Godinu dana  vlasti Andreja Plenkovića za Hrvatsko nebo komentiraju akademik Josip Pečarić , pjesnik-filozof ,pisac ,pravnik ,kolumnist , slikar Mile Prpa , urednica portala Dragovoljac .com Diana Majhen , urednik portala Hrvatska danas Neven Pavelić  , profesor Matko Marušić , prof. Dr. Sc. Kristijan Krkač , dr.sc. Josip Stjepandić

 

 

Mile Prpa  : Državni proračun, na svim razinama glođu miševi (pravi ljudski štakori) gdje god stignu i to na više različitih načina…….

Evo, navršila se puna godina dana od uspostave Plenkoviće vlade. Ta godina njegovog vladanja bila je prilično politički turbulentna. Toj Vladi, za razliku od Milanovićeve, ne može se reći da nastupa grubo bilo riječju ili djelom. To je vlada koja djeluje u rukavicama, upotrebljava samo kulturne i meke riječi sve na razini europske civilizacije i diplomacije.

Pristojnost je vrlo visoka, ali to znači da bi se htjela svima dopasti. Ali to nije moguće. Na ideološkom planu dave je (poput zmija kad dave Laokonta i njegove sinove), nacionalne manjine prioritetno srpska kroz neumjerene Pupovčeve istupe i “nužnost” ispunjavanja njegovih zahtjeva, kao i nekorektne istupe nekolicine agresivnih zastupnika u Saboru iz iste provenijencije. Bilo kako bilo, u narodu se doživljava Pupovčeva politika kao strano tijelo, kao nešto na što se Vlada nije smjela nipošto osloniti. Podvučeno – kao nešto što podsjeća na Svetozara Pribičevića, koji mu je doista uzor u ponašanju.

Suštinski, ali ne i verbalno, prešućuje se najnoviji egzodus mladih ljudi iz Hrvatske i rasipa se po zapadnom svijetu, kao da netko razbacuje iz košare mukotrpno stečene brojne zlatnike (talente). Ti mladi stručnjaci predstavljaju sukus hrvatske intelektualne snage i motor razvoja Hrvatske, među njima se kriju mnogi talenti koji bi pod bilo koju cijenu trebali ostati u Hrvatskoj, graditi i razvijati svoju domovinu, a ne naše najveće bogatstvo poklanjamo drugim narodima. Po tom pitanju, Vlada ne bi mogla dobiti bilo kakvu prolaznu ocijenu.

Siromaštvo, ono postaje kod sve većeg broja ljudi, cijeli pojedini krajevi su toliko osiromašili, da ih već pomalo zahvaća i glad koje prijeti njihovom opstanku. Institucije javnih kuhinja sve više su na mukama jer nema donacija, a ponajmanje od države. Po tom pitanju također Vlada ne može dobiti prolaznu ocijenu.

Nikako ne mogu shvatiti, a to se odnosi na sve vlade od uspostave hrvatske države, koje uporno odbijaju da već jednom masovno i širom otvore vrata Hrvatske prema dijaspori, koja u sebi ima velike gospodarske, kulturne, kadrovske i domoljubne potencijale i neiskorištene resurse, jednom otvoriti sva vrata njihovim investicijama bilo u materijalnom, bilo u stručnom, bilo u duhovnom i moralnom pogledu, a da ne kažem o željenom povratku u domovinu njihovih pradjedova.

Pod hitno, novim propisima i zakonima, osposobiti državnu administraciju i diplomaciju na svim razinama da ubrzano provodi projekt otvaranje Hrvatske prema svojoj dijaspori, na svakom planu. Da se u tu svrhu hitno donesu novi zakoni koji će omogućiti da se odmah i bez ikakvog odlaganja pripadnicima hrvatske dijaspore, bez obzira gdje se nalazili u svijetu, tko god to želi, dati mu domovnicu i hrvatsku putovnicu.

Državni proračun, na svim razinama glođu miševi (pravi ljudski štakori) gdje god stignu i to na više različitih načina. A najbesmisleniji način je da država troši i rasipa novac iz proračuna, (na što je upozoravao gospodin Zlatko Hasanbegović), na kojekakve udruge koje ne služe ničemu osim grabeža sredstava koja bi trebalo usmjeriti u druge prioritetnije i daleko važnije stvari. Po tom pitanju i ova Vlada kao i sve dosadašnje zaslužuje, ne samo neprolaznu ocjenu, već zaslužuje prijezir naroda.
Hrvatsko pravosuđe, kao najveća hrvatska rak rana, jer njegova nedjelotvornost hrani brojnu korupciju, gotovo bih rekao mafiju, koje je poput zapuštenog zemljišta obraslo korovom. To traži hitnu i temeljitu rekonstrukciju njegovog rada i djelovanja. Kroz sve dosadašnje vlade, u organizaciju pravosuđa i represivnih aparata, toliko je toga nefunkcionalnog , ali i nemoralnog ugrađeno (kao na pr. da se tajkuni mogu braniti sa slobode pologom od nekoliko milijuna kuna, ili se umjesto zatvorske kazne može guliti krumpir, a sirotinja mora ležati u zatvorima jer na taj nemoralni način ne može kupiti slobodu). U njegov rad je ugrađeno toliko toga nefunkcionalnog da je pravo čudo da uopće ikako funkcionira. Traži se hitna i temeljita revizija pravosuđa od vrha do dna.

