Zorica Vuković: Međunarodna recenzija hrvatskog nastavnog uputnika

Na dan kad je izricana sramotna presuda u Hagu, Divjak je poslala svoju poruku. Ona, s nultom tolerancijom, korača putem koji je ucrtao Jokić, postavljen od Milanovića.

Koja je razlika između njegovog postavljanja i postavljanja Divjak? Samo u tome što je dotičnu postavio Plenković. Sve ostalo je isto. I još gore.  Ona, programe koje je osmislila tzv. Jokićeva ekspertna skupina, šalje na međunarodnu recenziju u Veliku Britaniju. Po čijim uputama, čijim naredbama i raspisanim natječajima? I tko su uvaženi recenzenti? A Đikić šuti…(?)

I kad joj je  postavljeno pitanje 12. 10. 2017. na konferenciji „Bolje obrazovanje“: „Zašto reforma obrazovanja u Hrvatskoj treba odobrenje Velike Britanije?”, ministrica nije odgovorila. Naglo joj je pozlilo, pa je morala napustiti prostoriju. Ispričao ju je njen pomoćnik Alavanja.

Na međunarodnu recenziju, idu svi predmeti, čak i hrvatski jezik i povijest (čemu se protive braniteljske udruge). Glavni šef Posebnog stručnog povjerenstva, Andrej Plenković, još nije formirao cjelokupni tim. Ili je to BD „sama svoj majstor“?

Iz HAZU upozoravaju: „Od kada je došla na čelo ministarstva, Divjak difamira neistomišljenike eliminirajući ih iz pozicije kreatora odgojno-obrazovne politike bez obzira na to što je riječ o vrhunskim hrvatskim stručnjacima. Pod krinkom depolitizacije obrazovanja, kao nikada do sada, ispolitizirala je obrazovanje i prepustila ga isključivo jednoj ideološki definiranoj skupini.“  I sve to pod „brižnom palicom“ šefa reforme.

Divjak se stalno pojavljuje na „antifa“ portalima i na CNN-ovoj balkanskoj televiziji N1. Tamo ona daje izvještaje:

„Kurikularna reforma je u fazi međunarodnih recenzija, od kojih se očekuje da unaprijede reformu. Gotovo svi kurikularni dokumenti, njih 49 od 50, završeni su i sređeni nakon javne rasprave i šalju se na međunarodnu recenziju. Imamo onih koji kažu da to ništa nije valjalo i onih koji kažu da je to savršeno. Vjerujem da većina misli da je istina negdje u sredini. Mi svakako moramo imati politiku kontinuiteta, upotrijebiti ono što su stotine stručnjaka, nastavnika i profesora razvili, a to na temelju recenzije unaprjeđujemo.

„Cilj Ministarstva je,“ reče Divjak, „da se taj postupak završi u siječnju i da se nakon toga uputi poziv osnovnim i srednjim školama da se jave za pilot projekt provedbe kurikularne reforme. Pilot projekt će obuhvatiti oko 60 do 70 škola iz svih hrvatskih županija, na kojim će se pilotirati ono što je pripremljeno.“

„Stigle su i međunarodne recenzije zatražene iz Austrije, Estonije i Ujedinjenog Kraljevstva u kojima se ističe da je hrvatski kurikulum pozitivan primjer razvoja kurikuluma u Europi, jasno strukturiran i napisan te, po mišljenju engleskoga recenzenta, `bolji od engleskoga` jer su ishodi učenja i sadržaji širi i dobro povezani s ostalim predmetima,“  doznaje se iz Ministarstva znanosti obrazovanja i sporta.

Hrvatski uputnik bolji od engleskoga

? Je li moguće? Da, sve je moguće samo da prođe ono što su „babilonci“ naumili.

Facebook komentar: „Sramotno ponašanje sramotne ministarke u sramotnoj Vladi. Djecu nam uništavaju i još nam to naplaćuju u milijardama kuna. Zašto me to podsjeća na kraljevsku Jugoslaviju i njezine žandare? Ipak, glavno je da je Vlada stabilna, sve je drugo u službi te stabilnosti. Ah, da, i Juncker je zadovoljan.“

Kako to da „trulo hrvatsko obrazovanje“ odjednom postaje tako napredno? Britanci su odobrili i program iz biologije. Vjerojatno pun evolucionističkih sadržaja.

Zašto toliko naturaju evoluciju? Svjetski poznati evolucionist James Watson (SAD), dobitnik Nobelove nagrade  za otkriće strukture DNA (ukradene od Rosalind Franklin) je 2007. godine, šokirao  izjavom da su crnci manje inteligentni od bijelaca, a temeljio ju je na evolucionističkim vjerovanjima. Nakon dobivanja nezaslužene nagrade, to mu je valjda najveće dostignuće.

Izjavio je: „Intimno sam veoma sumoran kada je riječ o perspektivi Afrike jer su naše socijalne politike zasnovane na činjenici da je njihova inteligencija na istoj razini kao naša, a svi testovi pokazuju da to nije istina.“  Dodao je i to da je vjerovao da su svi ljudi jednaki, no „svi oni koji su imali crnačke zaposlenike znaju da nije tako.“

Godine 2000.-te završen je projekt „Ljudski genom“. Evolucionisti su mnogo očekivali. Ali o njemu se danas šuti. Voditelj projekta Francis Collins  je tijekom istraživanja spoznao veličinu Božjeg stvaranja i od ateista postao vjernik o čemu je pisao u svojoj knjizi „Božji jezik“, a od dokaza evolucije  ni „d“.

Britanski znanstvenici s Imperial College u Londonu pronašli su nešto nalik crvenim krvnim zrncima, te kolagenska vlakna na kostima dinosaura, a oni ne mogu biti stari 65 milijuna godina kako tvrde evolucionisti. Koautor studije, Sergio Bertaco je izjavio: „Bili smo potpuno zatečeni! Uopće nismo očekivali tako nešto. Dugo nam je trebalo da shvatimo što smo zapravo vidjeli.” Ovi fizički nalazi protive se vremenskoj skali koju zahtijeva teorija evolucije.

Ovo je jedan u nizu mnogih dokaza koje nam je biokemija dala, počevši s mekim tkivom koje je u kostima T. Rexa 1993. godine otkrila američka znanstvenica Mary Schweitzer. Nalazi pokazuju da dinosauri nisu mogli izumrijeti prije 65 milijuna godina jer ova tkiva i stanice ne mogu opstati toliko dugo vremena.

Sličnih dokaza ima mnogo. Pun ih je internet: od otkrića fosila do raznih predavanja. Naročito na Youtube-u. Npr.:

Nažalost, teorija evolucije se i dalje propagira kroz svjetske obrazovne sustave. Pa i kroz PISA projekt.

Primjeri su u pitanjima PISA 2015.:

T je ispravan odgovor PISA-e. Nije jasno kako su se ptice dogovarale:  jesu li imali kongres u Opatiji ili na Maldivima ili su slali SMS-ove? Možda su se dogovarale preko facebooka?

Čudo je da „papci“ mogu odrediti „znanstvenu“ postavku  evolucije  iz  milijun godišnje  perspektive.

Teško je, nestručnjacima, odgovoriti na pitanje koji kostur pripada kojoj vrsti mačke. Kako su onda i od čega nastale? A i laik zna da se u prirodi podosta razlikuju.

Slično evolucionisti ukazuju da je uspravan hod omogućio razvoj čovjeka. Hoće li pingvini na Antartici evoluirati u ljude?

Ili će to jednom učiniti vrane koje se služe primitivnim tehnikama. Uzmu orah u kljun, uzlete i bace ga na asfalt. To ponavljaju dok orah ne pukne i onda ga pojedu.

„Ne postoji ni jedan dokaz koji bi mogao direktno povezati razvoj mozga u homida pri milijun godina s uspravnim hodom i mogućnostima slobodnih ruku, “ stoji u Prapovijest i prve civilizacije, urednika Cravetta Enrica.

Louis Leakey (1903.-1972.) paleontolog, rođen u Keniji, sin britanskih misionara, kaže: „Ako bi me netko pritisnuo oko podrijetla čovjeka, morao bih nedvosmisleno reći to da imamo veliki upitnik po tom pitanju. Do danas nije pronađeno ništa što bi istinski stajalo kao prijelazni oblik, uključujući i Lucy, budući da je lubanja 1470 (fosil) jednako toliko stara, čak i starija. Ako bi bio i dalje pritisnut, morao bih reći da ima više dokaza za sugeriranje iznenadne pojave čovjeka, nego postupni proces evolucije.“

Zašto onda međunarodni stručnjaci iz PISA-e slažu pitanja iz biologije (prirodoslovlja) za petnaestogodišnjake tako da uključuju izmišljenu evoluciju?

