Rudi Tomić : Puna su nebesa hrvatskih mučenika

„Potrebno je, da mjesne crkve učine sve, da ne prepuste

zaboravu spomen onih, koji su pretrpjeli mučeništvo!“

(Sveti Ivan Pavao II.)

Hrvatska je ”otok” na europsko-balkanskom ”moru” na koju bez prestanka udaraju lavine uragana i tsunamija sa svih strana. Ovdje, dakako, nije riječ o uraganu ”Harvey” koji je poharao Texas ili  ”Imra” koja je nanijela veliku štetu u Floridi i ostavila kobne posljedice po otocima na Karibskom moru. Čak nije riječ ni o tragičnom tsunamiju u Japanu, jer su sve te katastrofe posljedice klimatskih elemenata.

…….Piše : Rudi Tomić

Dakle, očevidno je da se pojam ”otok” odnosi na Hrvatsku koja je okružena neprijateljskim narodima u susjednim državama, te poput lavine udaraju na hrvatske granične prostore i uz pomoć svojh sunarodnjaka, koji su hrvatski ”građani” dižu valove nacionalne mržnje u domovini i o njoj šire laži u svijetu.

Posljedice svega toga poplavile su hrvatsku zemljovidnu kartu, čak ni jugoslavenske republičke granice Hrvatske nisu onakve kakve su bile u SFRJ (Wikipedija), a nakon sloma Jugoslavije opet je došlo do otimačine hrvatskih pograničnih krajeva, a Srbi su još htjeli stvoriti Republiku Srpsku u Hrvatskoj, kao što imaju danas Republiku Srpsku u Bosni i Hercegovini.

Hrvatski  narod, u borbi za opstanak na svojim ognjištima, također je prepolovljen: jedna četvrtina pučanstva iselila se (silom ili milom) u svijet; drugu četvrtinu  su četničko-partizanski razbojnici masakrirali u Drugom  svjetskom ratu i Poraću i strpali u jame i masovne grobnice diljem Austrije, Slovenije, Hrvatske, BiH i Srbije, dok preostalu polovicu pučanstva koja je ostala živjeti u Hrvatskoj unutar komunističke Jugoslavije terorizirali su   velikosrbi, komunisti i hrvatski izrodi sve do  1991.).  Umjesto, da su se hrvatski partizani i komunisti borili protiv režima Nezavisne države Hrvatske, te da je država ostatla u svojim povijesnim granicama i nakon Drugog svjetskog rata, danas bi u Hrvatskoj vjerojatno bilo više od dvanaest milijuna stanovinka.

Ali, unutarnji  neprijatelji; srpski četnici, hrvatski komunisti, hrvatski jugofili, koji su  bili potpomognuti vanjskim projugoslavenskim međunarodnim faktorom; engleskim, frncuskim, talijanskim, ruskim, pa čak i muslimanskim (bošnjačkim) srbofilima razarali su državu hrvatskog naroda. Hrvatska je dala velike ljudske žrtve za ovo što je ostalo u današnjoj Republici Hrvatskoj. Stoga ima više hrvatskih mučenika – svetaca i blaženika u nebu nego stanovnika u Hrvatskoj!

Ovdje valja napomenuti, da su na parlamentarnim izborima 3. siječnja 2000. g. hrvatski liberali (na čelu s Draženom Budišom) omogućili povratak komunista na vlast u Hrvatskoj na čelu s Ivicom Račanom i njegovim udbašima, suprotno svakom zdravom političkom razumu, što je imalo katastrofalne političke posljedice za Hrvatsku narednih petnaest godina. Tim povratkom komunisti su ponovno ojačali i dan danas se s njima kao antihrvatskim elementom borimo na svakom koraku jer predstavljaju rušilački antihrvatski faktor. Tada je cijela Hrvatska kao na dlanu ponovno isporučena na milost i nemilost u ruke komunista.

Što slavimo na blagdan Svih sveti, a što na Dušni dan?

Kako ne znamo poimenice  koji su umrli na glasu svetosti, Crkva je odredila ovaj dan (1. studenog) kada se zajednički moli za sve svete i blažene, poznate i nepoznate. Riječ je o onom beskrajnom mnoštvu običnih ljudi, mnoštvu koje nam svjedoči da svetost ne znači nenormalnost, besprijekornost, nego znači puninu ljudskosti. Stoga su na svetost pozvani svi kršćani, svih razdoblja i svih životnih okolnosti. Kao što je lijepo rekao papa Benedikt XVI.,  da bi mogli biti sveti,  nije potrebno činiti  izvanredne pothvate i djela niti posjedovati karizme, već jednostavno služiti Kristu, služit ga i slijediti bez obeshrabljenja u teškim trenutcima. Samo s njegovom pomoći možemo postati svetima. (…)

Tako je Dušni dan (2. studenog) ili Dan svih vjernih mrtvih izraz kršćanske  nade i vjere u zagrobni život što liturgija ističe riječima: ‘Tvojima se vjernicima, Gospodine, život mijenja, a ne oduzima. I pošto se raspadne dom ovozemnog boravka, stječe se vječno prebivalište na nebesima.’ Mi za duše  svojih dragih pokojnika molimo duboko vjerujući da će oni, kad dođu u kraljevstvo Božje, biti naši zagovornici.  Vjerujemo da će oni moliti za nas da ne promašimo svoj konačni životni cilj, da i  mi uđemo u Kraljevstvo Božje i tako budemo pribrojeni općinstvu svetih.” don Luka Prcela (bitno.net, 29.10.2015.)

Hrv. akad. Marija Dubravac, uz napomenu ”Hrvatska je Zemlja uzduž i poprijeko natopljena krvlju naših djedova – mučenika. Punim pravom  možemo reći da je gotovo svakog dana kroz godinu spomendan nekog našeg domoljuba – patnika, velikana, sveca ili blaženika’‘, napisala je posvetnu pjesmo za dan (25. studenog)  bl. Katarini Kosač – Kotromanić, posljednoj bosanskoj kraljici.  Ponukan sjećanjem na hrvatske mučenike – uz Dušni dan spomeniti ćemo i njihove spomendane.   

Spomendani hrvatskim mučenicima(*)

Istinita je konstatacija, da nema dan u mjesecu niti mjeseca u godini koji ne nosi obilježje hrvatskih mučenika, a za mnoge smrtnike još nisu poznata ni grobišta ni njihov broj. Stoga ćemo u nastavku navesti barem one mučenike o kojima znamo gdje je nad njima izvršen masakr.

SIJEČANJ: Mučenici Buhinih kuća (09/1994.), Gvozdanski mučenici (13/1578.), Dusinski mučenici (26/1993.), Humački mučenici (28/1945.)

VELJAČA:  Čapljinski mučenici (03/1945.), Ljubuški mučenici (05/1945.), Širokobriški mučenici (07/1945.), Vidinski mučenici (12/1639.), Mostarski mučenici (14/1945.) Matija Gubac i drugi mučenici (15/1573.), Svitavski mučenici (21/1942.), Zagerebački dominikanski mučenici (22/1944.)

OŽUJAK: fra Josip Tvrtković i drugi mučenici (07/1685.), Bosanski dominikanski mučenici (09/1241.), Visočki mučenici (26/1450.), Cetinski mučenici (28/1944.)

TRAVANJ: Gospićki mučenici (04/1945.), Glamočki mučenici (10/1941.), Kotrovaroški mučenici (25/1945.), Zrinjski i Frankopan (30/1671.)

SVIBANJ: Senjske žrtve (09/1937.), Bleiburški mučenici (15/1945.), Bihaćski i Tešanjski mučenici (19/1612.), Mariborski mučenici (23/1945.), Aržanski mučenici (26/1944.), Cetinski mučenici (31/1645.)

LIPANJ: Meceljski mučenici (04/1945.), Jazovski mučenici (06/1945.), Travanički mučenici (08/1945.), Šamački mučenici (09/1693.),Kakanjski mučenici (13/1993.), Šarengradski mučenici (17/1688.), Bokševički mučenici (19/1993.),Đuro Basariček, Pavao i Stjepan Radić (20/1928.), Kočevski mučenici (26/1945.), Kotorvaroški mučenici (26/1992.), Osiječki mučenici (30/1526.)

SRPANJ:  Lovrećki mučenici (22/1943.), Kotorvaroški mučenici (25/1992.),  Otočki mučenici (27/1715.),Drvarski mučenici (27/1941.), Grhovski mučenici (27/1941.), Doljanski mučenici (28/1993.), Đakovački mučenici (31/1526.)

KOLOVOZ: Boričevski mučenici (02/1941.), Krnjeuški mučenici (02/1941.), Grahovski mučenici (13/1993.), Žepački mučenici (16/1993.), Kiseljački mučenici (16/1993.), Kozički mučenici (29/1943.)

RUJAN: Biokovskorašćanski mučenici (02/1942.), Prenjski mučenici (06/1942.), Nikola Šubić Zrinski i drugi (07/1566.), Grabovički mučenici (09/1993.), Zrinjski mučenici (10/1943.), Uzdolski mučenici (14/1993.(, Višićki mučenici (16/1942.), Stolački mučenici (23/1942.), Hrvatski časnici mučenici u Beogradu (24/1945.)

LISTOPAD: Gatski mučenici (01/1942.), fra Petar Matić i drugi mučenici (02/1685.), Dugopoljski mučenici (04/1942.), Risovački mučenici (06/1942.), Ravnjanski učenici (14/1942. i 1991.), fra Filip Ljubuški i 5 braća (15/1591.), Kupreški i Travnički mučenici (19/1945.), Ramski i Duvanjski mučenici (22/194.), Dubrovački mučenici (25/1944.)

STUDENI: Vareški mučenici (03/1993.) Makarski mučenici u Kozici (04/1994.), Srijemski mučenici (05/317.), Škabrnjski mučenici (18/1991.), Vukovarski mučenici (18/1991.), Borovički mučenici (20/1808.)

PROSINAC: Kaštelanski mučenici (04/1943.), Sarajevski mučenici (05/1524. i 1684.), Drinske mučenice (15/1941.), Kninski mučenici (20/1941.), Križančevski mučenici (22/1993.) Konjički mučenici i Đakovački mučenuici 29/1607.), Visovački mučenici (30/1646.)

(*) Ovaj Popis hrvatski mučenika sabrao je vrli fra Ivan Žarko Ilić, urednik zbornika  ”Kršni zavičaj”, godišnje izdanje Franjevačkog samostana Humac, Ljubuški.

Ovo, dakako, nije potpun popis hrvatskih mučenika, ali i ovo što je gore navedeno je grozno vidjeti i ako su samo navedena mjesta, a kada bismo imali stvarni broj ubijenih Hrvata onda bi i slijepci vidjeli  da je nad hrvatskim narodom izvršen genocid.

Pravda za žrtve, a kazna za zločine

Možemo konstatirati, bez pretjerivanja, da u povijesnim hrvatskim granicama nema ni  kvadratnog metra zemlje gdje ne bismo mogli podignuti spomenik hrvatskom mučeniku, a niti ima jednog dana u godini kojeg ne bi mogli posvetiti mučenicima, koji su bili žrtve austro-ugarskog  ropstva, turskog zuluma, njemačkog nacizma, talijaskog fašizma, srpskog-četničkog zločina, komunističko-partizanskog genocida i jugoslavensko-četničkog masakra.

Hrvatska udruga ”Benedikt” objavila je na svom portalu popis stratišta partizanskih krvoloka u Zagrebu ( link ovdje > http://hu-benedikt.hr/ )  nakon 08. 06 1945. godine kada su partizani ušli u grad na čelu sa srpskim divizijama. Indentificirano je 106 lokacija masovnih likvidacija hrvatskih građana u Zagrebu i broj žrtava. Umjesto da prepisujemo popis na 8 stranica, gdje su po rednom broju navedan mjesta, one koje zanima ova tragedija mogu pročitati na društvenom portalu – benedikt.hr (09.05.2015.) Ima još mnoštvo neoznačenih grobištva i stotine i stotine tisuća žrtava za koje se ne zna. Ali se znade, da su 90% zločina u Hrvatskoj i Hrvatima u BiH izvršili srpsko-pravoslavni četnici s nakanom stvaranja Velike Srbije. Sada je na djelu velikosrpski fašistički ”Memorandum 3”, koji ima iste ciljeve samo druge metode. Iluzije ne umiru lako.

Dr. Andrija Hrebrang, bivši predsjednik Upavnog vijeća za istraživanje grobištva žrtava komunističkog režima, koji je za medije rekao da su taj Ured zatvorili  čim su u grobištima u Gračanicama , u blizini Markuševaca pronašli  mnoge posmrtne ostatke djece.

”Znam da je Markuševac jedan od 940 lokacija na kojima se nalaze grobište žrtava  komunističkog režima. Točna je informacija da je u Hrvatskoj i danas  zabranjeno iskopati grobište na tim lokacijama! (…)

Kada smo 1990. pobijedili na izborima naslijedili smo 400.000  članova Saveza komunista. Neki od njih su se okrenuli Hrvatskoj, no mnogi su ostali ukopani u prošlost. Naslijedili smo i oko 100.000  udbinih doušnika u Hrvatskoj. (…)

Svatko tko spomene lustraciju, tko želi istražiti zločine komunističkog režima, te svatko  tko spomene civilne žrtve srbijansko crnogorske agresije, bude isključen iz političkog života i iz svih institucija države i društva. U to se ni danas, na žalost, ne smije dirati! I onda se netko pita zašto je u Hrvatskoj takvo stanje! Bit će i gore, sve dok se istina ne istraži i dok se ne provede nužno pročišćenje države i društva.”; zaključio je dr. Hebrang. (hrvatskonebo.com, 19.10.2017.)

”Srbija je tamo gdje žive Srbi”

Srpski patrijarh Irinej na beogradskom sajmu knjiga (23.10-2017.) poručio je građanima Republike Srpske da budu složni unjenom  čuvanju  jer to je jedini način da srpski narod opstane. ‘‘Zato voli svoju otadžbinu. Gdje god žive Srbi to je Srbija, bilo u Srbiji, bilo u BiH, Vojvodini, Crnoj Gori ili drugim mjestima.” Kaluđer nije  spomenuo Hrvatsku, nego je pod drugim mjestima mislio je na – Dalmaciju, Istru, liku, Slavoniju, kako je već i rekao u Zagrebu  gdje nije spomenuo Hrvatsku nego ju je parcelirao u provincije.

Srpski patrijarh, odnosno četnik Irinej naveo je da je ”tragično ponašanje braće (”Srba”, o.p) rimokatolika” koji su se ne samo najviše izazvali srpska stradanja, nego nikad nisu uputili ni riječ kajanja i isprike.

”Kroz jasenovački logor prošlo je 50.000 (ni manje ni više! o.p.)nevine djece čiji se plač čuo u Zagrebu. Svi su ga čuli, samo nije nadbiskup zagrebački, zato što ga nije htio čuti.”, rekao je patrijarh Irinej. (direktno.hr)   

Trebalo bi ozbiljno shvatiti  ‘‘Pet ključnih pitanja za Srbe u Hrvatskoj’‘ (M.Pupovac) i poruke iz Beograda:Irineja,Vučića,Vulina, Dačič, Šešelja i Nikolića. Evo našeg odgovora na:

Prvo – Zabraniti Srpsku pravoslavnu crkvu u RH, jer ona nije vjerska institucija, nego druga antihrvatska četnička i velesrpska politička stranka u Hrvatskoj;  

Drugo, Oduzeti im svu imovinu Srpskoj ”crkvi” koju su oteli u Hrvatskoj, a isplatiti im sve nekretnine koje su kupili;

Treće – Osnažiti pravoslavnu vjeru u Hrvatskoj, jer u RH živi veći broj pravoslavnih vjernika, među kojim ima i pripadnika srpske nacionalnosti, koji su hrvatski državljani;

Četvrto – Zakonom zabraniti antihrvatski publicističku djelatnost, političke stranke i ”dobrotvorna” društva koje su u službi Srbije i drugih neprijateljskih država;

Peto –  Zakonom također zabraniti kupovanje hrvatskih nekretnina u RH onima koji dolaze iz neprijateljske zemlje i uvesti strogi vizni sustav.

Naime, dokle će četnik Milorad Pupovac optuživati hrvatski narod i vladati u Hrvatskoj vladi?; dokle će četnici u Hrvatskom (državnom) saboru optuživati i provocirati hrvatske zastupnike i govoriti srpski u Saboru – hrvatskom nacionalnom hramu?;  dokle će u MVPH raditi više od 20  ljudi koji su radili za Udbu i koji su bili jugodiplomati?;  dokle će hrvatski narod mučiti i trpiti ovakav terorizam i bježati iz svoje domovine u tuđi svijet?; dokle će u Hrvatsku dolaziti ilegalci iz susjednih zemalja i svijeta?

”Hrvati su vrlo mutan narod, ako su uopće narod u smislu narodnog sadržaja i definicije. Hrvati su dobra publika, svakom lopovu, koji treba publiku. Najbolji dokaz za ovo ovdje napisano je današnje stanje u Hrvatskoj i ponašanje toga naroda, koji u čitavoj svojoj povijesti i suverenosti rađa i uzgaja lopove, ulizice, ekokanibale, mazohiste i tuđe sluge… Teško je, čak i opasno biti pravi ČOVJEK – HRVAT. Zato smo podredili genetiku i ponašanje podaništvu, podlosti, popoljublju, srboljublju…”, dr. Dragan Hazler, predsjednik HAZUD.  

Mogli bismo još dodati nekoliko ljuboljublja: balkanoljublje, euroljublje, jugoslavoljublje, homoseksoljublje – ljublje u svemu i svačemu samo, na žalost, veoma malo hrvatoljublja, domoljubllja i državoljublja! 

‘‘Doći će vremena kad ljudi neće podnositi zdrave nauke… te će odvratiti uši od istine”(Tim II: 4, 3)

To je vrijeme već došlo u Hrvatsku.

Stoga se trebamo zajednički moliti na dan Svih sveti , svecima i sveticama koje je Crkva proglasila svetima. Puna su nebesa hrvatskih mučenika, koji nisu proglašeni svetima, ali su njihove duše u kraljevstvu Božjem – i njime se trebamo preporučivati da nam pmognu istjerati sotone iz Lijepe naše!

Rudi Tomić /Hrvatsko nebo