SPC u novom velikosrpskom nastupanju

Militaristačko ruho na srbijanskim dužnosnicima tijekom nikodemovanja u dijelu hrvatske javnosti objašnjeno je nedostatkom ukusa i primitvizmom, a ne odašiljanje političkih poruka, koje postaju razvidnije kad se u pogledaju u kontekstu najavljene izgradnje sprskih kulturnih centara u Vukovaru i Kninu. Pregovori pak o uspostavi konstitutivnosti Srba u Hercegbosanskoj županiji u susjednoj BiH, a zapravo stvaranje političkih utvrda u Drvaru i Bosanskom Grahovu, neposredno u zaleđu hrvatskoga kraljevskog grada Knina, otvaraju jasniju sliku budućih srpskih planova

Današnja Srpska pravoslavna crkva nastala je nasilnim i nezakonitim pripajanjem i kupovinom Crnogorske autokefalne crkve te hrvatskih pravoslavnih crkava 19. veljače 1922. kao okvir za širenje svetosavske ideologije. Bila je čuvarica karađorđevićevske diktature, pretvarajući prostor drugih naroda u sklopu u  ekskluzivno velikosrpsko područje. Kako je zbog više od dvije trećine njezina klera sudjelovalo u četničkom pokretu tijekom Drugoga svjetaskog rata te kolaboriralo s njemačkim nacistima, a zbog blagoga i zaštitničkog odnosa komunista, SPC je i u razdoblju komunističke Jugoslavije bio glavni rasadnik četničke i velikosrpske ideologije, koja je uz Slobodana Miloševića, ujedno i najodgovornija za krvavi raspad bivše SFRJ te za niz agresivnih ratova, što ih je Srbija vodila tijekom devedesetih godina protiv susjednih država Hrvatske, BiH, Slovenije i Kosova, a nedavnim udjelom u pokušaju svrgavanja legalne crnogorske vlasti, očito i pritiv samostalne i suverene Crne Gore. Stoga ne čudi paternalistički odnos sadašnje srbijanske vlasti prema SPC-u, a posebice njezinim dobro ustrojenim dijelovima u Hrvatskoj, Crnoj Gori i Makedoniji.

Naime, ti izvansrbijanski dijelovi SPC-a služe srbijanskoj vladi kao dobro i temeljito ustrojeni obavještajni aparati, a po potrebi i sila koja pravoslavno pučanstvo podiže na ustanke protiv država u kojima djeluju. Nova osvajačka velikosrpska platforma koju će kao svoj kulturni, a u zbilji politički program prihvatit srbijanska skupština i parlament Republike Srpske u BiH usredotičit će na okupljanje i ustrojavanje Srba po susjednim državama.

Koliko u tom projektu sudjeluje i SPC pokazju i zadnje kadrovske promjene u sadašnjem eparhijama. Tako je nedavno u Šibeniku na mjesto t. zv. dalmatinskoga eparha ustoličen Nikodem Kosović, koji bi po južnohrvatskim prostorima trebao okupljati pravoslavne. Zanimljivo je kako se Zadrani, za razliku od medija, dobro sjećaju četnikovanja Nikodemove obitelji u predratnom razdoblju? Militaristačko pak ruho na srbijanskim dužnosnicima tijekom nikodemovanja u dijelu hrvatske javnosti objašnjeno je nedostatkom ukusa i primitvizmom, a ne odašiljanjem političkih poruka, koje postaju razvidnije kad se u pogledaju u kontekstu najavljene izgradnje sprskih kulturnih centara u Vukovaru i Kninu, a koje financira srpska država.

Pregovori pak o uspostavi konstitutivnosti Srba u Hercegbosanskoj županiji u susjednoj BiH, a zapravo stvaranje političkih uporišta u Drvaru i Bosanskom Grahovu, neposredno u zaleđu hrvatskoga kraljevskog grada Knina, otvaraju jasniju sliku budućih srpskih planova. Naravno da se Srbija sama ne usudi jurnuti na Hrvatsku kao članicu NATO saveza i Europske unije. Nu činjenica da ju suvremenim zrakoplovima naoružava Rusija te aktualno političko-gospodarsko povezivanje s Turskom ne pokazuje samo rusko-tursko zanimanje za prevlast u jugoistočnoj Europi, nego ponajprije politiku potiskivanja američkoga interesa s toga područja.

Dok je Rusija već znatnim dijelom ušla u srbijanski gospodarski sustav i sustav Republike Srpske, turska ekspanzija u Srbiju očituje se na gospodarskom području, a političko djelovanje u navodnom smirivanju tenzija među srbijanskim muslimanima na Sandžaku i na jugu Srbije otvara mogućnost za realizaciju već najavljivana Vučićeva plana o restauraciju dijela bivšega jugoslavenskog područja u carnisku i tržišnu uniju, u kojoj poseban posao treba odraditi Srpska pravoslavna crkva. Ta organizacija primjerice još uvijek svojata Makednosku pravoslavnu crkvu, a bugarsku pomoć Makedoncima doživljava kao agresiju na svoje južno područje. U Crnoj Gori pod snažnim političkim utjecajem iz Beograda i Moskve SPC ne želi, unatoč uzurpaciji napustiti manastire i Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi vratiti njezino vlasništvo.

U Hrvatskoj je gotovo dovršena pacifikacija Hrvatske pravoslavne crkve pa je SPC-u, zahvaljujući političkoj moći Milorada Pupovca omogućeno zaposjedanje vlasništva HPC-a, a još više subverzivan politički rad. Zbog doživljaja da ju SAD-u pokušava opkoliti svojim saveznicima Rusija je u Srbiji te u prijektu nove jugoslavizacije pronašla način za učinkovitije potiskivanje i protimbu SAD-u. U tom je, naravno iz svoje perspektive, a zahvaljujući bošnjačkoj ulozi u BiH, podupire i Erdoganova Turska, koja u BiH, kao i u doba žešćih islamizacija tijekom osmanske vlasti, šalje svoje imame. Naime, zbog američke i izraelske potpore Kurdima u Iraku Ankara je u svojevrsnom sukobu s Washingtonom, što pokazuju i nedavna uhićenja američkih službenika u Ankari te neuspjeh peticije zastupnika u Kongresu SAD-a da svojim utjecajem oslobode zatočene Amerikance.

Tako jedinstveno ustrojenu minijugaslavenskom prostoru u različitim sukobima i inačicama ratovanja protiv SAD-a na prvoj bojišnoj crti velikosrpskoga nastupanja nalazi se Republika Hrvatska. Proljetošnje pak potpisivanje Deklaracije o zajedeničkom jugoslavenskom jeziku, u kojem su sudjelovali i pojedinci iz Hrvatske te sve znatnije nastpanje Orjune, koja već glasno zahtjeva rastrojavanje Hrvatske, pokazatelj je dugoročno osmišljene političke, medijske i uhodarske aktivnosti koja se dobro skrivala pod plaštem različitih civilnih i nevladinih udruga. Kako bi u nadolazećim vremenima i sukobima različitih intenziteta izišla sa što manje žrtava i hrvatska država treba sustavno razvijati svoju strategiju, a poglavito onu koja se uspješno i učinkovito suprotstavlja velikosrpskom nastupanju.

Ivan Svićušić/ Hrvatsko slovo/HRSvijet/http://www.hrsvijet.net /Hrvatsko nebo