Mile Prpa: Deseta zgoda Malog viteza Don Quijotea – Ukazanje političara

Deseta zgoda

                      Malog viteza Don Quijotea  –  Ukazanje političara

Jedno poslijepodne Mali vitez  Don Quijote i njegov pratitelj Sancho Panza obučeni u svoje viteške odore naiđu na  gradskom trgu na politički skup. Nazočnih na skupu bilo   oko četiri stotine. Političke vođe stajale su na nekoj improviziranoj tribini i u mikrofon izredavali  svoje prazne govorancije, obećavajući svega i svačega svojim pristašama  ali i nekolicini  građana koji  se tu  slučajno zatekli, pa se malo zadržali više iz znatiželje.

Slušajući političke govornike i njihovo lamentiranje o svijetloj budućnosti naroda, kakvu oni vide kroz naočale svoga političkog interesa, u našem Malom vitezu Don Quijoteu nešto se pobuni. Prsti mu se počeše grčiti i oblivati ga protestni znoj. Sindrom nepravde, kojeg doživljava u raskoraku između onog što govore i onog što čine, naglo je nabujao u njegovoj duši i snažno ga obuzeo.

U neposrednoj blizini političkog skupa  nalazili se na otvorenom prostoru visoki stolići  kafića za kojima se kava pila stojeći. Don Quijote reče Sanchu Panzi, penji se na ovaj sto, a ja ću na susjedni, i najavi moj politički govor. I obojica se brzu uspentraše, svaki na svoj  stolić, jedan kraj drugoga tako da ih se moglo vidjeti sa svih strana. Sancho Panza skinu sa svog vrata kravlju klepetušu i vrlo snažno  njom zaronda, toliko snažno da je zvuk klepetuše nadvladao zvuk razglasa. Zbog tog rondanja na skupu zavlada  tajac.

Potom Sancho Panza iz svega glasa povika da su ga svi mogli čuti – Najavljujem govor plemenitog i bistrog Malog viteza Don Quijotea.

Na te riječi plemeniti Mali vitez Don Quijote diže štap visoko u zrak i zagrmi riječima: Dragi narode, politika je mudrost, ali i ludost. Onaj koji se predstavlja kao političar mora znati da u politici ima više ludosti nego mudrosti. Slušajući ove govore ocjenjujem ih vrlo mudrima sa stajališta onih koji ih izgovaraju,  dok narod u njima prepoznaje samo obećavajuće ludosti.

Ja sam vitez pravde i istine. Sami se uvjerite u moje riječi. Ako mi dadete vlast na predstojećim izborima, jamčim vam da će za vrijeme mog mandata više puta padati  kiša i da će biti uroda.

Malo pomalo oko govornika, našeg Malog viteza, počeli se skupljati ljudi, prelazili su iz susjednog  tabora. Politički skup postajao je sve manji, a rastao je broj slušatelja oko bistrog viteza Don Quijotea.

Potom naš govornik i dalje nastavi: Obećajem vam da će u mom mandatu svake godine zimi padati snijeg, tako da će vaša djeca  imati mogućnost neograničenog skijanja i sanjkanja.  To obećanje ponovno potvrđujem.

Broj nazočnih rastao je i bio veći nego na susjednom političkom skupu, koji se polako osipao. Svi su prilazili plemenitom vitezu da čuju njegove mudre riječi.

Obećajem da će u mom mandatu biti snažne bure i oluja, ali i blagih vjetrova maestrala, tako ćete moći u svojim domovima, na ulicama i trgovima gradova udisati čisti zrak, a to znači da će vaše zdravlje biti bolje nakon ispunjenja mojih političkih obećanja.

Nije još dugo trebalo čekati, na susjednom političkom skupu ostali su samo govornici, a sav narod slušao je Malog vitezu Don Quijotea.

Don Quijote reče – Obećajem da ćete  ljeti imati toplo more, bistru vodu za kupanje. Obećajem i poneku oluju na moru, ali i brojne bonace i prekrasan zalazak sunca u  povečerja.

Sancho Panza opet zaronda kravljom klepetušom i zamoli sve nazočne na sve većem skupu za dugotrajni pljesak mudrim riječima bistrog i plemenitog viteza. Potom se prolomi burni i dugotrajni pljesak.

Naš govornik nastavi. Obećajem vam da ćete imati četiri godišnja doba; proljeće kad će sve biti zeleno i rascvjetalo, ljeto kad će biti žege pa ćete se svi moći kupati u moru, rijekama i jezerima. Poslije ljeta obećajem vam da će doći prekrasna jesen,  kad ćete moći brati plodove mojih političkih obećanja. Obećavam da će se šume pozlatiti  žutim jesenjim lišćem, ali obećavam vam  ponegdje i pojavu magle.

Čvrsto vam obećavam da će nakon jeseni doći i prohladna zima, negdje  jača, negdje slabija, sa snijegom i ledom. Posebno vam obećavam da ćete se u to vrijeme moći toplo obući da se ne smrznete.

Obećavam svima  poseban dar,  u mome mandatu na nebu moći ćete gledati kako njime plovi prekrasni mjesec koji vas silno voli, po cijeli dan moći ćete gledati sunce koje vas grije, a  po noći moći ćete gledati bezbroj zvijezda na nebu. Svatko od vas može izabrati neku zvijezdu da bude njegovo isključivo vlasništvo, a tko je neumjeren u sticanju bogatstva može si slobodno prisvojiti i po dvije ili više zvijezda.

Za moja politička obećanja jamčim svojom čašću i svojim životom, a ukoliko se ne ispune, možete me slobodno objesiti za neki stup na ovom istom trgu. Hvala vam na pozornosti.

Na kraju ovaj politički govor posvećujem svojoj princezi Dulcineji od Tobosa.

Potom se javi Sancho Panza, zadrnda kravljom klepetušom i reče:

Zahvaljujem se mudrom, bistrom i plemenitom Malom vitezu Don Quijoteu na ovom sjajnom, i bez i najmanje sumnje antologijskom političkom  govoru, kojim je pokazao da je politika sama mudrost, ako se iz nje istjera podla i podmukla laž.

Burni pljesak sviju nazočnih odbijao se kao jeka od susjednih  zgrada. Danima je cijeli grad pričao o jedino istinitom, pravom i pravednom  političaru koji se ukazao u osobi plemenitog Malog viteza Don Quijotea, jer nitko od nazočnih nije sumnjao u ostvarenje njegovih političkih obećanja.

Mile Prpa /Zgode i nezgode Malog viteza Don Quijotea, /Hrvatsko nebo