Nisam sigurna u broj bodova koje bih na takvom testu dobila.

PISA (Programme for International Student Assessment) je međunarodni projekt. Provodi se u prvom razredu srednje škole ili osmom razredu osnovne, među petnaestogodišnjacima.

U periodu od 3. 3. 2015. do 17. 4. 2015. godine provedeno je testiranje uzorkovanih učenika u 160 škola (158 srednjih škola i 2 osnovne škole). Od ukupno 22 571 učenika, rođenog 1999. godine, odabran je slučajni uzorak od 6 754 učenika (42 učenika po školi).

U istraživanju je ukupno sudjelovalo 5 867 učenika (26 %), 160 ravnatelja i 5 456 roditelja. Testiranje učenika u svakoj školi trajalo je oko 4 sata (s pripremom 6 sati). Učenici su rješavali dvosatni test na računalu iz prirodoslovlja, matematike, čitalačke pismenosti i sposobnosti suradničkog rješavanja problema. Nakon testa učenici su ispunjavali upitnik na računalu u trajanju od  60 minuta.

Nakon obrade i unosa svih podataka u  lipnju 2015.,  podnesen je izvještaj međunarodnom konzorciju,  a u RH je objavljen u prosincu 2016.

Izvještaj o provedenom ispitivanju 2017., bit će dostupan 2018. godine.

Obično se tvrdi da su hrvatski učenici na tom natjecanju loši. Tablica prikazuje mjesto naših učenika u svijetu.

Od nas manje bodova imaju učenici Izraela, ali se ne može tvrditi da su Izraelci po dostignućima zaostali. Čak što više. Od pustinje su napravili plodno tlo, a o drugome da se ne govori.

Po prirodoslovnoj pismenosti, prvi je Singapur s 558 bodova, Hrvatska ima 475 bodova, a posljednja je Dominikanska Republika s 332 boda.

Po prirodoslovnoj kompetenciji, Hrvatska ima 476 bodova. U matematici su naši učenici skupili 464 boda, singapurski 584, a dominikanski 328.

Učenici su odgovarali i na određena pitanja iz svakodnevnosti. Jedno od njih je bilo kako su zadovoljni životom među vršnjacima.  Najzadovoljniji su bili dominikanski učenici, naši su na šestom mjestu po zadovoljstvu, a Singapur na 12-tom. Najmanje zadovoljni su učenici Hong Konga.

Tu ima i čitav niz podataka o materijalnom statusu učenika, o obrazovanju roditelja, ali nigdje nema podataka o uspjehu učenika, iz testiranih predmeta, u redovnom školovanju. Na taj propust upozorio je svojevremeno doc. dr. sc. Matko Glunčić, fizičar s PMF-a, i sasuli su na njega „drvlje i kamenje“. Zašto naši vrli PISA-ovci skrivaju taj podatak, koji je, po mom mišljenju, vrlo bitan? Jer nije svejedno ispituješ li odlikaše ili dvojkaše ili prosječne učenike. Bitno je napomenuti da su oni „slučajno“ odabrani. I onda se po tako „slučajno odabranima“ lupeta kao da su u testiranju sudjelovali svi učenici. U ocrnjivanjima  prednjače „antifa“ mediji.

Franjo Popović: „Je, zato kad naše prosječno dijete ode u školu u SAD, tamo postiže nadprosječne rezultate. Nevjerojatno kako sve može postati politička igra …”

Divjak ide dalje. Otkriva strukovne škole kao da ih prije nije bilo, ali je prešutjela napad ljevičara na katolički vrtić čija su dječica dobila poklone iz europskih sredstava. Jesu li djeca tog vrtića manje vrijedna da se njima ne može dati ništa iz te Europe?

Još jedno veliko postignuće je poslovna suradnja s poduzetnikom Nenadom Bakićem koji je dopremio 17 paleta s 38 tisuća mikroračunala. Tako će se u šeste razrede uvesti nastava programiranja kao interdisciplinarna za razvoj kreativnosti. Djeci, s 11 ili 12 godina, interdisciplinarnost, a nisu prošli osnove prirodoslovnih i povijesnih znanja (kemija, fizika, biologija, zemljopis, povijest).

