MUP i HRT u funkciji jugoslavenskoga reda i mira

Jugo red i mir

Ne znam u kojem je trenutku pjesma Bojna Čavoglave postala remetilački faktor javnoga reda i mira. Sigurno to nije bilo 1991., kad sam je prvi put čuo žvačući frtalj kruha i paštetu na sjedalu topa. Naime, kaj. Tad su Hrvati na desnom ramenu nosili ono malo dugih cijevi, a kad ih se dohvate, onda je bolje za jugoslavenski poredak i „revoljuciju“ (Tito) u cjelini, povući se dva koraka unatrag. Ne znam nijednu komunjaru, pa niti jugovića, koji se tada bunio protiv početka, sredine, refrena ili kraja pjesme Bojna Čavoglave. Čak ju je i RTZ/HTV puštao u programu „Za slobodu“. Nije tad nikome, barem ne javno, smetao ni pozdrav Za dom.

Stvar se s Bojnom Čavoglave i spremnošću za dom stubokom promijenila tek po 3. siječnju 2000. Misleći da smo se s tim izborima vratili u Jugu, komunjare i jugovići, prihvatili su se jugoslavenskoga reda i mira, prema načelu:smrt fašizmu sloboda narodu.Pritom su fašistima postali Hrvati opjevani u Bojni Čavoglave.

Ne samo da su se prihvatili građenja jugoreda i jugomira, već su se prihvatili i općenarodne obrane i društvene samozaštite, to jest Titove koncepcije uvijek budnoga naroda. I ta je pljesniva buhtla bubrila sve do današnjega dana, kad hrvatski branitelji iz Bojne Čavoglave više ne smiju istaknuti svoje zastave pod kojom su spremni ginuli za dom. Ne smiju se ni pozdravljati ovim antifašističkim pozdravom. Ma, ne smiju postavljati spomen ploče poginulim suborcima na onim mjestima koja su jugovići i četnici zapišali kao svoj teritorij unutar međunarodno priznatoga teritorija Hrvatske.

Postavlja se logično pitanje, čiji je MUP Vlade RH, kad mu je važnije privesti zastavu hrvatskih branitelja i same hrvatske branitelje negoli provokatore ekstremne ljevice ili četničke diverzante koji potpaljuju požare? Ne samo MUP. Već i čija je HRT? Njezin informativni program je dezinformativan. Središnji Dnevnik je bljutava musaka u kojoj se bez ikakva reda miješaju vijesti iz vanjske politike s domaćom crnom kronikom, vijesti iz unutarnje politike rezervirane su samo za sljedbenike „političke stabilnosti“, a komentari samo za islužene afežejke, lažne svjedoke i aparatčike „tvrđave samoupravnoga socijalizma“. Neprobavljivi Dnevnik, međutim, budan je kad je u pitanju Bojna Čavoglave i okupljanje Hrvata mimo službenih politkorektnih „obilježavanja“.

MUP i HRT postale su poluge poraženih snaga u Oluji. U pitanju je neopravdana represija i profesionalna indoktrinacija. One idu na ruku poraženim snagama u Oluji. Porazili su ih Hrvati iz pjesme Bojna Čavoglave. Taj poraz, odnosno hrvatsku pobjedu, posttuđmanovski vladajući režim nije u stanju objasniti diplomatskom koru i dovesti ga u Knin na državnu proslavu pobjede nad srpskim fašizmom. Drugi dio režima, kojega simbolizira i tvarno predstavlja Pupovac ni ne dolazi u Knin, već toga dana obilježava „stradanje Srba u Oluji“ prema kalendaru Republike Srbije. To su ti nesagledivi dosezi „inkluzivizma“ i „političke stabilnosti“ na hrvatski način.

Morat će se ubrzo netko osobit pojaviti i odvesti diplomatski kor u Slunj ili tamo gdje će iduće godine narod uz Bojnu Čavoglave slaviti Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja. Režim uglavnom reži na sve domoljubno nam. Kao u monarhističkoj i u komunističkoj Jugoslaviji. Do tada nam je konstatirati kako MUP i HRT remete javni red i mir Republike Hrvatske, stasale jedino na Domovinskome ratu i jedinstvu domovinske i iseljene Hrvatske, jer se ponašaju kao provoditelji jugokomunističkoga reda i mira. Sa sve izraženijom i operativnijom jugoslavenskom koncepcijom općenarodne obrane „ovih prostora“ i društvene samozaštite odnarođenih elita.

I kako onda čovjek ne bi bio za dom spreman, kad vidi da mu po domu vršljaju jugoslavenske ideje, da mu po dubini i širini doma provode jugoslavenske koncepcije i da se na najviša mjesta u domu instaliraju jugokadrovi za dom nespremni, a za Jugu spremni? S obzirom na to da je „hrvatsko“ pravosuđe oslobodilo optužbe za teški ratni zločin ubojicu Gordana Lederera, i ne samo zbog tog slučaja, može se reći da su uz MUP i HRT i pravosudna tijela pod utjecajem i u službi jugoslavenskoga reda i mira. Bit će dobro ako u ovakvim okolnostima u sljedećih 25 godina uspijemo sačuvati vlastitu državu. U raljama postojećih objektivnih okolnosti možemo izgubiti državu, ali, uvjeren sam, kako će postojeće okolnosti sačuvati „političku stabilnost“.

Nenad Piskač/http://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo