijekao da su počinjeni zločini i od strane Hrvata. Zato je presuda jednako nepravedna prema žrtvama koje nisu dobile zadovoljštinu jer nisu osuđeni zločinci koji su počinili zločine.

Degradacija institucije međunarodne pravde

General Slobodan Praljak je s prezirom odbacio presudu koja je uvreda za samu pravdu i degradacija institucije međunarodne pravde. Odvjetnici haških osuđenika svjedoče da je „dio mračne ostavštine MKSJ-a… školski primjer kako ne treba voditi predmet, kako ne treba birati sudsko vijeće, kako ne treba voditi sudsku raspravu, kako ne treba analizirati dokazni materijal, kako ne treba pisati presudu … /to je/ bila parodija, šarada, teatar apsurda zamaskiran suđenjem“.

General Slobodan Praljak je s prezirom odbacio presudu jer nije potvrdila povijesnu istinu i povijesne činjenice o sukobu između Muslimana i Hrvata u Srednjoj Bosni. Prezir prema sudcima Slobodan Praljak dokumentirao je sa 18 knjiga činjenica i tisuće stranica dokaznoga materijala da su se Hrvati u Srednjoj Bosni branili kako bi sačuvali gole živote pred napadima Armije BiH. A bio je dostatan samo jedan dokument – izvorno izvješće zapovjednika Armije BiH Rasima Delića iz veljače 1994. Aliji Izetbegoviću:

“HVO je eliminisan sa područja Jablanice, Konjica, Fojnice, Kaknja, Zenice, Travnika i Bugojna. Znači, kompletna jedna pokrajina po Vens-Ovenovom planu sa centralom u Travniku”.

„Cijela jedna provincija po Vance-Owenovom planu“ znači da je 153.000 Hrvata prognano, 1.700 civila i zarobljenih pripadnika HVO-a ubijeno, dok su se branili u svojem zavičajnom prostoru koji je i prema tom mirovnom planu međunarodne zajednice predviđen za većinsku hrvatsku provinciju.

Bakir Izetbegović najavio je obračun s Hrvatima

General Slobodan Praljak je s prezirom odbacio presudu koja je iskoristila institut udruženi zločinački pothvat kao podvalu i manipulaciju s ciljem uskraćivanja prava Hrvatima na suverenost i ravnopravnost. Praljak je bio duboko svjestan političkih posljedica uporabe sintagme udruženi zločinački pothvat od strane bošnjačkoga vodstva. Obračun s Hrvatima Bakir Izetbegović je odavno najavio: „Svako spominjanje Trećeg entiteta, federalnih jedinica, federalizacije, je samo nastavak udruženog zločinačkog pothvata Tuđmanovog režima.”

General Slobodan Praljak je s krajnjim prezirom odbacio presudu koja jeprogramirana manipulacija svjetskih moćnika i samoobmana međunarodne zajednice da će osuda političkog i zapovjednog vrha Hrvata u BiH na lažnim istinama i krivotvorinama donijeti pomirenje. Praljak nije imao iluzija da će svjetski moćnici stati u obranu prava malobrojnog hrvatskoga naroda i njegovih prava u BIH. Dobro je znao da u međunarodnim odnosima nema sentimentalnosti nego samo interesa.

No, Praljak ne bi bio Praljak da je ustuknuo pred pristranim sudcima, programiranom tužiteljstvu, propagandnim presudama, povijesnim krivotvorinama i međunarodnoj nepravdi. Ni jednu jedinu minutu nije htio živjeti kao ratni zločinac jer to nije bio. Pred cijelom svjetskom javnošću je zagrmio, kriknuo protiv nepravde. Znao je da je njegova žrtva takvih razmjera da će se neminovno pokrenuti lanac istrage i val prosvjeda koji će neizbježno obuhvatiti nesposobne i neodgovorne sudce haškoga tribunala, te da će presuda izrečena 29. studenoga 2017. ostati otvorena sve dok se ne utvrdi istina i donese presuda koja će odgovarati povijesnim činjenicama.

Praljak je svojom žrtvom učinio više nego što je rekao u sudnici. Koliko je učinio za vrijeme rata u obrani Hrvata u BiH, još je više učinio svojom žrtvom kojom odbija nepravdu i krivnju. Njegov odlazak u nepovratnu vječnost nije posljedica emocija ili strasti, koja ga je zavela da počini glupost ili pogrješku. Njegov je čin svjesna, racionalna odluka gordog i ponosnog čovjeka koji nije imao izbora. Bio je na to prisiljen kako bi postao glas naše i europske savjesti jer su se sudci haškoga Tribunala oglušili na sve njegove argumente i dokaze koji su ostali bez izravnoga i poštenoga odgovora.

Slobodane, prijatelju, ljudino,

Sve ono što si učinio za nas i učinio si i nama. Ne možemo izbjeći Tvoj prezir ako ne budemo dostojni Tvojih poruka, ako pristanemo na krivotvorine i nepravdu. Tebi dugujemo samo istinu. Bez sentimentalnosti, bez patetike, bez osvete.

Jer: Bio si čovjek; kad sve zajedno se uzme,

Vidjeti neću nikad više Tebi ravna.

Na nama je – i budućim generacijama – da budemo dostojni Tvojega spomena.

Počivao u miru Božjem.

prof. dr. sc. Miroslav Tuđman

HKV/https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo