D. Bašić: U čijim rukama su povijest Herceg Bosne i budućnost Hrvata u BiH

Međunarodni sud za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije (ICTY) donio je 2013. godine osuđujuću presudu šestorici nekadašnjih visokih dužnosnika Hrvatske Republike Herceg-Bosne, proglasivši ih krivima za zajednički zločinački poduhvat koji je podrazumijevao etničko čišćenje Bošnjaka i pripajanje dijela teritorija BiH Republici Hrvatskoj.

Deset dana uoči donošenja konačne presude Prliću, Praljku, Petkoviću, Ćoriću, Stojiću i Pušiću, kao slučajno, ovih dana BiH su posjetili bivši i sadašnji Tužitelj haaškog Tribunala, Keneth Scott i Serge Bramertz. Scott na divanu kod Safeta Oručevića a Bramertz u posjetu „zemljama regije“.

Scott očekuje potvrdu prvostupanjske presude Prliću i ostalima, dodajući kako su „dokazali da je Hrvatska bila agresor, sudionik udruženog zločinačkog poduhvata. Dokazali smo da HVO nije branio svoju zemlju“. Jasno je što Scott misli kad kaže „zemlja“. Jasno je tko ga je doveo upravo sada u Mostar. Isti oni koji su montirali lažne optužbe protiv hrvatskih dužnosnika, oni koji bi rado „proizvodili“ povijest u kojoj će hrvatski narod ponovno biti označen kao zločinački. Nejasno je kako je „podršku ovom divanu dalo i kantonalno Ministarstvo obrazovanja?! Zna li što o tomu predsjdnik Vlade HNK, dr. Nevenko Herceg? Ili on nema ingerenciju nad ministarstvima koja vode Bošnjaci?! Zanimljiva su dva lika koja je Scott javno pohvalio na tribini. Prvi je bivši predsjednik RH, Stipe Mesić kojemu je pripisana značajna uloga u dobivanju transkripata iz ureda Predsjednika RH. “To je naša unutarnja tajna, kako smo dolazili do tih transkripata. Kada je Franjo Tuđman sišao sa vlasti i preminuo, samo ću reći da je Stjepan Mesić bio puno susretljiviji u saradnji sa Tribunalom“, rekao je Scott. Znali smo i ranije za veleizdajničku narav Stipe Mesića, ali eto – samo za zaboravljive još jedna potvrda. Druga osoba koju je Scott izdvojio je „oficir za vezu“ Amir Ahmić, suradnik bivše (službeno bivše?!) muslimanske obavještajne agencije AID. Pametnom dosta!

Sadašnjem tužitelju haaškog Tribunala, Brammertzu je teško razumjeti „mentalitet naroda kojemu je Kordić heroj“?! A nije mu teško razumjeti da srpski osuđeni oficiri predaju na njihovim vojnim akademijama, da Vojislav Šešelj sjedi u srbijanskom parlamentu i dalje nastavlja ratničkim govorom mržnje sijati sjeme nekog novog rata? Nije mu teško razumjeti kako još uvijek nitko nije osuđen za zločine nad Hrvatima civilima iz vremena bošnjačke agresije na Hrvate Središnje Bosne, Uzdola, Grabovice itd. On je najavio „tranziciju Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju u Međunarodni rezidualni mehanizam za kaznene sudove (MICT), koji će zatvaranjem MKSJ-a, raditi na prebacivanju procesuiranja slučajeva ratnih zločina na lokalne pravosudne institucije“. Zapamtite tu instituciju od koje će mnoge u bliskoj budućnosti zaboliti glava! Ili to nikoga od Hrvata u Herceg-Bosni ni ne zanima? Dok svakomu od njih pojedinačno ne dođu „vile pred oči“?

Jasno je što rade Bošnjaci, ali nije jasno što i od koga očekuju Hrvati u BiH i RH

Istina je, nitko nije branio Hrvatima od Posavine do Neuma, od Cazinske krajine preko Banja Luke, Jajca, Kupresa do Kiseljaka organizirati predstavljanja izvrsnih studija i knjiga. Prije svih, opsežnu i studioznu knjigu Charlesa Shradera „Muslimansko-hrvatski građanski rat u srednjoj Bosni – Vojna Povijest 1992. – 1994.“. Ili knjigu Mate Arlovića „Hrvatska zajednica Herceg-Bosna i preustroj Bosne i Hercegovine“, Mire Tuđmana „Druga strana rubikona – Politička strategija Alije Izetbegovića“, u kojima se argumentirano i dokumentirano pobijaju teze velikobošnjačkih unitarista i njihovih mentora iz svijeta. Čast iznimakama, neki su sjetili pozvati bar M. Tuđmana, a u Zagrebu i u Mostaru su se čak usudili predstaviti troknjižje dr. Jadranka Prlića  „Prilozi za povijest Hrvatske Republike Herceg-Bosne“. Ante Nazor se čak „drznuo“ kazati da je Prlićevo djelo, napisano na 2.100 stranica „kapitalni doprinos istini u Domovinskom ratu koju ne može osporiti nijedan sud“. Istina je i da je predsjednik Dragan Čović prigodom predstavljanja troknjižja rekao:      „Došlo je konačno vrijeme da Bosnu i Hercegovinu uredimo po mjeri sva tri naroda. To je jedan zadatak koji je pred nama. Herceg-Bosna je bila jedan veliki projekt da bi BiH uopće preživjela“. I gdje smo nakon svih tih rečenih i prešućenih istina? Što je istina o Hrvatima u BiH, našoj bliskoj povijesti našoj (ne)izvjesnoj budućnosti? Tko nam kroji sudbinu?

Ipak, rijetko priseban, argumentiran i racionalan stav o djelovanju zločinačkog haaškog tribunala, ne dolazi iz sijedih, mudrih glava, nego se razabire iz nedavnog razgovora s mladim intelektualcom Marijanom Knezovićem. Na pitanje „kako bi se na presudu haaškog Tribunala trebali postaviti Hrvati iz BiH a kako Hrvatska“, Knezović odgovara:

„Suvereno. Jedini način za ostvarivanje srednjoročnih ili dugoročnih političkih ciljeva je izgradnja vlastite samosvijesti. Ako jedan narod prihvati monstruozno inzistiranje na kolektivnoj krivnji za individualne zločine, izgubio je potencijal. Presuda za Hrvate u BiH neće promijeniti puno toga, jer nama ne može i neće par birokrata određivati povijesne istine“

– i dodaje:

„General Praljak kao i ostalih pet dužnosnika će uvijek biti zlatnim slovima upisani u povijest hrvatskog naroda u BiH. Nijedan sud na svijetu, a pogotovo Haaški, nema kredibilitet za subjektivno određivanje temeljnih povijesnih istina jednog naroda“.

   Amen! Bravo mladiću! Dok je takvih samosvjesnih, dobro odgojenih i vrhunski obrazovanih, državotvornih, mladih Hrvata, ne moramo se bojati za budućnost Hrvatske i Hrvata u BiH.

Daran Bašić /Herceg Bosna -Moja Domovina /Hrvatsko nebo