To je urgentno pitanje, na koje Vlada i sve institucije u čijoj je to nadležnosti moraju promptno reagirati.

U ovome napisu ne izbjegavam, ni najmanje i brojne pozitivne poteze koje je Plenkovićeva Vlada ostvarila, a prioritetno na međunarodnom planu, na planu diplomacije, na jačanju i opremanju hrvatske vojske, na zaštiti teritorijalnog suvereniteta (Savudrijska vala i sl) . Pa i potez Vlade oko Agrokora, treba ocijeniti pozitivno, jer je usmjeren na spas tog Koncerna i na zaštitu na desetke tisuća radnih mjesta.

Ovoj Plenkovićevoj Vladi ipak moramo dati punu podršku, jer je nako smrti prvog hrvatskog predsjednika Dr. Franje Tuđmana, dosad najmanje loša vlada i koliko toliko je nacionalno orijentirana i nastoji biti demokratska.

To je Vlada koja do sada ništa krivo nije napravila, ali je odgovorna za brojne propuste, koji traže hitno rješavanje, a poglavito pravosuđa i državne uprave. Propust na ideološkom planu, nedovoljna zaštita branitelja. Dopušta da po Hrvatskoj divljaju oni koji više nikad ne bi u nju smjeli doći, a kamo li hrvatskom narodu s hrvatskog teritorija u RH očitavai javne lekcije, od strane srpske manjine i predstavnika srbijanske politike i svetosavske crkve koji dolaze iz Srbije.

(Na kraju teksta donosim citat iz Codexa moralis Croaticum)

“U svome ponašanju – slijedimo mentalitet pobjednika, a ne žrtve! – Dakle, hrvatski narode, glavu gore, ponos gore i ponašaj se, razmišljaj i djeluj kao – pobjednik, odbaci svoje ponašanje po kojem postupaš u ulozi žrtve.

Odgajaj svoje mlade naraštaje u ponosu, dostojanstvu, slavi, a ne u potčinjenosti. Tisućama godina svoje povijesti prebrodio si mnoge Scile i Haribde znane i neznane, i pripada ti moralno pravo da se vladaš kao junak, kao dostojanstvenik, kao pobjednik.
Ne samo da si pobjednik u naravi, postao si i pobjednik u duhu i tako se vladaj, tako zbori, tako misli, tako snivaj, i – kad se probudiš vidjet ćeš i osjetiti slavu svoje Hrvatske i svog hrvatskog naroda, slavu njegovih sinova i kćeri! Slavu žrtve koju si pretvorio u Slavu novog hrvatskog Siona. Jer “Nad Hrvatskom duga sjajna odagnala mrak i tmine! Probudila se Lijepa naša, iz duge more zle sudbine, Budila te zora zlatna, cjelovima Višnji Bog..! “

I zato– Slavi, slavi, kćeri Sionska! (Hrvatska).

………… Mile Prpa pjesnik-filozof ,pisac ,pravnik ,kolumnist slikar 

 

Prof . Matko Marušić : Filip Čulo i Andrej Plenković

Prof . Matko Marušić

Cijeli svoj radni vijek bavio sam se istraživanjima (u biomedicini) i imao sam mnogo divnih učitelja, a među njima je najbolji bio jedan Filip Čulo. Njegovo se učenje može svesti na dvije izjave, naizgled smiješne, a savršeno točne:

1. Što god probam novo, ne ide, a što god napravim, vidim da je već bilo napravljeno (objavljeno).

2. Kad bi ga pitali „kako idu istraživanja“ rekao bi: „Puno posla, malo para, malo rezultata“.

Tim njegovim dvjema rečenicama opisujem i rad vlade g. Andreja Plenkovića u prvoj godini:

Radili su puno i dobro.

Napravili su razmjerno malo i samo je jedna stvar potpuno jasna: porezna reforma bila je dobra.

Tzv. politička stabilnost ipak je klimava, a društvena još klimavija.

Fiskalna politika im je očito dobra, ali put je još toliko dalek da se zasad ničemu ne smijemo radovati osim razlozima za nadu.
Sve ostalo je, na žalost, već viđeno i to od najgorih autora i u najgorem izdanju, a to je Milanovićeva vlada.

Jedini izlaz g. Plenkoviću je da prihvati sve preporuke Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) i Europskoga Vijeća, jer bi tada zaslužio Nobelovu nagradu. No, prije toga će ga srušiti sindikati koji tvrde da MMF ne razumije našu ekonomiju, umirovljenici koji imaju nepodnošljivo male mirovine iako nisu krivi što su to prijevremene mirovine, sudci iako su završili hrvatske pravne fakultete, bolesnici koji imaju pravo na sve i kad ne mogu platiti dopunsko osiguranje, i HNS jer ima ministricu Divjak.

Možemo biti i zadovoljni i nezadovoljni, kao što je bio i moj prijatelj Filip, koji je usprkos svemu, cijeli život ostao u poslu znanstvenih istraživanja. Bez Plenkovića i njegove vlade, jednu stvar ne znamo, a jednu znamo: ne znamo tko bi onda sastavio Vladu (nije valjda…?!), a sigurno znamo da bi država otišla u stečaj.

………….prof . Matko Marušić

 

Prof. Dr. Sc. Kristijan Krkač : Kancelarova mjerila dobrobiti i štete  

“Filozof” akademske kiparice Dijane Ive Sesartić.

19. listopada 2017. napunila se prva godina predsjedanja Predsjednika Vlade RH A. Plenkovića 14. Vladom RH. Kolikim je vladama predsjedao nejasno je. Prema dosadašnjim mjerilima to bi bile dvije, jer se promijenio sastav vlasti i oporbe koja je podržavala prvi, pa zatim drugi sastav, te stoga imamo dvije inačice 14. Vlade RH, tj. 14.1 i 14.2. Ta utilitarna promjena iz inačice 14.1 na 14.2 s minimalnom većinom u Saboru RH, pri čemu se za njom vuku repovi, prva je velika koja implicira čak i neke promjene na bolje počevši od nekih ministara na niže. Jedino vidljivo kalibriranje je ono prema kontrapunktu ostanka na vlasti pod svaku cijenu uz povremenu samovolju na granici „nove nedemokracije“.

Ostale promjene imaju svoje protuteže i mjerila uspješnosti. Već samo nekoliko primjera otkriva temeljnu taktiku. Primjerice troškovi od turističkih predsezonskih zakašnjelih radova, sezonskih požara, postsezonskih poplava i opće uspješnosti sezone na pragu održivosti nisu dovoljni da prevagnu pred dobrobitima od ukupnog profita.

Nadalje, cijeli niz šteta u postupanju s Agrokor ima protutežu u revolucionarno novom postupanju DORH-a, cirkusiranju Saborskog povjerenstva koje je na pragu da kao prvog svjedoka pozove ako ne već Kralja Tomislava, onda barem četvrtu generaciju obitelji Todorić, a sve to nevažno je u odnosu na korist od zadržavanja radnika koji su ipak birači, iako smo čuli da Agrokor kao takav više neće postojati i da će se mnoga radna mjesta ukinuti.

Krećući se od pojedinačnih prema općenitijim temama, preskačući mnoge i dolazeći do onih koje su sine qua non čak i gospodarskih, uviđamo kako se iseljavanje Hrvata nastavlja iz najugroženijih županija, pri čemu sanjarenja o korisnom povratku Hrvata četvrte generacije iz svijeta u domovinu kao i o korisnom z brda z dola prikupljanju radne snage za sljedeću sezonu iz susjednih i nama prijateljskih država dugoročno ne vodi nikamo, ipak ne predstavlja dovoljan razlog tako dugo dok postoji gospodarski rast od najmanje 3%.

Spomenuti korisni rast, koji je sporiji od rasta Bugarske koja je zasad jedina iza RH u EU, donekle preteže na stranu dvojke povezane s planovima oko uvođenja Schengena i eura, ali treba imati na umu da male promjene u slučaju Agrokor ili malo ozbiljnije klimatske promjene sljedeće sezone sve to skupa mogu dovesti u pitanje i ocjenu učiniti stabilnom jedinicom, pri čemu ovo nema veze s pesimizmom, nego s rizikom kao mjerilom vjerojatne buduće štete.

Ukupno govoreći, s obzirom na objektivne okolnosti nema smisla uspoređivati sadašnjeg Predsjednika Vlade RH s onima do 2000. godine, kao niti s onima vlada Rumunjske, Mađarske, Austrije, Češke, Slovačke ili Poljske, jer su neusporedivi, ali ima s prethodnicima. Ako ga se usporedi sa Sanaderom, Kosor, Račanom i Milanovićem, a uzevši u obzir kako je „građevina“ Orešković prekratko vladao kako bi bio usporediv, iako je bio uspješan, proizlazi kako je navedeni tu negdje i djeluje rizično, a nikako stabilno.

Što čini rizik? Ako na isteku prve godine nismo vidjeli barem početke podrške izvoznicima, zaokreta pravosuđa i reza broja činovnika, onda teško da ćemo to vidjeti prije isteka mandata, a vjerojatno samo kao predizborni igrokaz. Ako tome dodamo spomenute mjerljive rizike i „koje građani itekako osjećaju“, a na krilima klimavih pozitivnosti koje pod tepih guraju strukturne nedostatke, ocjena će biti jedva prolazna dvojka s tendencijom pada.

Govoreći jezikom prava, koji je navedenome po formaciji najbliži, a koristeći poznatu formulu suca Learneda Handa (iz slučaja „United States v. Carroll Towing Co.“ iz 1947.) čini se kako A. Plenković jedva uspijeva zadovoljiti mjerilo brige za naciju. Tj. situaciju u kojoj ako je teret redovitih mjera predostrožnosti veći ili jednak trošku štete pomnoženim s vjerojatnošću događaja, onda proizvodi brigu, a ako je taj teret manji, onda proizvodi nebrigu i treba biti držan odgovornim, jer mu to spada na opis službe u čemu se i sastoji navedeni kontrapunkt dobrobiti i šteta, ali treba znati kako genijalni Hand nije bio utilitarist, nego pragmatist, pri čemu mu je predavao ni manje ni više nego još genijalniji William James.

…………Prof. Dr. Sc. Kristijan Krkač

 

 

Diana Majhen : O vjerodostojnosti mislim kako nema potrebe puno govoriti, osim ako se vjerodostojnim ne smatra prevariti birače…….

Diana Majhen : Urednica Dragovoljac .com

Godinu dana vlade Andreja Plenkovića nije sigurno obilježila stabilnost, o kojoj on stalno govori, a još manje vjerodostojnost, pod kojim sloganom je dobio izbore.

Što se stabilnosti tiče, rekla bih kako podjele u društvu nikada nisu bile izraženije nego sada, što proizlazi iz Plenkovićeve ‘Ne talasati ni po koju cijenu’ politike. Tako smo u situaciji da na vlasti imamo HDZ koji bi kao trebao biti domoljubno orijentiran, ali kojemu su domoljubi u biti smetnja, dok istovremeno imamo neku vrstu sljepila za sve što Plenkovićevi koalicijski partneri rade.

Dovoljno je početi samo od jedne stvari, micanje HOS ploče na zahtjev Pupovca i HNS a, dok se istovremeno spomenici četnicima ne samo ne diraju, nego se o njima ni ne govori, kao da je posve normalno da se u državi koju su htjeli sravniti sa zemljom pobijeđenim agresorima podižu spomenici. No, takvih je primjera bezbroj.

U tako jednoj situaciji, gdje je SDSS, stranka koju je osnovao ratni zločinac Hadžić postala nedodirljiva zato što bez njihovih ruku Plenković ne može sačuvati Vladu, gdje je obrazovanje naše djece povjereno HNS-ovoj ministrici Divjak koja čini sve što može kako bi izgurala Jokićevu kurikularnu reformu, a kultura je povjerena ministrici Obuljen, koja nastavlja praksu započetu u HAVC-u financirajući antihrvatske projekte, neminovno dolazi do sve većeg nezadovoljstva onog domoljubnog dijela naroda, koji ipak, na svu sreću, još uvijek predstavlja većinu u našoj zemlji.

I sve dok je tako, podjele će biti sve veće, što automatski isključuje bilo kakvu stabilnost.

Ako Plenković misli na stabilnost Vlade, s tim bih se složila, jer mi se SDSS, HNS i Plenkovićev HDZ čine poprilično složni po mnogim pitanjima. No, ako govori o stabilnosti u zemlji, rekla bih kako nikada nije bilo nestabilnije.

O vjerodostojnosti mislim kako nema potrebe puno govoriti, osim ako se vjerodostojnim ne smatra prevariti birače i njihove glasove iskoristiti za neku posve drugu vladu od one za koju su glasali.

Što se ostalih pitanja tiče, ako se Plenković uspije nedirnut izvući iz afere Agrokor bit će to ne čudo, nego još jedan u nizu dokaza kako naše pravosuđe radi onako kako mu se kaže da treba raditi.

Ukratko, godinu dana Plenkovićeve vlade obilježila je izdaja birača, koalicija s četnicima i jugonostalgičarima i pometanje svih većih problema pod tepih.

Paradoks je u tome što nikada nitko nije bio u povoljnijem položaju od Plenkovića. On de facto nema prave opozicije, SDP je na koljenima već dulje vrijeme, te da je na vlasti netko prohrvatski orijentiran, iskoristio bi priliku i ‘pomeo’ antihrvatske elemente koji su posvuda na vladajućim pozicijama, bilo da se radi o izvršnoj vlasti ili poduzećima od vitalnih hrvatskih interesa.

Očekivati od čovjeka koji upute dobiva iz Bruxellesa, dok mu s lijeve strane sjede abolirani četnici a s desne dokazani jugoorijentirani ljudi  da uradi tako nešto bilo bi posve nerealno.

Plenkovićeva vladavina ostavit će neizbrisiv trag u našoj zemlji, jer on od prvog dana ide stopama Ive Sanadera, završavajući ono što Sanader nije uspio odraditi do kraja.

Ocjena?

Može li -1 ?

……………Diana Majhen urednica portala Dragovoljac.com

 

 

Neven Pavelić  – Godina s Plenkovićem: Cementiranje savršenog reda u mrtvačnici

Glavni urednik portala Hrvatska danas

Kada je došao na vlast, lani u listopadu , bio je dečko koji obećava, jedan urbani lik s Jordanovca, koji igra košarku, ima normalne frendove s kojima popije pivu s vremena na vrijeme, fin i uglađen, obrazovan, besprijekorne političke karijere, mnogi su pomislili, stiže čovjek koji će Hrvatsku izvući iz beznađa….

I krenulo je vrlo optimistično, u Hrvatskoj se smanjila ideološka buka, utemeljena je stabilna koalicija, Andrej Plenković odabrao je partnera Božu Petrova, kojeg da nije bilo, ne bi bilo ni Plenkovića – ni načeli HDZ-a, pa tako ni na čelu države.

MOST je bio sinonim za reforme, sve će se reformirati, fotelje im nisu važne, Plenkoviću isto, fotelje nikome nisu važne, samo briga za jadni napaćeni narod čiji su tranzicijski ožiljci golemi i neke rane još uvijek, pokazat će se par mjeseci kasnije, vrlo otvorene.

Krenulo je pompozno, nekoliko MOST-ovih ultimativnih uvjeta, reforme, reforme i samo reforme.
Što je obični čovjek od toga osjetio, treba pitati oko 150 tisuća onih koji su otišli u već reformirane države.

Plenković se kleo u stabilnost, ona je najbitnija, ideološke podjele treba zakopati, napraviti reforme i onda će Hrvatskoj krenuti. Dobar plan, dečko stvarno obećava, rekli su mnogi.

No, Plenkovićeva stabilnost počela se ozbiljno drmati samo dva mjeseca kasnije, MOL je dobio arbitražu, slijedi dobro poznato blagdansko obraćanje: Kupujemo Inu.

Svi znamo da smo je kupili.

Paralelno s tim, trese se lagano i stabilna koalicija s MOST-om. Već u siječnju u slovenskim i nekim hrvatskim medijima pojavljuje se informacija koja će još dugo biti, uz nezaobilazni Za dom spremni, glavna tema: Kraj imperija, Todorićevo carstvo se raspada.

Plenković je u groznici, napadaju mu glavnog operativca, koji by the way, uopće nije član HDZ-a. Stabilna Vlada odlazi u povijest zbog čovjeka koji je na mjesto ministra financija došao iz Agrokora, te zbog Agrokora, i Agrokora….

Plenković paralelno stabilizira državne financije, sve mora biti stabilno, naravno, zbog banaka i financijskog sektora, najviše onoga izvan Hrvatske, jer rejting je najbitniji – osobni Plenkovićev u Bruxellesu, ali i rejting države pred međunarodnim financijskim institucijama.

Porezna reforma donosi bogatima više, veći PDV u turizmu i uz malo sunca i sreće – stabilnost je zajamčena. Agrokor treba spasiti, jer ode rejting – Plenkovićev k vragu ako mu se na cesti nađe puno tisuća nezaposlenih ljudi, turisti nemaju gdje kupiti salamu i sir po ljetu…

Kreće Lex Agrokor, čije ćemo prave učinke procijeniti za par godina, te rekonstrukcija saborske većine i Vlade, sve u cilju stabilnosti.

Plenković tu pokazuje umijeće vrhunskog političara, komplicirane mozgovne operacije su na njegovoj strani, tu je i poznati neurokirurg Vladimir Šeks, stručnjak za otklanjanje potencijalnih inoperabilnih tumora na bazi mozga. Stiže HNS, stabilnost je tu.

Tu je samo još jedan remetilački faktor, Za dom spremni, istina, na ploči pravih heroja ove zemlje, onih koji su omogućili Plenkovićima i ostalim stručnjacima za kirurgiju mozga-operacije na otvorenim mozgovima nacije.

I to Plenković manirom iskusnog šahista rješava partiju. Šah, mat… Riješit ćemo kasnije, a sad – stabilnost.

Stabilnost mrtvačnice

Tako smo stabilno prešli u tišini godinu dana Plenkovića, političkog velemajstora, koji u ime stabilnosti otpili i, recimo i to, cijeli jedan narod – Katalonce. Samo da bude stabilno.

No, što ta stabilnost realno znači: Sve prazniju zemlju zbog masovnog odlaska, sve manje novorođenih, sve veća gužva u mrtvačnici, u kojoj je stabilno stanje i savršeni red.

Karte u Hrvatskoj su podijeljene, sve je stabilno, zna se tko ima dobre poslove, tko je na visokim funkcijama, tko ima u rukama novac, a tko ne.

Stabilno je i što se tiče zaposlenih, brojka je tu negdje, stabilno je i što se tiče blokiranih, brojka je tu negdje, 300 i nešto tisuća, kao i kad je Plenković došao na vlast. I ništa nije učinio da taj broj smanji, jer se traži stabilnost.

Stabilna je i sigurna pljačka koju provode banke, ekstraprofit im je zajamčen, stambeni krediti u normalnim državama 2 posto – u Hrvatskoj 150 posto skuplji (kamata od 5 posto je zapravo 150 posto veća od 2 posto).

Stabilna je i sirotinja u Hrvatskoj, ima je između 1,2 milijuna i dva milijuna.

Stabilan je i trend odlaska iz zemlje, što je i razumljivo. Karte su podijeljene, u Hrvatskoj se ne isplati ništa raditi jer se ne može osigurati pristojan život od svog rada.

Ljudima koji žele raditi i normalno živjeti jasno je da od cementiranja stanja u mrtvačnici ne mogu živjeti. A Plenkovića, naravno, stabilno, za obične Hrvate baš briga.

……….Neven Pavelić Urednik  portala Hrvatska danas 

 

Akademik Josip Pečarić  ” Godinu dana vladavine Andreja Plenkovića moj pogled “

Akademik Josip Pečarić

Poziv Hrvatskog neba da komentiram godinu dana vladavine Andreja Plenkovića podsjetilo me na poziv s kraja 2011. na prvu sjednicu Savjeta predsjednice HDZ-a i na moj odgovor:

Poštovana predsjednice HDZ-a,

zahvaljujem na pozivu na prvu sjednicu Savjeta predsjednice HDZ-a.

Već sam u svojim tekstovima pozdravio osnivanje takvoga Vašeg tijela koje treba pomoći i biti jamstvo povratku HDZ-a politici Oca hrvatske države akademika Franje Tuđmana.

U Pakistanu sam, pa ni fizički ne mogu biti nazočan na toj sjednici.

S druge strane, vjerojatno su Vaši savjetnici propustili uočiti da sam javno rekao kako se moje sadašnje angažiranje odnosi isključivo na sud u Haagu, odnosno na obranu vrijednosti Domovinskog rata.

Naime, još prije završetka predsjedničkih izbora, najavio sam potpuni prestanak s takvom vrstom svog angažiranja zbog spoznaje da ne postoji mogućnost ujedinjenja hrvatske državotvorne opcije. Tako sam odbio, s istim obrazloženjem, sudjelovati i u pokušajima koje smo imali uoči ovih izbora, a o tome sam govorio i u intervjuima.

Otvorena pisma, za koje sam bio nekakav koordinator, bila su u tom znaku. Čak i podrška koju dajem HDZ-u na ovim izborima, ima korijen u istom razlogu. Naime, već sam mnogo puta napisao da je predsjednik Josipović bio kandidat svjetskih moćnika upravo zato da bi se omogućile presude našim generalima. Sadašnja hajka, koja je trebala donijeti apsolutnu prevlast toj opciji, također je u svrhu daljnje kriminalizacije Domovinskog rata i svih vrjednota na kojima počiva hrvatska država. Uključivanje DORH-a u izbore zapravo se može uzeti kao definicija sintagme “policijska država”.

Nadam se da ste svjesni da hajke na HDZ ne bi bilo da je ne žele svjetski moćnici.

Zapravo, Vaša reakcija na naše Pismo Vijeću sigurnosti UN-a drži me u uvjerenju da jeste, pa vjerujem da će Savjet pomoći da se ispravi niz negativnosti koje vuku korijen iz vremena kada je politiku HDZ-a diktirao dr. Ivo Sanader. Jasno mi je da se u to mora ići korak po korak.

Međutim, jasno je kako je područje rada Savjeta mnogo šire od onoga na što sam se ja obvezao, pa bi moje djelovanje u Saboru moglo biti u suprotnosti s ovim što radim sada, a za što imam podršku niza dragih ljudi.

Na primjer, pitanje ulaska u EU. Kao što sam rekao ministru Jandrokoviću, protivnik sam ulaska Hrvatske u EU. Uvjet za ulazak u EU bila je slijepa poslušnost Sudu u Haagu. To je jedna od žalosnih ostavština Sanaderove politike jer radi se o “sudu” u kome se one koji spase stotinjak tisuća ljudi osuđuju na drastične kazne samo zato što su ti koje su spasili muslimani – pa ih se na suđenju uopće i ne spominje. Dakle, EU je mjesto gdje se smatraju bogovima koji odlučuju tko su ljudi a tko to nisu. Zapravo, to je mjesto gdje su zatočili najvrednije što Europa danas ima (Kordić, Gotovina, Markač, Praljak,…). To što su oni zatočili nama je nešto najvrjednije – vrjednije od svega što oni imaju.

Drugim riječima, EU je danas jedan veliki zatvor gdje su zatvorenici oni koji bi zbog spašavanja stotinjak tisuća ljudi trebali biti dobitnici Nobelovih nagrada. Zašto bih želio biti dio takvog EU-a?

Istina je: u zatvoru vam je osiguran smještaj, hrana je redovita. Imate i posao. Ali, ne znam zašto, draže mi je biti na slobodi, gdje je sve to upitno.

Drugim riječima, smatram da se pitanje ulaska u EU mora povezati s pitanjem slobode naših generala. Referendum o ulasku u EU mora biti poslije presuda u Haagu. I zbog nas samih, a bogami i kao poruka njima. Još snažnija od one kada ste javno objavili potporu našem Pismu VS-u UN-a u kojem se zapravo ti isti svjetski moćnici optužuju za rasizam!

Želim Vam pobjedu na izborima, ali više od svega potpun povratak politici našeg Predsjednika.

S poštovanjem,
akademik Josip Pečarić

Lahore, 2. 12. 2011.

Naime, kao i tada i danas je moje angažiranje vezano za branitelje i Domovinski rat, pa i nisam najpogodnija osoba koja bi komentirala cjelokupni rad Vlade u ovoj godini vladavine Andreja Plenkovića.

Ali ono što se tiče branitelja i Domovinskog rata i ono pozitivno više je zasluga ministara. Ono što možemo vezati za samog Predsjednika Vlade izuzetno je negativno. Dat ću samo tri razloga koji opravdavaju takav stav.

1.Neuključivanje u Vladu najpopularnijeg ministra iz Karamarkove vlade Zlatka Hasanbegovića koji je itekako osobno zaslužan za pobjedu HDZ-a na izborima.

Protiv takvog imenovanja bio je od HNES-a etički osuđen za veleizdaju Milorad Pupovac. Sjetimo se samo njegovog sudjelovanja u fašističkoj velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku izjavom o pokrštavanju 11,000 srpske djece. Plenković je umjesto Hasanbegovića izabrao osobu koja je i sama sudjelovala u lažima o Domovinskom ratu. Pri tome moram spomenuti da je napad na Hasanbegovića i počeo s krilaticom „Laž je najviše pomogla Srbima u povijesti“ lažnom tvrdnjom kako je kapa HOS-a na njegovoj glavi ustaška kapa. Time nije samo napadnut lažno Hasanbegović, već i HOS a sve u sklopu velikosrpskog Memoranduma SANU 2. Time je napadnut i Domovinski rat i time je u startu pokazano da Plenkovićeva vlada neće voditi računa o Domovinskom ratu.

2. Formiranjem Komisije o totalitarnim režimima Plenković je odmah postavio uvjet da moraju osuditi režim u NDH isko sigurno zna ili možda zato što zna da je u vrijeme bivše države mnogo laži uključeno u „spoznaje“ o toj državi. Tako se i danas tvrdi da je to fašistička država zbog suradnje s Hitlerovom Njemačkom. Predsjednik Komisije u tom svjetlu i izlazi u javnost s tvrdnjom da se neće promatrati totalitarni režimi prije Drugog svjetskog rata, dakle onaj u prvoj Jugoslaviji. Ali čak i u tako zadanim okvirima ne mogu izbjeći činjenicu da su komunisti do napada Njemačke na SSSR bili saveznici s Njemačkom pa su po istom principu „s kim si takav si“ koji primjenjuju na NDH i oni fašisti do tog momenta. Sjetimo se čak da su nacisti i komunisti podijelili Poljsku! Zapravo, točna je tvrdnja kako ništa bjednije ne može biti za znanstvenike nego kad im netko propiše stav do kojega trebaju doći svojim istraživanjem.

3 . ZDS ! Očit je razlog da spomenuta komisija neće razmatrati zločinački karakter Prve Jugoslavije i u činjenici da je ZDS ustaki pozdrav iz 1932. godine. Jer bi fašistička država kakva je ona bila stavila svima do znanja da je ZDS tada bio antifašistički pozdrav, kao što je bio i u Domovinskom ratu. Ali laž je u osnovi zahtjeva Pupovca i HDZ-ovog koalicijskog partnera HNS-a za uklanjanje spomen ploče poginulim HOS-ovcima u Jasenovcu. Naime oni su stalno tvrdili da je na ploči pozdrav ustaški ZDS, a istina je da je na ploči bio grb HOS-a koji su odobrile hrvatske vlasti u kojem je bio i ZDS. Dakle, zahtjev je bio uperen protiv nečega što je odobreno u hrvatskoj državi, drugim riječima to je bio zahtjev uperen protiv hrvatske države. A Plenkovićeva vlast je to odobrila! Pri tome ne trebamo zaboraviti kako je taj zahtjev komentirala dojučerašnja predsjednica HNS-a Vesna Pusić, također od HNES-a etički osuđena za veleizdaju. Tražila je da se odmah šarafcigerom ukloni ploča, a znamo da su šarafcigerom velikosrpski fašistićki agresori iskopali oči jednom od HOS-ovaca kojima je podignuta ta ploča. Ivica Marijačić, glavni urednik Hrvatskog tjednika je o uklanjanju spomen ploče u Jasenovcu napisao:

SDP-ovac Zoran Milanović imao je duboko protunacionalnih poteza, ali teško je povjerovati da bi on ikada maknuo spomen ploču poginulim HOS.ovcima s pozdravom „Za dom spremni“. Ponajmanje zato što bi to od njega zatražili agresori, dakle oni koji su ubili tih 11 mladića na okrutan način. HDZ-ovac Plenković to je učinio, i to je njegovo dno dna kao čovjeka i kao Hrvata.

Dakle, što se tiče obrane Domovinskog rata moja ocjena je da je Plenković udovoljavao onom što od njega zahtjeva velikosrpski Memorandum SANU 2.

