M . Prpa : Treća zgoda Malog viteza Don Quijotea – Trgovci krznima
Treća zgoda
Malog viteza Don Quijotea – Trgovci krznima
Jednoga dana Mali vitez Don Quijote uđe u najveći salon krznarije u gradu. Bila su tu krzna od vidrica, kuna, činčila, polarnih i srebrnih lisica, dabrova, vidri, nutrija, crvenih lisica, rakuna, risova, ondatara i brojnih drugih plemenitih krznašica.
Vlasnici salona hvalili se da nema krznašice od čijeg krzna oni nemaju odjevni predmet za prodaju. Naš Mali vitez Don Quijote zaključi da je Salon pun nepravde i da treba nešto poduzeti. Ubrzo je smislio što mu je činiti.
Tu noć nije spavao, stalno razmišljao kako ljudi mogu ubijati životinje da bi se nečije supruge i kćeri kočoperile u skupocjenim krznima. U njegovom duhovnom svijetu to je nepravda prema prirodi i njenim prekrasnim i dobrim životinjama. On, Mali vitez Don Quijote, osjeća se pozvanim da nešto učini i on će to učiniti. Bit će to djelo pravde.
Odmah ujutro čim je ustao savjetovao se sa svojim Sancho Panzom i zaključe da bi trebali u šumi uloviti nekoliko životinja krznašica. U jednom dvorištu ugledaju ručna kolica na kojima je bila dograđena velika žičana mreža tj. pravi žičani kavez s pregradama u koje se moglo smjestiti i po nekoliko krznašica.
Uputiše se, vukući kolica, u šumu do vode gdje žive dabrovi i vidre. Trebalo im je tri dana da namame tri dabra i dvije vidre u svoj žičani kavez na kolicima. Potom su išli na ulov lisica i kuna. Uspjeli su uloviti jednu kunu i jednu lisicu, a na sličan način i tri vjeverice, a u dvorištu jednog čovjeka koji uzgaja činčile uzeli su ih četiri. A slučajno im se posrećilo da ulove i dva rakuna.
Pokriše kavez tkaninom pa nitko nije mogao vidjeti što se unutra nalazi. Potom potraže broj telefona krznarije i nazovu vlasnika i kažu mu da su oni šegrti kod majstora koji njima isporučuje krzna za šivanje odjevnih predmeta, i da im je majstor dao zadatak da ta krzna odvezu u njihov salon. Obzirom da su vlasnici salona kupovali krzna kod spomenutog majstora rekli su im neka samo dovezu ta krzna.
Kad su došli pred salon, u njemu je bilo nekoliko uglednih kupaca, pojavili se vlasnici na vratima i obzirom da nisu željeli da se s ulice vidi što uzimaju, zamolili su ih da kolica uguraju u salon, gdje će se roba iskrcati.
Ugurali su kolica, i za sobom zatvorili vrata salona. Mali vitez Don Quijote i Sancho Panza samo se pogledaše. Potom se sagnuše i otvoriše sva vratašca kaveza. Jurnule životinje van iz kaveza brzinom vjetra i počele skakati po policama i rušiti odjevne predmete na pod. Vjeverice se pentrale na dvije gospođe obučene u krznene kapute i kape od stotina činčila..
Činčile jurile po podu više uplašeno nego prijeteće. Dabrovi su pred sobom rušili sve s polica. Nastao je takav vrisak i histerija, a lisica i kuna mirno grizle krznene kapute. Vlasnici salona nisu znali što bi učinili i kako smiriti situaciju. Počeli su skidati životinjice koje se pentrale po kupcima, ali kad bi ih uhvatili rukom one bi ih ugrizle. Nastao je sveopći kaos kad se rakuni popeli visoko na police i rušili sve na što su naišli.
Mali vitez Don Quijote i njegov pratilac Sancho Panza pogledaše se, otvoriše vrata salona i povuku kavez vani. Taj trenutak iskoristiše sve životinje i pobjegoše iz salona i razbježaše se po gradu. Zatečeni kupci zadržali se u salonu još nekoliko minuta, pa su i oni vidno uzbuđeni ubrzano otišli do svojih kuća ili automobila.
Priča se ubrzo proširila gradom, dotrčali i novinari, ali nisu imali što vidjeti osim vlasnika koji su ponovno vješali krznenu robu na vješalice i pravili red u salonu. Na glavnu predstavu su zakasnili. Na upite novinara nitko nije htio odgovarati.
A naši junaci, onako viteški obučeni u svoju poznatu odjeću, uputiše se polako niz ulicu vukući kavez za sobom. Vratili ga u ono isto dvorište odakle su ga i uzeli..
Mali vitez Don Quijote i njegov perjanik, glasno se veselili, dižući visoko štap i zvoneći kravljom klepetušom da je sve ječalo.
Don Quijote njihov pohod proglasi vrlo uspješnim i posveti ga svojoj Marijani oliti princezi Dulcineji od Tobosa.
Cijeli grad pričao da su životinje same došle u salon prosvjedovati zbog ubijanja krznašica da bi se na njihovim krznima zarađivalo. Pričalo se da je to prvi poznati prosvjed životinja, različitih vrsta, u povijesti svijeta.
Sutradan su Mali vitez Don Quijote i njegov pratilac viđeni kako sjede u jednom kafiću u svojim viteškim odorama, sa štapom i kravljim zvonom (klepetušom) kako ispijaju kavu i kako čitaju bombastične naslove u više novina koje su naširoko opisivale događaj u salonu krzna, a s velikim zadovoljstvom su pročitali i članke koji traže zabranu ubijanja životinja zbog krzna. Pritom niti jednom riječi nisu spomenuli Malog viteza Don Quijotea i njegovog slugu Jureka kao reinkarnaciju slavnih junaka španjolskog pisca Don Miguela de Cervantesa.
Mile Prpa /Hrvatsko nebo