A.Križić: Bože kad dođe pred tvoja vrata……

Bože

Kad dođe pred tvoja vrata
izmučen čovjek sijede brade
zgužvani šešir noseć u ruci
primi našeg mučenog brata
milostiv budi njegovoj muci

Ključaru reci da odškrine malo
pokorno, mirno, tiho će ući
znaš da je i njemu stalo
skrušen biti u tvojoj kući

Ne sudi mu strogo zbog njegovih grijeha
previše kamenja bacano je na njega
ne slušaj obijest ciničnog smijeha
po zemlji što se sada razlijega

Sladostrasni smijeh obijesnog puka
bez časti, obraza, trunke sućuti
ispružena nek bude tvoja ruka
milostiv budi dok pred tobom šuti

Nije iz obijesti niti iz hira
niti iz mržnje prema žiću
istupio je iz vrtloga, vira
zemaljskog zla u ljudskom biću

Kad htjedne tebi nešto reći
stavi mu samo na usne prst
ja sam Bog reci, i sve znam
znam tvoju muku i tvoj krst

Pusti samo suzu nek kane
teška je, gorka i puna tuge
Neka na tvoj dlan pane
znoj sa čela tvojega sluge

Milosnu ruku stavi na grudi
ona što prašta, sve razumi
koja ne sudi kao ljudi
obijesni, pretili farizeji

Zadrigli besćutni snobovi
rukama prepunih oštrih ostiju
oni su ti obijeljeni grobovi
prepuni truleži i mrtvih kostiju

Povedi ga Bože u svoj raj
život je duga, bez ušća rijeka
reci mu ne, ne nije ono kraj
tvoja te vojska kod mene čeka.

Ante Križić /Hrvatsko nebo