Zato ću završiti svoj komentar riječima biskupa Košića s predstavljanja moje knjige THOMPSON – PJESMOM ZA HRVATSKU:

Na žalost naša hrvatska politika ili nema snage ili ne zna odgovoriti svim tim lažima. Trebalo bi donijeti zakon da svi koji su dizali pobunu protiv RH ne mogu sudjelovati ni u kojem obliku u vlasti; zatim bi bilo po meni nužno i da se zatraži isplata ratne štete koju je Republika Srbija nanijela RH u svojoj agresiji, i to kao uvjet bilo kakvoj potpori za ulazak iste u EU; bilo bi nadalje nužno ukinuti povlasticu da srpska djeca u Hrvatskoj uče neku drugu povijest Domovinskog rata negoli što je to povijesna istina; bilo bi potrebno također zabraniti ulazak huškačima i širiteljima laži u RH, ne samo srpskim ministrima i političarima, nego i predstavnicima SPC. Samo bi tako postupala ponosna pobjednica Hrvatska i samo bi tako bilo moguće sačuvati ono što je obranjeno u Domovinskom ratu koji mora ostati jedini temelj moderne Hrvatske, a što imamo u velikoj mjeri zahvaliti hrvatskim braniteljima…

.……..akademik Josip Pečarić

 

dr . sc . Josip Stjepandić : Svaki dodatni dan koji provede na mjestu predsjednika Vlade Republike Hrvatske, izgubljen je dan za Hrvatsku…

dr.sc .Josip Stjepandić

U situaciji u kojoj se Andrej Plenković našao u rujnu prošle godine, domoljuban, čestit i sposoban političar najprije bi bio zahvalio Bogu za tu jedinstvenu priliku, a onda krenuo u akciju. Kao prvo, ostvario bi najširu moguću potporu u hrvatskome nacionalnome korpusu. Kao drugo postavio bi na ključne pozicije nove, neopterećene (domoljubne, čestite i sposobne) ljude. Kao treće, srezao bi privilegije crvenome plemstvu. Kao četvrto, osobno bi se bio angažirao za kapitalne strane investicije poput tvornica automobila kao motor gospodarskog razvoja, koje bi dovele do većeg gospodarskog ulaganja hrvatske dijaspore.

Da je tako bio postupio, već nakon nekoliko tjedana osjetio bi se novi vjetar, promijenilo bi se opće raspoloženje, koje bi se najbolje izrazilo u usporavanju ili mozda čak zaustavljanju iseljavanja.

Na žalost, Andrej Plenković postupio je upravo suprotno. Nastupio je s puno tuđica (europska dimenzija, inkluzivnost, mainstream), koje je malo tko razumio, a u međuvremenu su to postale njegove ispraznice za obmanu hrvatske sirotinje.

Umjesto jedinstva hrvatskog korpusa unio je veliki razdor, od HDZ-a je napravio stranku smjernih srpskih poslušnika, koja s predsjednikom Tuđmanom zajedno ima onoliko koliko sa Stipom Šuvarom.

Svojim izborom ministrice kulture, opterećenom dugogodišnjim sustavnim protuhrvatskim djelovanjem te negativnim revizijskim nalazom u visini preko 80 milijuna kuna, pljunuo je u lice svim čestitim ljudima te precizno najavio smjer svoje politike.

Iako u Vladi ima više kvalitetnih ministara (Tolušić, oba generala, oba Marića), ovaj je kabinet u zbroju slabiji od Oreškovićeva, a izbor tri partizanke (Nina, Martina i Blaženka) po učinku je promašaj, a politički čista provokacija i uvrjeda zdrave pameti. U tome svjetlu teško je objektivno ocijeniti pojedinačne poteze, jesu li oni učinak svjesne politike ili pak neki posve slučajan ishod. Najavljeno uvođenje eura smiješna je manipulacija i obmana, jer Hrvatska – bude li se pridržavalo današnjeg kriterija o stopi zaduženosti od 60% BDP – taj uvjet još najmanje 10 godina neće moći ispuniti.

Svjesno potčinjavanje vodećem velikosrbinu ogolilo je Plenkovića do kostiju kao velikosrpskog satrapa na daljinsko upravljanje iz Beograda. Njegovo postupanje prema HOS-u spade među najpodlije postupke hrvatskih političara. Po tome je na istoj razini sa Mesićem, Sanaderom, Josipovićem i Milanovićem.Najavljena ratifikacija Istanbulske konvencije prokazuje Plenkovića kao protunarodnog, protuhrvatskog vladara, koji nesmiljeno gazi sve što je vrijedno hrvatskome narodu.

Skupa gledano, dug je popis Plenkovićevih pogrješaka i propusta, dok mu pozitivnu stranu bilance drže svojim uspješnim potezima dvojica generala te Tomislav Tolušić.

Na temelju svega iznesenog, Andrej Plenković je velika nesreća za Republiku Hrvatsku, a napose za hrvatski narod. Onako kako ga dirigirani mediji danas dižu u nebeske visine, njegov će pad biti težak i bolan, gore nego kod Sanadera.

Svaki dodatni dan koji provede na mjestu predsjednika Vlade Republike Hrvatske, izgubljen je dan za Hrvatsku.

…………dr . sc . Josip Stjepandić

 

Daran Bašić /Hrvatsko nebo

 

Facebook komentari

komentara

NAPOMENA: Komentari kojima se krši Etički kodeks Vijeća za tisak, koji sadrže uvrijedljive, klevetničke i diskriminirajuće sadržaje bit će uklonjeni.