Brigadir HV-a Ilija Vincetić -Udruga “Žene u Domovinskom ratu-Zadar“: Ako ste ukrali ptici nebo, ako oteli ste ribi more, Slobodanu SLOBODU uzeti niste mogli!

Vrijeme:4 min, 47 sec

 

 

 

Ako ste ukrali ptici nebo, ako oteli ste ribi more, Slobodanu SLOBODU uzeti niste mogli!

Vi, koji ste dezerterski čisti, vi koje strahote rata okrznule nisu.

Vi koji ste pilatovski oprali ruke, i pravednike prepustili nepravednom sudu.

Vi koji lijete krokodilske suze.

Vi koji nudite pomirbu u ime žrtve, koju ne poznajete, niste joj čuli krik, niste joj utrobu rasutu skupljali, niste gledali kako žednu zemlju natapa nevina krv.

Vi koji niste za ruku držali brata dok iz njega istječe život.

Vi čija će djeca nositi judin znak što im ga utisnuste na čelo, (ne)djelima svojim.

Vi koji šutite a plaćeni ste govoriti.

Mislite li da je velika razlika između svilene kravate i konopa tvrdog?

Odgovorite, pita vas Gospodin, kroz usta Izaije:

„Kako li posta bludnicom,
tvrđa vjerna?
Bješe puna pravičnosti,
pravda u njoj stolovala,
a sad – ubojice.“ 1,21

Zašto?

„Srebro ti se u tkosku obratilo,
vino ti se razvodnjelo .“ 1,22

Tko ih porodi? Izabra? Tko ih i zašto trpi?

Knezovi se tvoji odmetnuli,
s tatima se pobratili.
Svi za mitom hlepe,
za darovima lete.
Siroti pravdu uskraćuju,
udovička parnica ne stiže k njima.“ 1,23
(…)

A mi sestre i braćo, možemo li odgovoriti na pitanje koje nama, preko proroka Izaije, postavlja Gospodin?
Možemo li na žrtvu ponuditi još neki dio Domovine, naroda, koji već ranjen nije?

„Ta gdje da vas još udarim,
odmetnici tvrdokorni?
Sva je glava bolna, srce iznemoglo;
Od pete do glave nigdje
zdrava mjesta,
već ozljede, modrice, otvorene rane,
ni očišćene, ni povijene,
ni uljem ublažene.“ 1.5

Zar ne vidimo, što nam poručuje Gospodin?

„Zemlja vam opustje,
gradove oganj popali,
njive na oči haraju tuđinci –
pustoš ko kad propadne Sodoma.“ 1,7

Drage sestre i braćo, pročitajte ovo pismo koje su napisale naše hrabre žene, majke, supruge, Hrvatice!

Pitajte ih i Vi!

Ne dajte im mira!!

Nisu ga zaslužili!!

 Brigadir HV-a Ilija Vincetić 

 

POŠTOVANI „PRIJATELJI“ HAŠKOG SUDA HOĆETE LI DANAS MIRNO RUČATI U SABORSKOM RESTORANU?

 

Zamrle su bitke i utihnule cijevi, a branitelj se još bori tamo u hladnoj zemlji, sam potpuno sam.

Što je vas briga za njima hladni poltroni, „prijatelji suda“, smušeni, bahati saborski zastupnici.

Ne može Hrvat odrediti tko je gori: lijevi, desni ili srednji, sve hulja do hulje, cinik do cinika, skrabanti zločesti, kvaziintelektualci, nazadni jugoslavenski sinovi svi od reda.

Jer da je drukčije, ne bi svanuo ovaj dan, i sunce se od srama spustilo do dna, pali ste na samo dno „prijatelji suda“.

Recite „prijatelji suda“ zašto danas svi gledaju u branitelja našeg, u časnog generala i svi mogu biti sudci njegovih djela?

Recite zašto tamo stoje branitelji pobjedničke vojske ?

Što, ne prepoznajete ih više?

Mislite da oni nisu više vaši?

Pa normalno, vi ste se sada udružili sa onima koji srču hrvatski med i mlijeko, vi ste se sada uvalili u najsvetije djelo tih ljudi, vi ste danas „sol zemlje“.

Vama je sve to normalno, jer vi bi ste sjedili u tim klupama i da su neprijatelji pobijedili, jer vi ste svačiji, a onaj ko je svačiji nije svoj.

Sramite se gube slijepe, skinite gaće pred svojim stranačkim voždevima i brinite se o svojim izborima.

Skinite gaće onim intelektualnim političkim misliocima, koji vas drže u svojim uredima, u svojim sudovima, u svojim postajama, u svom Saboru.

Ljubite se s neprijateljima i držite njihova tri prsta na tri srpske ruke svojim najvećim blagom.

Vi ste dno Hrvatskog naroda, vi ste svojim nečinjenjem ubili branitelja, ne samo generala nego i onih 3600 junaka koji su digli ruke na sebe i onih 30 000 koji su umrli u ovom Hrvatskom miru kojeg vi stvarate.

Samo još nedostaje da počnete davati izjave o tome što je general napravio, muhe upljuvače, čime ste vi zaslužili govoriti o ovom časnom čovjeku, možda svojim radom, znanjem, ranom ili ubojstvom njegove slobode.

Pokidali ste niti sa svojim narodom, rastali se sa svojim braniteljem, ostavili ga samog.

A on vas je oslobodio, a nije trebao. Mogao je pobjeći baš kao što ste i vi bježali lijevi, desni i ovi srednji.

Vi ste bezimeni, bez identiteta, jer niti u jednom vašem imenu nema križa. Ima i onih koji tu brabonjaju po Saboru da su branitelji, nema među vama niti jednog istinskog, sve sami plagijati. Pravi branitelj ne ostavlja svoga brata ranjenog nikada, nikada!

Samo da znate, biti će teško, vrlo teško, kad se licem u lice sretnete sa braniteljem svojim, netko će morati spustiti pogled, branitelj zasigurno neće.

On je viteški ljubomoran na svoje vrline, a poznaje i sve svoje mane.

Vi ste svojom voljom propustili životni susret s braniteljem, vi ste ga lakomisleno osudili, i nema vam spasa, a dan dolazi.

Gledati će te u njihove oči upale od brige za Hrvatskom, u to koštunjavo lice prošarano borama, u maramu vezanu oko čela, zamašćeni ovratnik odore maskirne, što visi na njima, takav će vas čekati.

Koštali ste ga, koštali života, obitelji, zdravlja, od cijelog svog životnog iskustva znao je samo za opasnost koja je uvijek dolazila od izdajice.

Dosta je bilo, sramote Hrvatske!

Da se niste usudili dirati u rane ovog naroda „prijatelji suda„ ponizno molite za oprost svaku Hrvatsku majku, jer nama je svima danas umrlo dostojanstvo, umrla je naša nada, umrlo je naše ufanje, danas je otrovana svaka naša suza, svaka misao da među vama postoji barem jedan naš sin.

Izdajice, umuknite, otiđite u svoj saborski restoran i tamo ručajte u miru i spokoju.

Gotovo je s nama, nema više koalicije s hrvatskim majkama, više nećete nikad kopati po našim ranama.

Ubili ste generala, a s njim je umrla posljednja hrvatska čast!

Danas vam je Dan Republike!

Dobar tek „prijatelji suda“.

Udruga “Žene u Domovinskom ratu-Zadar“

 

Brigadir HV-a Ilija Vincetić ,Udruga “Žene u Domovinskom ratu-Zadar“/Hrvatsko nebo

 

2 thoughts on “Brigadir HV-a Ilija Vincetić -Udruga “Žene u Domovinskom ratu-Zadar“: Ako ste ukrali ptici nebo, ako oteli ste ribi more, Slobodanu SLOBODU uzeti niste mogli!

  1. GENERALU PRALJKU
    Hranio si me kad sam bio gladan,
    Bolestan, smrznut, odbačen i jadan.
    Plakao sa mnom i na grud me svij’o,
    U svojem domu ljubavlju me grij’o.
    Pitao nisi za rod ni za vjeru,
    Obasuo me miljem, na svu mjeru;
    U srce meko od suhoga zlata
    Skrio si bijednog ispaćenog brata.
    A ja, Isus Krist, u bližnjemu disah,
    Tvoju dobrotu u Knjigu upisah.
    Jedan je Praljak, jedna istina,
    Jedna Hrvatska sveta Domovina,
    Žrtvom junaka sazdana, čuvana,
    Mržnjom zlotvora skvrnjena, pljuvana.
    Puna je knjiga hrvatskih svetaca,
    Od stoljeća sedmog patničkih otaca –
    I braće što sudila haaška je neman,
    Jer Hrvat domoljub bješe za Dom spreman.
    Ah, što je Haag, što li jugo-udba?
    Paklena vatra njihova je sudba.
    U prokletstvu, s vragom traju im vlasti,
    Mriju bez Boga i bez ljudske časti.
    A tebe čekaju, hrvatski sine,
    Nebeski dvori moje Domovine.
    Na križu, patnji, nagradu si steko,
    Istinu, Pravdu, branio i reko.
    Ne boj se, brate, zločinačke ruke,
    I ja sam takve okusio muke!
    Blago onima što nevini trpe,
    U muci teškoj Božju snagu crpe.
    Za tebe čuvam vijenac od lovora,
    Živjet ćeš sa mnom sred nebeskih dvora.
    Hrvatsku tvoju nitko neće zbrisat –
    Hrvat će uvijek ZA DOM SPREMAN disat!

    Marija Dubravac, Brisbane

    BOLJE GROB NEGO ROB! GENERALE, SLAVA TI!

Odgovori