Zbog Junckerova plana reforme EU-a Britanija ne će požaliti što odlazi

Bruxelles je izložio kako bi se Europska unija mogla reformirati nakon odlaska Britanije i to je dovoljno da se zapitate je li cilj gurnuti i sve ostale prema izlazu. Umjesto da udvostruči ono što će povećati prosperitet, čini se da šef Europske komisije Jean-Claude Juncker želi suprotno. Iako u svom dugom govoru nije mnogo spominjao Britaniju, Junckerov godišnji govor o stanju Unije bio je djelomice osveta zbog brexita. Obećao je da će reformirati EU tako da će Britaniji biti žao što odlazi iz tako divnog kluba.

Neki elementi njegova programa u Londonu će potaknuti zavist. Obećao je da će nastaviti s trgovinskim pregovorima s nizom partnera koji „stoje u redu pred našim vratima”. U to se ubraja i obnova dugo neaktivnih razgovora s Australijom i Novim Zelandom. To je mudra strategija kojom se može pokušati osujetiti globalne protekcionističke porive koji dolaze iz Washingtona Donalda Trumpa. Zaključivanje tih sporazuma bilo bi ubod Britaniji koja će vjerojatno teško potpisati svoje trgovinske sporazume do 2019. Ali veći dio Junckerova plana problematičan je. Popustio je pred francuskim i njemačkim pritiskom da Bruxelles dobije više ovlasti za blokiranje stranih investicija u EU-u, osobito investicija kineskih kompanija. Ako London izbjegne takav protekcionizam, to će se pretvoriti u odredbu ‘investirajte umjesto toga u Britaniju’.

Juncker također želi iznova protumačiti europske ugovore da bi Unija mogla odlučivati o poreznoj politici i vanjskim poslovima glasanjem većinom ponderiranih glasova, a ne jednoglasno. To bi Francuskoj, Njemačkoj i Italiji omogućilo da nametnu model viših poreza manjim zemljama koje to neće, poput Irske, Nizozemske i Junckerova Luksemburga. Porezna konkurencija manjih europskih država glavni je pokretač poreznih reformi u velikim gospodarstvima. Ali Junckerov potez oslobodio bi Pariz i Berlin bilo kakve potrebe da se natječu u poreznim stopama ili smanjenju trošenja. Većinsko glasovanje krivo je i za otrovne rasprave o pitanjima vanjske politike, kao što je ono o intervenciji na Bliskom istoku ili odnosima s Rusijom.

Razgovarati o propuštenoj prigodi. Prije nego je Britanija glasovala o odlasku iz EU-a premijer David Cameron pregovarao je o sporazumu koji bi EU učinio više orijentiranim prema trgovini i gospodarskom rastu. Takav bi sporazum bio vratio državama članicama neke ovlasti nad potrošnjom i useljavanjem i prisilio Bruxelles da se usredotoči na gospodarsku konkurentnost. Ako se Bruxelles zaista želi osvetiti Britaniji zato što odlazi, trebao bi se vratiti toj šabloni i udvostručiti nastojanja da se gospodarski rast poveća pomoću slobodne trgovine i manje regulacije. Čelnici EU-a trebali bi biti mudri i ignorirati Junckera, a dobre su šanse da će to i učiniti. Zbog činjenice da Bruxelles i nakon brexita još uvijek razmišlja na tako imperijalan i birokratski način Britanci neće požaliti što odlaze.

The Wall Street Journal/HKV/http://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo