Istanbulska konvencija

Ratifikacija Istanbulske konvencije ozbiljan je ispit za političke elite i hrvatsko društvo. Riječ je o dokumentu predstavljenome kao sveobuhvatni pravni okvir protiv nasilja prema ženama. Zanimljivo je kako je Konvencija prvi međunarodni ugovor koji nisu kreirale članice Europske unije, iako se odnosi na njih, već je za njezin sadržaj formirala radna skupina. Tako su države članice stavljene pred gotov čin prihvaćanja teksta, a ratifikacijom su ga dužne i provoditi. Važno je naglasiti kako dio Konvencije, koji se odnosi na sprječavanje nasilja, nije sporan te hrvatski narod nema dvojbi o tome pitanju. Osim toga, hrvatskim je zakonima dobro regulirano pitanje nasilja, a nije sporno ni njegovo daljnje poboljšanje ili unaprjeđivanje u smislu učinkovitosti i što bolje zaštite žrtava.

Znakovito je kako birokrati EU-a imaju potrebu propisivati dokumente o sprječavanju nasilja pozicionirajući se autoritetima, a istodobno svjedočimo nasilju u srcu Europe (Španjolska) u kojemu se jednome narodu brutalno osporava pravo na referendum. A ni Hrvati nisu zaboravili Europu koja je šutke promatrala zločine nad ženama u Hrvatskoj tijekom Domovinskoga rata. Zato hrvatskome narodu nitko nema pravo docirati o nasilju, a posebno ne prema ženama. Još su otvorene rane bestijalnoga nasilja. Srbočetnička i jugoslavenska agresija ostavila je kolektivnu traumu. Silovanje žena jedan je od najbrutalnijih primjera nasilja, ponižavanja i obezvrjeđivanja žene u novijoj povijesti. Zato nitko Hrvatima, iz bilo kojega kutka Europe, nema pravo propisivati smjernice za sprječavanje nasilja.

Jedan od ključnih razloga zbog kojih je Konvencija neprihvatljiva dio je koji se odnosi na nasilno nametanje i uvođenje rodne ideologije. Države koje ratificiraju Konvenciju obvezuju se poduzeti mjere ne samo u pravnome okviru već i za promicanje Konvencije u društvenim i kulturnim obrascima ponašanja ‘s ciljem iskorjenjivanja predrasuda muškoga i ženskoga spola’. Što, između ostaloga, znači kako ćemo biti obvezni rodnu ideologiju uvesti u odgojno-obrazovni kurikul u cijeloj vertikali (od vrtića do fakulteta).

Izvjesno je kako ratificiranje Konvencije predstavlja nastavak izvlaštenja preostaloga dijela suvereniteta kojim će se hrvatsko društvo pretvoriti u nedefinirani rod, bezimenu masu koja gubi vezu sa svojom poviješću, tradicijom, kulturom i vjerom. Ratificiranjem ćemo postati eksperiment novoga političkoga poretka koji nije ništa drugo nego uvod u novi totalitarizam na tlu Europe.

Činjenica je kako je Istanbulsku konvenciju u šest godina ratificirala tek polovica država članica EU-a, što je argument koji potvrđuje kako postoje ozbiljni problemi. Umjesto srljanja i brzoplete ratifikacije, države koje ozbiljno promišljaju o svome suverenitetu i sudbini svoga naroda, vrlo su oprezne. Hrvatska ima izbor. Pitanje je imamo li političare odgovorne narodu i državi, spremne za pokretanje promjena, izmjena i dopuna Konvencije u dijelu koji je neprihvatljiv hrvatskome narodu. Izvjesno je kako se događa baš suprotno pa se već provodi nasilje preko mainstream medije kako bi se ubrzao proces ratifikacije, a suprotna mišljenja izrugala, grubo etiketirala i difamirala.

Neka svaki zastupnik ustane i pokaže se narodu

Istanbulska konvencija u suprotnosti je hrvatskome Ustavu i kao takva ne smije biti ratificirana u Saboru. Naime, iako prevedena, nije napisana hrvatskim jezikom koji je jedan od službenih jezika EU-a, odnosno definiranje riječi u „hrvatskome“ prijevodu Konvencije nemaju isto značenje kao u hrvatskome jeziku. Tako se riječ rod definira „društveno oblikovanim ulogama, ponašanjima, aktivnostima i osobinama koje određeno društvo smatra prikladnima“. U hrvatskome jeziku riječ rod označuje muški, ženski i srednji rod. Dakle izvrće se značenje pojma u odnosu na značenje u normi hrvatskoga jezika. Sporna je i definicija riječi žena. U hrvatskome jeziku odnosi se na žensku osobu od 18 i više godina (od punoljetnosti), a u Konvenciji definicija žene odnosi se i na osobe mlađe od 18 godina što znači i djevojčice. Legalizira li se Konvencijom pedofilija?

Ne samo da je ratificiranje Istanbulske konvencije neprihvatljivo već je i izravan nastavak oduzimanja nacionalnoga suvereniteta i identiteta. Istanbulska je konvencija dehumanizacija, brisanje ljudskog lica, manipulacija ljudima i njihovom djecom, nasilna kolonizacija i porobljavanje naroda.

Stranka koja ima najviše zastupnika u Saboru (HDZ) i koja se kiti perjem demokršćanske stranke, isključivo kada joj je potreban glas naroda kako bi došli na vlast, sada će imati priliku pokazati svoju vjerodostojnost. Nadam se kako će se pronaći snaga koja će predložiti pojedinačno glasovanje u Hrvatskome saboru. Neka svaki zastupnik tijekom glasovanja ustane iz svoje saborske fotelje, pokaže lice narodu i glasuje onako kako ga obvezuju oni koji su ga svojim glasom doveli da ih zastupa u Saboru. Nadam se da ne ćemo gledati najezdu nojeva zabijenih glava među klupama kako bi se skrili od naroda. U slučaju ratificiranja Istanbulske konvencije, aktualna politička elita oduzima vlast narodu i postaje izvršitelj novoga totalitarnog poretka pod diktatom birokrata EU-a.

dr. sc. Sanja Bilač/Hrvatski tjednik/HKV/https://www.hkv.hr /Hrvatsko nebo