“Šutnja je zlo”Z. Miliša: Javni interesi (u školstvu) i tehnokratski interesi

Tehnokratski lobiji

Ovdje ću zadnji puta apelirati kako nam tehnokratska struja ulazi u javno školstvo i s kojim posljedicama, argumentirati zašto nam ne treba informatika kao obvezni predmet i svije sumnje tko stoji iza te “reforme”. Zašto zadnji put, jer pametnima ne treba ponavljati. Tehnokratska lobiji, po mojoj procjeni stoje iza uvođenja informatike i/ili tableta u pučkim školama. Slijed(mo) logično prosuđivanje ili kronološke činjenice…

Ministarstvo znanosti i obrazovanja sklopilo je Okvirni sporazum za nabavkom najma korištenja Microsoft programskih proizvoda za visoka učilišta i institute RH od 2017. do 2019. godine te Godišnji ugovor o nabavi najma korištenja Microsoft programskih proizvoda za javna visoka učilišta i javnih znanstvenih instituta ove godine. Ugovor je sklopljen sa tvrtkom Perpetuum Mobile d. o. o iz Zagreba te KING ICT koji su u ugovoru navedeni kao isporučitelji. Kroz tri godine biti će im isplaćeno 18.726.200,00 kn za usluge najma korištenja microsoft programskih proizvoda. Indikativno je da Lidija Kralj kao pomoćnica aktualne ministrice B. Divjak svojevremeno nastavnica Informatike dobiva priznanje Microsoft Innovative Educator. Sada Microsoft ne krije kako smjera s partnerima masovnu uključenost suvremenih tehnologija u osnovnim školama.

Nije me iznenadila izjava Vedrana Mornara, profesora zagrebačkog Fakulteta elektrotehnike i računarstva, bivšeg ministra znanosti u SDP-ovoj Vladi da podržava inicijativu ministrice Divjak. Evo što izdvajam iz Mornarove izjave medijima: “Kako se kurikularna reforma očito neće dogoditi još neko vrijeme, mislim da je inicijativa ministrice izvrsna… Oprema u školama već dugo nije obnavljana i tu će trebati investirati…” – objašnjava ex i ministar eksponent tehnokratske struje.

Zašto su se i po kojem ključu donirala mikro- računala (samo) Varaždinskoj županiji, učenicima petih razreda? Činjenice pokazuju da u Hrvatskoj nemamo dovoljno e -udžbenika, nastavničkog kadra, da brojne škole nemaju minimalne uvjete pedagoškog standarda, a sada (posta)je prioritet uvođenje “revolucionarnog” predmeta. Mišljenja sam da iza inicijative uvođenja obveznog predmeta Informatike stoji (i) krovna organizacija Carnet, kojoj se daju ovlasti u informatizaciji naših škola.

Prije uvođenja informatike kao obvezatnog predmeta treba(lo) je informatički opremiti (sve) škole, za što treba izdvojiti milijunske iznose. Kao intelektualac izražavam svoju skeptičnost, jer (i) iza orkestrirane (medijske) kampanje nužnosti uvođenja informatike u osnovne škole, stoje interesi kapitala, a ne interesi učenika. Ovo navodim u zaključcima ovog priloga.

Na ovom Portalu sam opisao jedan događaj, koji sada aktualiziram. Neven Budak 2013. godine, kao (tadašnji) voditelj kurikularne reforme na (jednom stručnom skupu Zadru) dobio je upit jedne pedagoginje: “Kako mislite rasteretiti učenike pučkih škola?” Budak je, bez sustezanja, odgovorio: “Tabletima!” Već sam tada shvatio da se iza njegovog iritirajućeg odgovora skrivaju privatni interesi i/ili krupnog kapitala. Zagovornici uvođenja informatike kao obveznog predmeta kažu kako će tabletima djecu osloboditi teških torbi?! Kažu da je velik problem učenika puna torba knjiga, a ja kažem da je veći problem prazna glava. Kupovati tablete svim školama kako bi učenici pomoću njih pratili nastavu nesuvislo je u situaciji kada 40 osnovnih škola u Hrvatskoj još uvijek radi u tri smjene, više od 54% u dvije smjene, a u jednoj smjeni radi tek 16%. Razlike su ogromne, tako da samo u Varaždinskoj županiji 90 % učenika pohađa nastavu u jednoj smjeni. To Ministrici nije problem, kao ni (prioriteti) odgojna atrofija škole, nehigijenski uvjeti rada u nemalom broju škola, nemotiviranost djece i nastavnika…

