Obrazovanje u Turskoj: Prihvatiti džihad, izbaciti evoluciju

Dnevnik.ba donosi tekst Buraka Bekdila, jednog od vodećih turskih novinara koji je nedavno otpušten u Turskoj nakon 29 godina rada i to zbog zbog tekstova koje danas objavljuje Gatestone. Tekst je s engleskog jezika za Dnevnik.ba prevela i prilagodila Ana Krezo.

Turski islamski tiranin, predsjednik Recep Tayyip Erdogan, prikazuje takvu pozitivnu sliku svoje ratom zahvaćene zemlje da bi njegova publika mogla pomisliti da bi se mladost svijeta, od zavisti, trebala okupiti u Turskoj kako bi udahnula svježinu akademske izvrsnosti i slobode. S druge strane, on se, međutim, žali na masivan odljev mozgova u muslimanskom svijetu, uključujući i Tursku, prema zapadnim zemljama, koje on izričito prezire. Prosta kontradiktornost? Samo islamistička uobičajena ideološka slijepa ulica, piše Bekdil u članku za Gatestone.

U nedavnom govoru Erdogan je rekao kako muslimanski svijet gubi učenike na Zapadu zbog odljevu mozgova i da se ova intelektualna iseljavanja moraju spriječiti.

“Naposljetku, mi zbog ovoga prenosimo vrlo ozbiljne novčane iznose u zapadne zemlje. Nakon što završe akademske studije, prirodno očekujemo od studenata da se vrate u svoje zemlje i služe vlastitim ljudima, ali  oni se većinoim po završavanju svojih škola ne vraćaju u svoje domovine, nego ostaju gdje su stekli obrazovanje “.

Erdoganova dijagnoza je ispravna. Prema Cumhuriyetu, nezavisnom turskom dnevnom tisku, broj turskih studenata koji traže studij u inozemstvu udvostručuje se svake godine od 2009. Na Robert College u Istanbulu, privatnoj srednjoj školi, 151 od 196 učenika završnih razreda  nedavno je prijavilo studiranje u inozemstvu. I prema državnoj tiskovnoj agenciji Anadolu, oko 90.000 turskih studenata ide godišnje u inozemstvo i troše oko 1.5 milijardu dolara za obrazovanje. Prema Svjetskoj banci Turska je na 11. mjestu među zemljama čiji se učenici  obrazuju u inozemstvu. Najpoželjnija odredišta obrazovanja su Britanija, Sjedinjene Države, Malta, Kanada, Australija i Njemačka – ironično, sve ne-muslimanske zemlje. Turska šalje više studenata u Sjedinjene Države nego bilo koja druga europska zemlja.

To uopće nije iznenađujuće u zemlji u kojoj prosječno školovanje traje samo 6,5 godina. Kvalitativno, u Turskoj su i obrazovni standardi izuzetno siromašni. Rezultati programa PISA (Education for International Assessment) pokazali su neke od najvećih problema turskoga obrazovanja. Prema rezultatima PISA-e 2016., Turska je pala sa 44. mjesta na 49. mjesto (od 72 ispitane države), u usporedbi s testom iz 2012. godine.

Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) utvrdila je da je broj turskih 15-godišnjaka koji su postigli ispodprosječni rezultat na trogodišnjem PISA testu tri puta veći od broja studenata koji su bili ocijenjeni ispod prosjeka u drugim uspješnijim zemljama. Oko 31,2 posto turskih učenika mlađih od 15 godina slabije je u matematici, znanosti i čitanju. Nasuprot tome, samo 10 posto studenata u zemljama koje su se približile vrhu popisa je bilo loše u matematici, znanosti i čitanju. Između 2012. i 2016. godine, turski rang je pao s 43. u znanosti na 52., a sa 41. u čitanju do 50. mjesta.

Međutim, za Erdogana obrazovanje gotovo da nema nikakve veze sa znanosti. U govoru iz 2015. godine, hvalio se da otkako je njegova vlada došla na vlast 2002. godine, broj učenika “imamske škole” porastao je oštro od samo 60.000 na 1.2 milijuna.

Nedavno, u srpnju, turski ministar prosvjete Ismet Yilmaz otkrio je da konačna verzija nacionalnog školskog kurikuluma u Turskoj izostavlja teoriju evolucije i dodaje u knjige koncept “džihada”, kao dio islamskog zakona. Novi nastavni plan i program bit će izvršen za učenike prvih, petih i devetih razreda početkom ove godine, a proširit će se na druge klase u akademskoj godini 2018-2019.

Prema Yilmazu “džihad je element u našoj religiji, to je u našoj religiji … Dužnost Ministarstva obrazovanja je naučiti svaki koncept zasluženo, na ispravan način. Također je naš posao ispraviti stvari koje se pogrešno percipiraju, vide ili uče”.

Iako turska vlada tvrdi da “džihad” znači “duhovna unutarnja borba za spasenje”, službeni turski rječnik definira ga kao “rat u ime religije”.

S tim potezom, Turska je postala prva i jedina zemlja članica NATO-a koja podučava “džihad” u svojim školama. Ali što bi moglo biti logika iza ideje? Prema Ahmetu Hamdi Camli, zakonodavcu Erdoganove Stranke pravde i razvitka, “nema koristi u podučavanju matematike studentima koji ne poznaju džihad”. Objasnio je: “Džihad je najvažniji islamski element”.

Takvom nadrealnom pozadinom  Erdogan se bori da spriječi odljev mozgova Turske u zapadne zemlje.

Nedavno je  StudyPortals, globalna platforma za istraživanje studija, izvijestila:

“Do kraja ponedjeljka, 18. srpnja, dobili smo 2,6 puta više tražitelja obrazovanja od Turske u usporedbi s prosjekom u lipnju 2016.! Dok turski posjetitelji obično predstavljaju oko 1,4 posto našeg globalnog prometa, oni su u subotu 16. povećali broj na 2 posto, 2,5 posto u nedjelju 17. i 3,3 posto u ponedjeljak 18. srpnja. Očigledno, sve više turskih studenata razmišlja o studiranju u inozemstvu “.

Ne samo to. Iako su u prošlosti bili pretežno turski diplomanti koji su tražili obrazovne mogućnosti u inozemstvu, ovih dana, čini se, to su i učenici srednjih škola. Prema IEFT-u, obrazovnoj konzultantskoj službi u Turskoj, roditelji su ove godine napravili aplikacije “rekordne razine” za studijskim mogućnostima u srednjoj školi u inozemstvu.

Fuad Kavur, londonski turski i britanski filmski producent, rekao je autoru:

“Morao sam se nasmijati, čitajući da se gospodin Erdogan žali na većinu turskih studenata, što se nakon završetka sveučilišnog obrazovanja na Zapadu, ne vraćaju se u Tursku. Zašto bi se mladi čovjek, zapravo mlada žena, želio vratiti u zemlju gdje se nalazi 50.000 političkih ljudi u zatvoru, uključujući 200 novinara, opozicijski mediji su pregaženi, žene su građani druge klase i gdje je Darwinova teorija evolucije uklonjena iz akademskog nastavnog plana jer je u suprotnosti s učenjima islama? Za ovu inteligentnu mladost, vraćanje u Tursku mora da se čini kao ukrcavanje na “Vremeplov” H. G. Wellsa i  putovanje nekoliko stoljeća unatrag.”

Dnevnik.ba/http://www.dnevnik.ba / Hrvatsko nebo