Razgovor s hrvatskom glazbenom divom Meri Cetinić

Kako ste se osjećali u četvrtak kada je Hrvatska vlast uklonila spomen-ploču poginulim braniteljima u Jasenovcu?

Osjećala sam se loše, ogorčeno i tužno. Napisala sam to na fejsu, morala sam, nisam mislila da će toliko odjeknuti.

Smatrate li da je normalno ovakvo stanje u Republici Hrvatskoj u kojemu se zabranjuju domoljubne pjesme, uklanjaju spomenici poginulim braniteljima? Je li to ona država za koju su punim srcem pjevali mnogi pjevači 90-ih, uključujući i Vas u pjesmi „Zemlja dide mog“?

Nije normalno, zato i reagiram protiv toga. Ne mogu shvatiti ljude koji žive u Hrvatskoj, a ne poštuju branitelje koji su dali živote za nju, imaju nešto protiv domoljubnih pjesama. Svaka država ima najveće poštovanje prema ljudima koji su se za nju borili i zadužili ju. Domoljubne su pjesme odraz vjernosti i odanosti svojoj zemlji. Iako ima mnogo problema i podjela, mnogi nam nisu naklonjeni i prave štetu, ja vjerujem u Hrvatsku i njezine ljude. Samo nam treba više sloge, manje odlazaka, manje šutnje!

Nije uobičajeno da tako emotivno reagiraju žene. Smatrate li da bi i druge javne ženske osobe isto tako trebale istupiti ako tako osjećaju?

Trebale bi, nije važno ako su žene. Mislim da nam je svima dužnost sudjelovati u kreiranju svoga društva, upozoravati na nepravilnosti, boriti se za vrijednosti koje svima nama čine život boljim i kvalitetnijim. Ja se osjećam slobodnom to izreći, jer sam cijeli život živjela od svoga rada i talenta, nisam bila uključena ni u kakve političke stranke, ni nekad, ni danas. Nisam od države dobila nikakve povlastice i nisam nikome ništa dužna. Samo svojoj publici i ljudima kojima sam se obraćala i koji su mi to vraćali s velikom ljubavi. Volim ljude i našu prekrasnu Hrvatsku i vrijedi se boriti za pravednije društvo.

Zašto njima uopće smeta pozdrav Za dom spremni? Komu danas može smetati to „za dom“, i kakve veze ima s prošlim režimima?

Godine 1991. cijela se Hrvatska digla i bila spremna obraniti svoje domove jer smo bili napadnuti. Svjedok sam tih dana i znam s koliko su prkosa i odlučnosti ljudi stali pred tenkove. Dom je ono što nas drži, gdje pripadamo i gradimo svoj život i mir. Ta je ljubav prema svome domu i domovini i odlučila da Hrvatska pobijedi u ratu i dobije svoju samostalnost. Vjerojatno im baš to i smeta.

Kakve su reakcije ljudi na Vaše zadnje objave, potporu Thompsonu, ogorčeno istupanje oko uklanjanja ploče poginulim braniteljima u Jasenovcu? Jeste li osjetili da su ljudi više uz Vas, čestitaju li Vam? No, vjerojatno ima i neugodnosti.

Reakcije su dvojake, mnogi me podržavaju i odobravaju, ljudi trebaju takvu podršku od nas koji smo malo istaknutiji, pa se taj glas više čuje. Ima i mnogo uvreda i ružnih riječi, ali otrpim sve to jer govorim iz srca i samo ono u što vjerujem i branim.

Barbara Kraljičak/Hrvatski tjednik/http://www.hkv.hr /Hrvatsko nebo