Žalosna je činjenica kada se resorno ministarstvo oslanja na doniranje od strane tehnokratskih lobija ili privatnog sektora. Ministrica i njena pomoćnica kao prioritet u reformi vide informatiku i/ili informatizaciju, jer su se time (stručno-znanstveno) bavile. Sve počinje od njih. Kako poznato! Sada nas s pozicije vlasti demagoški pokušavaju uvjeriti kako će nas (samo) informatičko opismenjavanje uvesti u 21. stoljeće!? Zaboravljaju na kurikuralnu “novotariju” rasterećenja učenika, a (sada nam slijedi) novo opterećenje učenika s novim predmetom, sve prema direktivi ministrice B. Divjak. U knjizi “Paradoks (pre)opterećenosti učenika osnovne škole” jedan od autora Emerik Munjiza, dokumentira da se (više od jednog stoljeća) u Hrvatskoj neprekidno zagovara rasterećenje učenika, a događa(la) se suprotno.

Ministrica uvođenje informatike kao obveznog predmeta ovako objašnjava: “Treba vidjeti koliko i u što od opreme još treba uložiti, međutim, informatika danas ne zahtijeva sofisticiranu, skupu opremu u školama. Za to se povlače europska sredstva. Već u pilot projektu e-Škole koji vodi CARNet imamo oko 300 milijuna kuna europskih sredstava iz Europskih socijalnih fondova i Europskih fondova za regionalni razvoj (ERDF)”, čime je potvrdila ulogu Carnetau (javnom) školstvu. Suprotno njoj, tvrdim da je ogroman novac u igri te prilika za izvrsnu zaradu i zato silom gura novi obvezni predmet, bez prethodne analize, suprotno Strategiji obrazovanja koja predviđa rasterećenje nastave te unatoč činjenici da ne postoji oprema, ni stručni kadrovi koji bi (motivirano) mogli podučavati djecu informatici.

Kao pedagog, ističem da je krucijalno pitanje kako se osloboditi internetske ovisnosti, odnosno da djecu trebalo učiti o opasnostima koje vrebaju s tzv. društvenih mreža, a ne kako ih dodatno internetski opismeniti. Prioritet je podučavanje djece kritičkom razmišljaju od informatičke pismenosti, jer su učenici su informatički pismeniji od odraslih! Novotarija za informatikom nije nikakva reforma nego diktat kapitala. Odustalo se od prvotne inicijative struke da informatiku treba uvoditi kroz postojeće predmete. Činjenica je da naš najsposobniji informatički kadar s kompetencijama programiranja je u privatnom sektoru. Tehnokratski lobiji dobivaju bitku, jer je je profit zamutio pamet (uz blagoslov šuteće većine). Nasuprot njima, proslavljeni njemački filozof Jürgen Habermas kritizirao je, prije četiri godine, politiku Europske unije ocijenio da se ona srozala “na razinu tehnokracije prilagođene financijskim interesima.”

Činjenica je da se novi obligatorni predmet nametnut dekretom te da se ne pitalo struku nitiroditelje što misli o tome. Iza svega stoje financijski interesi tehnokrtskih struktura. Brojni učenici (i) u Hrvatskoj su razvili ovisnost o internetu i to je ono o čemu bi kreatori reforme ponajprije morali voditi računa, a nisu. Najskandaloznije od svega je što se, uz stalno zaklinjanje u demokraciju i pluralizam, informatika uvodi uredbom, (ponavljam) bez komparativnih analiza i javne rasprave. Pravo na izbor imaju (i) roditelji ali im je isto uskraćeno od “liberalne” ministrice! Roditelji se ne žale da su im djeca informatički nepismena, nego kako “vise” na zaslonima računala. To potvrđuju brojna istraživanja u svijetu i kod nas. Sada (rezignirano) konstatiram da i ovu stvar treba(mo) dovesti do apsurda. Neka i ovi “reformatori” eksperimentiraju. Pitat ću ih za četiri do pet godina, tko će odgovarati za posljedice koje će uslijediti. Od Vlade i predsjednice Države tražim(o) da progledaju il’ stanu (konačno) na stranu jedino vrijednog “kapitala” – naše djece, a ne podilaze tehnokratskim interesima.

Zaključno

Jeffrey Grupp, u knjizi Korporatizam – novi svjetski poredak detaljno opisuje porobljavanje prezrenih na svijetu od monopolističkih korporacija koje kontroliraju državne resurse, od informacija, medicine, farmacije, obrazovanja… Današnja sintagma korporativna demokracija dovodi u pitanje opstojnost naroda, država i građana. To je izmišljena jezična konstrukcija, a zapravo se radi o korporativnom kapitalizmu, koji dobrano uništava (i) naš nacionalni identitet.

prof. dr. sc. Zlatko Miliša/hkv.hr/ http://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo