Zašto su se i kako ministrica dr. Blaženka Divjak i ‘dobrotvor’ Nenad Bakić na smrt prepali javnoga sučeljavanja na temu reforme školstva?

Zapis koji upravo počinjete čitati žanrovski nije ni esej, ni kritika, ni polemika. Pripada žanru nekada davno popularnih apologija, javnih pohvala i obrana moćnika (vladara, despota, kraljeva, careva, papa i biskupa) od strane smjernih, pokornih, bogobojaznih umnika-podanika, umjetnika i pjesnika.

Predmet je ove moje apologije državni tajnik u Ministarstvu znanosti i obrazovanja, eksperimentalni fizičar visokih energija (doktorirao je na temu ‘Purely Leptonic Decays of Heavy Flavour Mesons’ na Sveučilištu Johns Hopkins u Baltimoreu, SAD, 1997.) dr. Tome Antičić. Javno želim pohvaliti njegov trud da vlastitim fizikalnim umom i borbenim državno-tajničkim gardom zaštiti ključne protagoniste reforme školstva prema kojima – njegove riječi to dokazuju – ćuti osjećaje beskrajne ljubavi, odanosti i divljenja: ministricu znanosti i obrazovanja dr. Blaženku Divjak i slavom ovjenčanoga dobrotvora, digitalnoga transformatora, metaforičkoga Billa Gatesa iz našega malog – hrvatskoga, balkanskog ili regionalnoga – sokaka, Nenada Bakića.

Da je dr. Tome Antičić junački stao u njegovu obranu, ali i obranu oslonca i poluge na kojima počiva reforma školstva, pažnju mi je skrenuo sam hvalisavi dobrotvor Nenad Bakić, ubacivši 10. listopada 2017. u 16.37 sati u moj e-sandučić naoko enigmatsko e-pisamce: ‘Za raspravu u HAZU ste nekvalificirani. Dobra vijest, težili ste slavi, imate ju, evo je i državni tajnik pisao o Vama, čestitam.’

Pisamcu je dodao poveznicu na spomenarski (facebook) zapis vazda zbunjenoga, pomalo izgubljenoga (u vremenu i prostoru) i namrgođenoga državnog tajnika dr. Tome Antičića.

I doista, u bespućima virtualne zbilje, stajao je zapis koji Bakića uzdiže u nebo, a moju starost nemilo kudi: ‘Hrvatska je na dnu Europe po skoro svim relevantnim kriterijima. Jedini, uistinu JEDINI način da ipak postanemo prosperitetni, i da osiguramo Hrvatskoj budućnost, je promjenom sadašnjeg načina rada i ponašanja svih nas – jer očito radimo nešto jako jaaaako krivo – i da usvojimo način rada koji je od drugih europskih zemalja učinio prosperitetne države.

Osoba koja je daleko, daleko najviše uspio napraviti u toj za hrvatsku budućnost sudbonosnoj misiji je dakako Nenad Bakic – sam je pokrenuo sada već nezaustavivu STEM revoluciju u Hrvatskoj – tu je bio beskrajno uspješniji od svih ministarstava znanosti i obrazovanja u posljednjih najmanje 25 godina. I to SVE VLASTITIM sredstvima i radom. Nije dobio niti jednu lipu od vlasti, niti će je dobiti, niti je tražio.

I kada bi radi toga u normalnoj zemlji svi politički spektri slavili Nenad Bakic-a, ponosili se njime, umjesto toga dolazu sustavni napadi od ekstrema i sa lijeve i sa desne desne.

Nažalost, takva nesebična filantropija se u Hrvatskoj, radi našeg jala ili što već ( stvarno ne mogu racionalno objasniti), napada, umanjuje, pokušava čak i kriminalizirati – sada mu se čak imputira da će zaraditi na microbitovima ili ProMikro inicijativi – dok je istina dijametralno suprotna – iz svih tih projekata Nenad Bakic ne dobiva ništa, niti lipe, a sam će uložiti dodatna ogromna sredstva – on sve to uistinu radi radi šireg interesa – mentalitet koji je u Hrvatskoj nažalost jako teško naći.

Dakle, umjesto da se referiramo na Kardelja!!!!! kao nit vodilju hrvatske budućnosti, i umjesto da umjetno stvaramo sukob između STEM znanosti i društvenih i humanističkih znanosti, idemo se napokon okrenuti budućnosti i progresu – idemo bezrezervno podržati STEM revoluciju koju je Nenad Bakic stvorio u Hrvatskoj :-)’

Uz ispriku čitatelju što sam zapis citirao uz obilje stilskih i gramatičkih pogrešaka, ne želeći mu oduzeti ni trunčicu izvornosti, pokušat ću objasniti zašto me je zapravo državni tajnik (u daljnjem tekstu DRTAJ), na pravdi Boga, javno okrivio da se referiram na Edvarda Kardelja kao ‘nit vodilju hrvatske budućnosti’ i zašto je svoga idola Nenada Bakića uzdigao na čast svjetovnoga oltara, služeći se, po njegovu sudu, neupitnim istinama, iako se radi, lako ću to dokazati o nespornim neistinama, odnosno lažima kojih vitez Antičić očito nije svjestan?

Učinio je to jednostavno zbog toga što sam nekoliko dana ranije, sasvim precizno 6. listopada 2017. , ljubazno na javni dijalog o reformi školstva – koja me se itekako tiče kao karijernoga znanstvenika i sveučilišnoga profesora i dotiče kao djeda blizanki Meri i Leonore koje dogodine kreću u ‘Divjakinu školu’ – pozvao i Nenada Bakića i ministricu dr. Blaženku Divjak.

Moj poziv ministrici Divjak na javno sučeljavanje

Evo mog pisma upućenog ministrici:

‘Poštovana ministrice i kolegice Divjak,

vrlo pažljivo pratim i cijenim smirenost i upornost s kojom pokušavate s mrtve točke pomaknuti ono što se donedavno nazivalo ‘cjelovitom kurikularnom reformom’. Vjerojatno ste osobno primijetili ili su Vam suradnici (s pokojnim tatom dr. Tome Antičića bio sam vrlo bliski prijatelj) skrenuli pažnju na neki od mojih analitičko-kritičkih eseja o reformi školstva: odgoja, obrazovanja, nastavne tehnologije itd.

Kako iz dugogodišnjeg profesorskog iskustva, a još i više iz rada u UN-u na projektima reforme i razvoja zdravstva u brojnim zemljama, znam da je reforme koje se tiču manje-više svih u društvu nemoguće ostvariti bez široke javne rasprave i visokog stupnja javnog suglasja, predlažem Vam da Vi i ja iznesemo i sučelimo osobna (u Vašem slučaju i MINISTARSKA, dakle VLADINA) stajališta o poželjnim ciljevima, pristupima i politikama koje vode boljitku svih dionika školskog sustava, posebno učenika i učitelja. Mislim da bi pravo mjesto za to bila Svečana aula HAZU-a, iako nemam ništa protiv da to bude neko drugo mjesto-institucija: Europski dom, Učiteljski dom, Ilirska dvorana itd.

Ukoliko Vam je bliska moja ideja, lako bismo se dogovorili o formatu i detaljima

Uz poštovanje
Slaven 091-4612-451.’

Očito sam u zao čas spomenuo svoje doista veliko prijateljstvo s DRTAJEVIM tatom, plemenitim Igrancem, pjesnikom, poduzetnikom, domoljubom i zanesenjakom Tomislavom Grgom Antičićem (godinama je izdavao čudački trash-časopis Harahvati u kojemu je Tomina mama pisala izvorne igranske recepte), jer se dr. Tome Antičić osjetio pozvanim obraniti čast i dobar glas Velike reformatorice i Velikog dobrotvora koji se, očito je, ne usude javno, pred kvalificiranom publikom, raspravljati o reformi školstva. Jednostavno ih je prpa!

Upravo zbog toga, zbunjenom sam DRTAJU 10. listopada 2017. na njegovu virtualnome spomenaru napisao ovo e-pisamce: ‘Vrli državni tajniče, tužno je i žalosno da ravnatelj Instituta Ruđer Bošković odlazi u niže državne činovnike; skače s konja na tovara, kako bi moj dragi prijatelj Tomislav Antičić, Vaš pokojni tata, kazao. Nije onda nikakvo čudo što niste kadri ispravno pročitati i razumjeti moj esej u Večernjem listu.’

Dr. Tome Antičić prije skoka sa znanstvenoga konja na birokratskoga magarca

Doba kada smo se i mi borili za svoje dame: Tomin tata Tomislav Grgo Antičić sjedi u ležećem položaju u prvom redu drugi zdesna i pisac članka na slici krajnje desno

Kako doista dolazi iz pristojne obitelji koja ga je lijepo odgojila, DRTAJ mi je ubrzo odgovorio: ‘Ovaj odgovor je nažalost tipični stav u Hrvatskoj – apsolutno je nepojmljivo raditi nešto za širi interes – meni je život bio izvrstan kao IRB ravnatelj – međutim istovremeno sam bio jako jako frustriran i nezadovoljan jer je IRB više manje ostvario maksimum što može unutar katastrofalno lošeg uravnilovačkog hrvatskog znanstvenog sustava, sustav koji je vjerojatno i najnekompetitivniji u EU. Kao ravnatelj IRB-a sam zato posljednjih par godina stalno pokušavao promijeniti sustav odozdo, ukazati na probleme, predlagao rješenja – više manje nažalost neuspješno. Zato kada se pojavila šansa da nešto konkretno i promijenim, poboljšam, učinio sam ono što je daleko najbolje za budućnost IRB-a, za budućnost hrvatske znanosti u svim našim znanstvenim institucijama – a to je prihvatiti ponuđenu poziciju državnog tajnika za znanost i EU fondove. Tu se može jako puno napraviti, tu se već jako puno i napravilo, a planiraju se uistinu kvalitetne i dalekosežne reforme preme izvrsnosti i međunardnoj relevantnosti – reforme bez kojih će naši najbolji sve brže bježati vani. ‘

Odljev Tomina mozga iz znanosti u birokraciju

Osobno, dakako, smatram da ne postoji baš nikakva razlika, kad je odljev mozgova u pitanju, između bijega, primjerice, eksperimentalnoga fizičara visokih energija poput dr. Tome Antičića „vani“, tj. u inozemstvo, i njegova bijega ‘unutra’, tj. iz životnoga POZIVA teorijskoga i eksperimentalnoga fizičara visokih energija među državne činovnike niskih energija i strasti: jer svaki činovnički posao jednostavno ubija elastičnost i kreativnost svakoga istraživačkog, znanstvenog mozga.

Upravo zbog toga, DRTAJU sam napisao još jedno pisamce: ‘Vrli državni tajniče, bistri viteže tužnoga lica, veseli me što ste za svoju ministricu, činovničku Dulcineju del Toboso i za Velikog dobrotvora spremni žrtvovati sve, pa i ISTINU! Naime, nije istina što ste zapisali: ‘Nije dobio niti jednu lipu od vlasti, niti će je dobiti, niti je tražio.’ Demantira Vas priopćenje HDZ-a od 17. veljače 2017. u kojem crno na bijelom stoji: ‘Na jučerašnjoj sjednici Vlade RH bila je još jedna dobra vijest, vijest koja zaslužuje zasebni članak na našem webu – odluka da se iz proračunskih zaliha osigura iznos od 431.520 kuna (62.500 USD), kojim će se namiriti PDV za nabavku BBC micro:BIT-ova kupljenih novcem hrvatskih građana putem donacija, odnosno crowdfundinga, koji su u sklopu projekta STEM revolucija u školama pokrenuli poduzetnik Nenad Bakić i Croatian Makers – Institut za razvoj i inovativnost mladih (IRIM’. Dakle, drago mi je da ste spremni na sve kako biste obranili čast Vaših miljenika, ali me kao znanstvenika čudi što ste spremni i na javno iznošenje ‘alternativnih činjenica’, odnosno laži. Vaš tata i ja bili smo se spremni žrtvovati i potući za voljene žene i prijatelje, ali nam je istina uvijek bila sveta. Upravo zbog pune istine o školskoj reformi nastavit ću i dalje o njoj pisati. Na javnu sam raspravu, kao što Vam je znano, pozvao i Vašu ministricu, pa i g. Bakića, ali su se oni naprosto – prepali.’

Na žalost, Nenad Bakić nije vlastito ‘dobrotvorstvo’ ili ‘dobročinstvo’ naplatio samo novcem poreznih platiša koje je vlada Andreja Plenkovića isplatila za PDV (431.520 kuna) nego – kako stoji u priopćenju HDZ-a, a i sam Veliki dobrotvor to ne taji – ‘novcem hrvatskih građana putem donacija, odnosno crowdfundinga’. Nipošto, dakle, kako tvrdi DRTAJ, ‘to SVE VLASTITIM sredstvima i radom’.

Međutim, ako čak zanemarimo to da su najveći dio troška na sebe preuzeli građani (sitni i krupni financijeri koji tvore ‘gomilu financijera’, izvor crowdfundinga) i hrvatska država, ostaje činjenica da je država, odnosno vlada, odnosno Ministarstvo znanosti i obrazovanja, bez ozbiljne stručne i političke rasprave dopustilo i omogućilo Nenadu Bakiću da uđe u učionice i zbornice s mikroračunalom koje mu je – iz ovih ili onih razloga i računa, manje financijski, a više marketinških – došlo ruke. Radi se o engleskome mikroračunalu BBC micro:bit.

