M . Prpa : Treća zgoda Malog viteza Don Quijotea – Trgovci krznima

Treća zgoda

           Malog viteza Don Quijotea – Trgovci krznima

Jednoga dana   Mali vitez Don Quijote uđe u najveći  salon  krznarije u gradu. Bila su tu krzna od vidrica, kuna, činčila, polarnih i srebrnih lisica, dabrova, vidri, nutrija, crvenih lisica, rakuna, risova, ondatara i brojnih drugih plemenitih  krznašica.

Vlasnici  salona  hvalili se da nema  krznašice od čijeg krzna oni nemaju odjevni predmet za prodaju. Naš Mali vitez Don Quijote  zaključi da je Salon pun nepravde i da treba nešto poduzeti. Ubrzo je smislio što mu je činiti.

Tu noć nije spavao, stalno razmišljao kako ljudi mogu  ubijati životinje da bi se nečije supruge i kćeri  kočoperile u  skupocjenim krznima. U njegovom duhovnom svijetu to je  nepravda prema prirodi i njenim prekrasnim i dobrim životinjama. On, Mali vitez Don Quijote, osjeća se pozvanim da nešto učini i on će to učiniti. Bit će to djelo pravde.

Odmah ujutro čim je ustao savjetovao se sa svojim Sancho Panzom i zaključe da bi trebali u šumi uloviti nekoliko životinja krznašica. U jednom dvorištu ugledaju ručna kolica na kojima je bila dograđena velika žičana mreža tj. pravi žičani kavez s pregradama u koje se moglo smjestiti i po nekoliko  krznašica.

Uputiše se, vukući kolica, u šumu do  vode gdje žive dabrovi i vidre. Trebalo im je tri dana da  namame tri dabra i dvije vidre u svoj žičani kavez na kolicima. Potom su išli na ulov lisica i kuna. Uspjeli su uloviti jednu kunu i jednu lisicu, a na sličan način i tri vjeverice, a u dvorištu jednog čovjeka koji uzgaja činčile  uzeli su ih četiri. A slučajno im se posrećilo da ulove i dva rakuna.

Pokriše kavez  tkaninom pa nitko nije mogao vidjeti što se unutra nalazi. Potom  potraže broj telefona  krznarije i nazovu vlasnika i kažu  mu da su oni šegrti kod majstora koji njima isporučuje krzna  za šivanje odjevnih predmeta, i da im je majstor dao zadatak da ta krzna odvezu u njihov salon. Obzirom da su vlasnici salona kupovali krzna kod spomenutog majstora rekli su im neka samo dovezu ta krzna.

Kad su došli pred salon, u njemu je bilo nekoliko uglednih kupaca, pojavili se vlasnici na vratima i obzirom da nisu željeli da se s ulice vidi što uzimaju, zamolili su ih da kolica uguraju u salon, gdje će se roba iskrcati.

Ugurali su kolica, i za sobom zatvorili vrata salona. Mali vitez Don Quijote i Sancho Panza samo se pogledaše. Potom se sagnuše i otvoriše sva vratašca kaveza. Jurnule životinje  van iz kaveza brzinom vjetra i počele skakati po policama i rušiti odjevne predmete  na pod. Vjeverice  se pentrale na dvije gospođe obučene u krznene kapute i kape od  stotina činčila..

Činčile  jurile po podu više uplašeno nego prijeteće. Dabrovi su pred sobom rušili sve s polica. Nastao je takav vrisak i histerija, a lisica i kuna  mirno grizle krznene  kapute. Vlasnici salona nisu znali što bi učinili i kako smiriti situaciju. Počeli su skidati životinjice koje  se pentrale po kupcima, ali kad bi ih  uhvatili rukom one bi ih ugrizle. Nastao je sveopći kaos kad  se rakuni popeli visoko na police i rušili sve na što su naišli.  

Mali vitez Don Quijote i njegov pratilac Sancho Panza   pogledaše se, otvoriše vrata salona i povuku kavez  vani. Taj trenutak iskoristiše sve životinje i pobjegoše iz salona i razbježaše se po gradu. Zatečeni kupci zadržali  se u salonu još nekoliko minuta, pa su i oni vidno uzbuđeni ubrzano otišli do svojih kuća ili automobila.

Priča se ubrzo proširila gradom, dotrčali  i novinari, ali nisu imali što vidjeti osim vlasnika koji su ponovno vješali krznenu robu na vješalice i pravili red u salonu. Na glavnu predstavu su zakasnili.  Na upite novinara nitko nije htio odgovarati.

A naši junaci,  onako viteški obučeni  u svoju poznatu odjeću, uputiše se polako niz ulicu vukući kavez za sobom. Vratili ga  u ono isto dvorište odakle su ga i uzeli..

Mali vitez Don Quijote i njegov perjanik, glasno  se veselili, dižući visoko štap i zvoneći kravljom klepetušom da je sve ječalo.

Don Quijote njihov pohod proglasi vrlo uspješnim i  posveti ga svojoj  Marijani oliti princezi Dulcineji od Tobosa.

Cijeli grad  pričao da su životinje same došle u salon prosvjedovati zbog ubijanja krznašica da bi se na njihovim krznima zarađivalo. Pričalo se da je to prvi poznati prosvjed životinja, različitih vrsta,  u povijesti svijeta.

Sutradan su Mali vitez Don Quijote i njegov pratilac viđeni kako sjede u jednom kafiću u svojim viteškim  odorama, sa štapom i kravljim zvonom (klepetušom) kako ispijaju kavu i kako čitaju bombastične naslove u više novina koje su naširoko opisivale događaj u salonu krzna, a s velikim zadovoljstvom su pročitali i članke koji traže zabranu ubijanja životinja zbog krzna. Pritom niti jednom riječi nisu spomenuli Malog viteza Don Quijotea i njegovog slugu  Jureka kao reinkarnaciju slavnih junaka španjolskog pisca Don Miguela de Cervantesa.

Mile Prpa /Hrvatsko nebo