Što kaže struka o ovome, oni ne žele slušati, a nisu ni pitali. Biznis je biznis. Čemu ga kvariti?

„Vrijednost projekta je 4,7 milijuna kuna što je stvarno mala vrijednost kada se zna da će svaki učenik u ruke dobiti svoje mikroračunalo,“ rekla je Divjak.

Prof. dr. sc. Goran Šimić, voditelj Zavoda za razvojnu neuropatologiju Hrvatskog instituta za istraživanje mozga Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu o virtualizaciji školstva kaže:

„Nikakva tehnologija ne može nadomjestiti kvalitetne nastavnike. Za uspješno učenje i općenito napredak djece u svladavanju novih i težih zadataka i životnih situacija nije dovoljno suhoparno i bezosjećajno prenošenje informacija, što se može do neke mjere postići i elektroničkim medijima, nego je za to potrebna kvalificirana osoba koja djecu odgaja i uči vrijednostima.“

Prof. Šimić dodaje: „… učenici dobivaju alate koji omogućuju bolje snalaženje u svijetu oko sebe, ali su djeca sve izgubljenija i sve više prepuštena sama sebi. Razne činjenice moguće je dobiti u trenu, ali one nisu uvijek provjerene… količina knjiga i bilježnica može se dramatično smanjiti, ali učenici sve manje uče i sve slabije pamte. To je djelomično i posljedica činjenice da je zapamćivanje pročitanog iz knjiga bolje nego s ekrana…“

Nicholas Carr, bivši urednik časopisa Harvard Business Review, u svojoj knjizi „Plitko-Što internet čini našem mozgu“, iz svog vlastitog iskustva, piše: „Što više vremena provodimo na internetu, to smo manje sposobni susjećati s drugim ljudima, što nas vodi zaključku da mreža s vremenom otupljuje naše mogućnosti kontemplacije, kao i dubinu naših emocija.“

Kako će na sve reagirati „dušobrižnice“ iz UNICEF-a koje su nedavno tvrdile da je „svako drugo dijete u Hrvatskoj zlostavljano putem interneta“. Je su li, i kada, rekle nešto dobro?

Postavlja se pitanje je li moguće da određeni ljudi žele (ili ne znaju) razoriti sposobnost mladih naraštaja da budu pametni, mudri i kritični ili ih se pretvara u fizičke i duhovne invalide zbog nečije umišljenosti i zarade?

Zastranjivanja u Europi  čini se došla su do grla. Početkom listopada (2017.) skupina intelektualaca, među kojima su filozofi Rémi Brague, Roger Scruton i Robert Spaemann,  imala je u Parizu skup Europa u koju možemo vjerovati. Oni su objavili dokument pod nazivom „Pariška Izjava“. U njoj se poziva na  „povratak kršćanskim vrijednostima“.

„Europu guši smrtonosan zagrljaj koji je ‘lažna Europa’ nametnula našoj stvaralačkoj mašti“, kaže se u Izjavi. „Lažna Europa“, upozoravaju potpisnici Pariške izjave, „svojim `odbacivanju prošlosti`  i `izgradnjom carstva novca i propisa pokrivenih pseudo-religioznim univerzalizmom`  utjelovljuje institucije za koje je Eliot rekao da im djelovanje nije neutralno, već je nekršćansko.“

Na odbacivanje kršćanskog naslijeđa, upozoravao je Europejce i Ivan Pavao II. Zato, kaže don Damir Stojić, krunicu u ruke, jer ovo je rat za duše naše djece. A i za nas same. Jer međunarodna „elita“ je u Hagu i u UN-u, ovih dana,  pokazala koliko joj je „vrijednost“ i domet.

U svom djelu Duhovni boj Lorenzo Scupoli piše: „Taj rat je neizbježan i morate se boriti ili umrijeti. Upornost vaših neprijatelja tako je snažna da su mir i pogodba s njima potpuno nemogući.“ Otac Scupoli tješi: „Ako je bijes vaših neprijatelja velik, a njihova brojnost golema, ljubav koju Bog ima za vas neusporedivo je veća. Anđeo koji vas štiti i sveci koji se zauzimaju za vas puno su brojniji.“

Zorica Vuković/Hrvatsko nebo