Hrvatska naivnost i političke laži

Iz kojih razloga se stalno izjednačava domoljublje i nacionalnost s nacionalizmom?

Zbog čega su nedozvoljene zastave i znakovlje pod kojima su se borili domoljubi u Domovinskom ratu? Postupak policajaca kod postavljanja spomenika poginulom pripadniku HOS-a iz Dubrave u Zagrebu je sramotan. Djeca branitelja su bila osramoćena. Nitko od nazočne gospode ih nije pokušao zaštititi. O kojoj se to bezličnoj gospodi radi? Radi li se o namjernom izazivanju većine domoljuba i trošenju njihovih emocija i energije? Ovo ponašanje mogu narediti samo djelatnici iz prošlog režima ili njihovi sljedbenici, a nikako državni djelatnici koji bi trebali služiti svim građanima ove lijepe zemlje.

Naivni smo i za svaku malu gestu domoljublja kod političke elite smo zahvalni, a kratko nakon toga doživimo hladan tuš. Zabavljaju nas s prepucavanjima prije svega u Hrvatskom saboru, a i u vrhu vlasti. Radi se o napadanju jedne stranke na druge bez konkretnih zakonskih prijedloga. To se radi namjerno kako bi se što više građana bacilo u apatiju, nesigurnost pa i strah. To su sve postupci izvježbani u prošlom režimu.

Pred početak Domovinskog rata 1990. vidjevši da KP-a u Hrvatskoj ne će dobiti izbore vojni vrh JNA u dogovoru s Račanom donosi zapovijed o oduzimanju oružja Teritorijalne obrane Hrvatske, što je i izvršeno. Kod tog postupka prekršen je Ustav iz 1974. Pripadnici tadašnjih struktura vlasti ili njihovi sljedbenici i danas nastoje oslabiti našu borbenu sposobnost. Grlato se zauzimaju da nam kupnja aviona i druga vojna oprema nije potrebna. Posebno ih smeta povrat HV-a u gradove Vukovar, Sinj i druge gradove, a pogotovo osnivanje pričuvnih jedinica.

Svi mediji su puni tekstova o Agrokoru. Ne piše se da su za taj veliki slom uz Ivicu Todorića najviše krive sve vladajuće stranke od 2000. do danas. Poslovalo se je praksom SFRJ samoupravljanja I tada su se gradili mastodonti za koje su se uzimali kredit, a na kraju su propali. Pok. predsjednik Tuđman ne može biti kriv za neprimjereno širenje, zaduživanje i rasipanje Agrokora, koje je nastalo nakon njegove smrti. A baš to mu žele pripisati oporba i njezini članovi u saborskom povjerenstvu. Mi možemo samo čekati i željeti da g. Ramljak dovede sve to do kraja uz najmanju štetu za sve sudionike i državni proračun. Ali očekujemo da pred lice pravde dođu i svi državni službenici koji nisu kontrolirali i spriječili taj nerazumni razvoj Agrokora koji je mogao cijelu državu dovesti do bankrota.

Širitelji laži

Pod komunistima se je zbog ispričanog vica o Titu išlo u zatvor. A sada se šire laži i dezinformacije o obrani Vukovara bez posljedica. Glavna laž je da je pok. Tuđman krivac za pad Vukovara jer je zaustavio slanje oružja u Vukovar jer se je s oružjem švercalo. Glavno je to širiti po kafićima i drugim javnim mjestima i to uoči dana stradanja i pada grada Vukovara. Samo neprijatelji Hrvatske mogu zanemariti herojsku žrtvu branitelja Vukovara i civila i ne vidjeti tadašnje stanje naoružanja u svim ostalim dijelovima Hrvatske i grozne zločine koji su se događali. Glavno je blatiti i osporavati žrtvu Vukovara i na taj način utjecati na loše informiranu biračku masu.

Nakon 1945. i ubijanja pripadnika hrvatskog naroda, a i drugih uključivši odrasle, žene i djecu od Bleiburga do krajnjih odredišta križnih putova komunisti su pristupili sveopćoj krađi stanova, zemljišta, ostalih zgrada, obrta, tvornica itd. Sve je postalo državno vlasništvo ili konfiscirano. Ustavom RH državno vlasništvo je ukinuto. Ali niti do danas nije u zemljišnoknjižnim knjigama brisano društveno vlasništvo. Jer sadašnje odredbe i zakone ponovno donose ili su ih donosili bivši funkcionari ili njihovi sljedbenici. Pa tako i 27 godina nakon propasti SFRJ vlasnici ne mogu doći u posjed svojih nekretnina. O kojim se uređenim zemljišnim knjigama govori i širi neistine? To stanje otežava razvoj privatnog sektora i negira ljudska prava vlasništva.

Bivši komunisti, jugoslaveni i njihovi sljedbenici sistematski javno preko svojih medija a i nastupima u društvu ističu kako je u RH sve pokradeno, zaduženo u krivoj pretvorbi, zapravo Markovićevoj prije 1990. I da zbog toga smo tu gdje jesmo i zbog toga nam loše ide. Nigdje se ne objavljuje da su u tim radnjama najviše sudjelovali djelatnici raznih službi iz SFRJ bez obzira kojim su stranka pristupali nakon 1990 s rukom na srcu i da su gro kapitala prebacili u svoju korist u inozemstvo već prije 1990. Nitko javno ne iznosi ukupnu materijalnu štetu nanesenu u Domovinskom ratu i da je mnogo toga obnovljeno i da su u tu djelomičnu obnovu uložene milijarde. Sigurno je kod toga bilo i profiterstva, ali to bi morale ispitati državne institucije. I za tu obnovu su se uzimali krediti i o tome postoje podaci. Zbog čega se ti širitelji neistina koji sigurno nisu u koalicijskoj vladi ne založe za plaćanje ratne štete od strane Srbije i Crne Gore. Umanjio bi se vanjski i unutarnji dug RH, pa bi se lakše disalo. Vladajući to ne mogu pokrenuti jer njihova vladavina ovisi o koalicijskim glasovima manjina, koje su u Hrvatski sabor birane sa samo nekoliko stotina ili tisuća glasova pa svejedno mogu odlučivati o svim predloženim zakonima pa i o državnom proračunu.

Tko je tvorac i inicijator donošenja Zakona o potvrđivanju ugovora o Centru za istraživanje i inovacije Zapadnog Balkana – WISE. O tom problemu uputila sam 4. kolovoza 2017. Godine, a i javno objavila 2. Otvoreno pismo upućeno predsjednici RH, Hrvatskom saboru, Vladi RH i Ministarstvu vanjskih poslova sa zamolbom da objasne radi li se o političkom savezu ili o još jednoj uz postojećih preko 40000 udruga koje financira državni proračun. Do danas nisam dobila odgovor. Stvaran razlog donošenja tog zakona, svrha njegovog rada i je li uopće u funkciji, je izgleda tajan. Takvih konstrukcija mogu biti autori samo bivši političari ili njihovi sljedbenici koji možda priželjkuju ponovno stvaranje saveza država na Balkanu ili mini EU sastavljenu od postojećih i budućih članica EU.

„Oprost“

Većina je svjesna da je moderni liberalizam, slobodno tržište kapitala, rada i trgovine uz vladanje svijetom nekoliko razvijenih država i njihove političke elite doveo do rastućeg siromašenja uposlenika pa tako i u našoj zemlji pogođenoj u XX. stoljeću ratom. Mi samo želimo da bar u miru prebrodimo dio poteškoća koje su nas snašle, bez svakodnevnih provokacija pa i omalovažavanja svih domoljubnih osjećaja, s nadom u bolje sutra. Imamo nekoliko ministara koji rade i trude se dovesti reda u propušteno u prošlim godinama. Ali to ne ide tako.

Napuštamo sv. Mise s nelagodom uvijek slušamo preporuke o „oprostu“ svojim agresorima i to bez zadrške. Zar nije Isus Krist na križu zavapio „Oče oprosti im jer ne znaju što rade“. Stvar oprosta je individualna stvar. Oprostiti (komu što) znači uzeti u obzir čije razloge za što loše počinjeno, ne zamjeriti, ne osuditi. Možda imaju za takav oprost duhovnu veličinu visoki crkveni dostojnici, ali teško sama žrtva koja još uvijek traži svoje nestale i oplakuje poginule.

Isto tako nam i političari govore o pomirbi koja je čin mirenja nakon neprijateljstva između pojedinaca, grupa ljudi i naroda. O kojoj jednostranoj pomirbi se tu radi? Postavljaju pitanje hoće li izgrađeni stanovi u Vukovaru postati i domovi. Mislim da svaki stan koji se koristi na neodređeno vrijeme postaje i dom bez obzira kako funkcioniraju odnosi u obitelji. Bez stana nema stabilnog braka niti humanog odgoja djece. Neregulirani propisi podstanarstva su jedan od razloga za iseljavanje. Govoriti na taj način na dan velike tuge i žalosti u Vukovaru pridonosi još jednoj dezorijentaciji i nesigurnosti u narodu.

Mira Ivanišević/HKV/ /Hrvatsko nebo