Štoviše, propozicije javne nabave Ministarstva znanosti i obrazovanja (Nabava edukacijskih mikroračunala, evidencijski broj 17-17-VV-OP) i vrlo kratki rok isporuke od 30 dana precizno su prilagođene isporučitelju kojega preferira i čija mikroračunala ‘poklanja’ Veliki dobrotvor.

Trgovina, a ne proizvodnja obrazovne tehnologije

Doslovce bez ikakve stručne i javne rasprave – informatičkih eksperata, hrvatskih proizvođača obrazovne tehnologije, pedagoga, psihologa, učitelja, nastavnika, profesora, pa i ekonomista – Ministarstvo znanosti i obrazovanja Velike reformatorice dr. Blaženke Divjak odlučilo je, u maniri sjevernokorejskih diktatora satrapa, da će osnovicu parcijalnoga (!) digitalnog opismenjavanja svih učenika u Hrvatskoj činiti ‘Bakićevo mikroračunalo’.

Donoseći tu odluku (bit će zanimljivo čitati zapisnike rasprava na tu temu, ako uopće postoje), nije se vodilo računa o načelima koja se strogo poštuju kad su, primjerice, nabavke vojne opreme u pitanju: da proizvođač opreme ponudi stratešku suradnju hrvatskoj industriji i ‘pameti’. U konkretnome slučaju da pokrene razvoj novih obrazovnih tehnologija tipa ALEKS: Assessment and Learning in Knowledge Spaces.

Nenad Bakić, ministrica dr. Blaženka Divjak i predsjednica Kolinda Grabar Kitarović

U ranije navedenu, precizno citiranu, e-prepisku bistroga činovničkog viteza tužnoga lica dr. Tome Antičića od Igrana i moje starosti stalno se uključivao i Veliki dobrotvor Bakić. Njegove zapise nisam citirao, jer svoje obožavatelje i sljedbenike, poput Tanje Rudež, sustavno potiče da ga uzdižu na nebesa (silno ga veseli kad u bespućima virtualne zbilje može podijeliti članke u kojima ga novinari javnosti predstavljaju kao ‘uglednoga poduzetnika, ulagača, dobročinitelja i društvenoga vizionara’; Slobodna Dalmacija, 8 listopada 2017.), a da mene, gorljivim hejtanjem i trolanjem, pokušavaju javnosti predstaviti kao desničara i nazadnjaka koji se protivi digitalnome opismenjavanju i PZTIM (STEM) napretku ili, kako ju je brendirao Bakić, ‘STEM revoluciji’.

U tome pogledu, sama činjenica da su me, ne samo Veliki TROL i njegovi slijepi i gluhi trolići i trolice, već i vitez tužnog lica Tome Antičić od Igrana i njegova Dulcineu del Toboso, izabrali za glavnu metu i glavnog neprijatelja, jednostavno veseli.

Oni se kao fah-idiotski ‘stemovci’ znaju nositi sa svjetonazorski zatucanim protivnicima i smrtnim neprijateljima, protivnicima svakog tehnološkog i programskog napretka u znanosti, obrazovanju i životu uopće. Međutim, nije im se lako nositi sa mnom: svjesni su da ne spadamo u istu spoznajnu i polemičarsku kategoriju. U svakoj ih demokratskoj stručnoj raspravi mogu pojesti za doručak.

Što kazati na kraju?

Veliki sam, gotovo pa opsesivni, štovatelj nenadmašnoga Miguela de Cervantesa i njegova Don Kihota ili Don Quijotea. Shvatljivo mi je stoga što se dobrome i plemenitom dr. Tomi Antičiću od Igrana trenutačno pričinja da je njegov ravnateljski posao na Institutu Ruđer Bošković bila unaprijed izgubljena borba s vjetrenjačama – ‘katastrofalno lošeg uravnilovačkog hrvatskog znanstvenog sustava, sustav koji je vjerojatno i najnekompetitivniji u EU’ – koje je vidio i doživljavao kao ZLE divove-čarobnjake.

Opijen, kao misnim vinom, položajem državnoga tajnika, sada vjeruje da stvari koje nije mogao promijeniti ‘odozdo’ uz pomoć i vodstvo Velike reformatorice i Velikog dobročinitelja može promijeniti ‘odozgo’. Milom ili silom.

Nije zato nikakvo čudo što mu se svaka kritika njegove ljubljene ministrice i njezine i Bakićeve ‘STEM revolucije’ pričinja kao pojava aveti komunističke ili desničarske prošlosti i sadašnjosti i što mu se svaki pojedinac ili pojedinka koji zagovaraju tehnološku i informacijsku revoluciju u školstva, u snovima i na javi, pričinjaju kao prelijepe princeze i prinčevi kojima duguje beskrajnu ljubav i odanost.

Profesorska karijera: od školske ploče do e-udžbenika i učitelja robota

Što se mene tiče, ja sam sveučilišnu profesorsku karijeru započeo u doba crne školske table i bijele krede, a predavao sam studentima medicinskog fakultetima, današnjim liječnicima i u doba slajdova, prozirnica, snažnica (PowerPointa) i iPadova, društvenih mreža i multimedija.

Naši su studenti nekad davno učili iz osobnih bilježaka, skripta i udžbenika, a danas uče iz e-udžbenika i materijala dostupnih on-line i na mrežnim stranicama poput Cursera.

Nastavnici medicinskih fakulteta svugdje u svijetu, pa i u Hrvatskoj, uvijek su otvorenoga uma i duha dočekivali i dočekuju tehnološke promjene u istraživanjima, znanosti i nastavi, ali nikada nisu mislili i ne misle da promjena nastavne tehnologije znači – cjelovitu kurikularnu reformu.

Sa svojim znanstvenim i predavačkim iskustvom, s ironijom i podsmjehom slušam psalme o digitalnome opismenjavanju, STEM revoluciji i individualnoj nastavi koji će učenicima i studentima omogućiti da s osmijehom dolaze u školu i iz nje odlaze.

Tehnologijski UTOPIZAM nije nikakav fenomen našega doba.

Prepametni Thomas Edison tako je, primjerice, 1922. ‘vizionarski’ predviđao: ‘Pokretne su slike (film) osmišljene kako bi revolucionirale naš obrazovni sustav i u samo nekoliko godina one će u najvećoj mjeri, ako ne u potpunosti, zamijeniti upotrebu udžbenika.’

Dvadesetak godina kasnije direktor Javnoga radija Cleveland William Levenson tvrdio je: ‘Možda će doći vrijeme kad će prenosivi radio (tranzistor) u učionici biti jednako prisutan kao školska tabla.’

Desetak godina nakon toga, u ranim šezdesetim, ugledni američki psiholog, pisac, javni umnik, izumitelj i socijalni filozof Burrhus Frederic Skinner napisao je: ‘Kažem vam da će uz pomoć strojeva za učenje (teaching machines) i programiranih instrukcija biti moguće učiti dvaput brže uz dvaput manji napor nego što je to slučaj u današnjim učionicama.’

I kao pretposljednji primjer: jedan od najuspješnijih američkih i ‘hrvatskih’ (pomogao nam je pobijediti u Domovinskom ratu) predsjednika Bill Clinton vodio je 1997.-2000. kampanju za informatičku i digitalnu revoluciju u školama kao ‘gradnju mosta prema XXI. stoljeću u kojem će računala biti jednako važni dio učionica kao i školske table.’

Diskurs kojim se koristi Velika reformatorica i njezini pobočnici i pobočnice ne odstupaju mnogo od onog što su govorili američki političari prije dvadesetak, pedesetak, devedesetak godina.

Zaključit ću. Dugo se i ozbiljno bavim izučavanjem odgojno-obrazovnih reformi u Europi, Sjevernoj Americi i na dalekome Istoku. Da me se ova ‘reforma’ školstva osobno/obiteljski ne tiče, ne bih se uopće uključivao u javnu raspravu na tu temu.

Međutim, kad vidim koliko se prodavača magle i ribara ljudskih duša s opipljivim materijalnim interesima uključilo u slavljenje genijalnosti digitalne i STEM revolucije, ne preostaje mi ništa drugo nego izvaditi koplje iz trnja i boriti se za vlastita znanja i uvjerenja.

Predsjednica KGK i njezin savjetnik za digitalnu transformaciju i STEM dr. Nenad Bakić

Ministrica dr. Blaženka Divjak sebe vidi kao Slobodu koja hrvatsko školstvo hrabro i nepokolebljivo vodi iz mračnoga XX. u svijetlo XXI. stoljeće (Sloboda vodi narod, Eugène Delacroix 1830.)

Vitezu Tomi od Igrana, kao suvremenome činovničkom Don Kihotu, njegova se voljena ministrica pričinja kao inkarnacija mudrosti i providnosti

prof. dr. sc. Slaven Letica/HKV/https://www.hkv.hr /Hrvatsko nebo