D. Pešorda: Događa se ono što ni sanjali nismo

Nesposobnost i traljavost službi, ako ne i nešto gore

Čitam ovih dana jednu bizarnu vijest na jednom od bosanskohercegovačkih portala. Sedamnaestogodišnji biciklist iz Kuvajta biciklom je naletio na šestogodišnju djevojčicu iz Jemena u ulici Velika Aleja u Sarajevu. Djevojčica je zadobila ”teške tjelesne povrede opasne po život” te je ”zadržana u bolnici na liječenju”. Jedan komentar čitatelja možda ponajbolje dočarava svu apsurdnost ovog događaja: ”Kuvajćanin udario Jemenku. U Sarajevu??? Ode BiH u 3 pm.” Možda se to može reći i pristojnije, ali otprilike – to je to.

Jednu bizarnu vijest – ali bizarnu na sasvim drugi način od prethodne – moglo se ovih dana pročitati i u nekim hrvatskim medijima. Izvjesnog Stevu Mlađenovića iz Donje Čađavice kod Bijeljine uhvatili su policija i čuvari nacionalnog parka kako na Marijanu potpaljuje požar. Bio je, piše, zapušten i ponašao se čudno. Taj piroman, kako je pisalo u novinama. Nitko, izgleda, ni na trenutak nije posumnjao da Stevo iz Republike Srpske, s kojom je Hrvatska do prije dvadesetak godina bila u ratu, požar podmeće iz mržnje, a ne za to što je piroman. Da je piroman, palio bi po Bosni, bilo bi mu svejedno, ali ne, on je baš došao paliti kod Splita, koji se netom prije toga jedva obranio od cijelog niza požara!

Uostalom, i ti raniji požari – ako je suditi po načinu na koji su izbijali – bili su najvjerojatnije podmetnuti. Premda neki desničarski kolumnisti, valjda zato da bi dokazali da nisu paranoični, tvrde na neviđeno da požari nisu podmetnuti, da su velike vrućine i da se požari tako pale sami od sebe. Što ćeš, iskre dalekovodi. Iskre, iskre, ali iskri i pokoji Stevo. No, to se, čini se, ne usuđujemo ni sami sebi priznati, pa takve primisli prepuštamo rijetkim pojedincima koji se ne boje glasno izreći određene dvojbe i pretpostavke, kao što je npr. admiral Domazet. Kojega smo, usput budi rečeno, zbog te smjelosti odavno proglasili teoretičarom urote.

Zbog toga i kažem da je vijest o piromani Stevi bizarna, čudna. Naime, toliko je štura i lišena nekih očiglednih pretpostavki i pitanja, da postaje čudna. Inzistira se na tomu da je Stevo zapušten i pomalo čudan. Kao da će netko za potpaljivanje požara angažirati nekog neurokirurga ili šekspirologa!? Za potpaliti vatru i ne treba neka velika pamet. Zanimljivo je i to da je ta vjestica o Stevi bila potisnuta u drugi plan, da je većina medija nije ni objavila i da već drugi dan nije bilo ni spomena o tom slučaju. Dok je o nekom čovjeku sa Silbe koji je bio grub prema nekom Talijanu pisalo danima kao da je to najvažnija stvar u zemlji. Uz obline Maje Šuput ili kome će pripasti Severinin sin, naravno. Kasnije je plasirana štura vijest da Stevo nije ni piroman, nego je palio vatru da zagrije konzervu za doručak. Na dva mjesta!

No, najčudnije mi je, moram priznati, da stanoviti uhljeb (ne volim taj izraz, ali je ovdje primjeren) iz Engleske bez imalo pardona naziva kardinala Bozanića ”zlim kurvinim sinom” i želi mu da ”crkne”. Tko je taj tip? Riječ je o Paulu Stubsu sociologu iz Liverpoola koji se skrasio u Hrvatskoj, to jest uhljebio kao sveučilišni profesor, ljevičarski aktivist i novije vrijeme političar u okviru Platforme ”Zagreb je naš”. Upravo takvi živopisni likovi sve redom proglašavaju uhljebima dok se, tako galameći, proguravaju k državnim jaslama.

Želudac mi se počne okretati od takvih! Pobogu sociolog iz jedne od najbogatijih europskih država nađe uhljebničku nišu u jednoj od najsiromašnijih europskih država! I nije mu dosta nego još pljuje po prvom čovjeku najdugovječnije, najstabilnije i, uz Sabor, najvažnije hrvatske institucije. Taj isti Stubs i njegovi, kladim se, mene bi ekspresno izbacili iz Engleske kada bih tamo kruh svoj zarađivao i njihovoj kraljici rekao da je zla kuja i da crkne već jednom.
Ispričavam se, malo me ponijelo. Što mogu kad sam osjetljiv na te sociologe. Mi Englezima liječnike, inženjere i konobare, dakle one koji znaju nešto konkretno raditi, a oni nama sociologe, lijepo bogme! No, što je zajedničko ovim trima vijestima koje sam prepričao ovdje, koja nit ih veže? Pa zajedničko im je to, čini mi se, da one sve tri govore na određeni način o stanovitoj ugrozi koja prijeti našoj zemlji, a da baš nijedno službeno tijelo ove zemlje o toj ugrozi ne vodi računa. Arabizacija susjedne BiH sigurno će i Hrvatskoj s vremenom doći na naplatu, a da i ne govorimo otomu kolika je to opasnost za Hrvate u BiH. Nisam primijetio u istupima i postupcima naših vlasti da one imaju ikakav odgovor na to.

Određeni događaji koje bismo uvjetno mogli nazvati terorističkim u Hrvatskoj se ignoriraju i zataškavaju, a obavještajne službe, stječe se dojam, ne bave se time nego pomažu ili odmažu određenim političkim snagama u zemlji. Mediji također ne doprinose rasvjetljavanju nego zamagljivanju ili minoriziranju takvih događaja. Na žalost, slična je stvar i sa sudstvom. Recimo, još nije rasvijetljen slučaj već zaboravljenog Voje Blaževića i podmetanja eksplozivnih naprava u zapadnom dijelu Zagreba. Ili barem javnost ne zna da jest. Vjerojatno se neće nikada rasvijetliti slučaj poljudske svastike, a ni požari koji haraju ovog ljeta. Sve to kod građana stvara dojam da su nam vlast i službe u najmanju ruku nesposobne i traljave. Ako ne i nešto puno gore.

Što se Stubs tiče znakovito je da je on došao 1993., a već danas s Matom Kapovićem viče: ”Zageb je naš!”E, nije! Ili, dečki, da se poslužim geslom iz vaše ljevičarske mitologije: No pasaran! Kao demokrat dopuštam da bude i vaš i naš, a ako nećete tako, onda će biti samo naš!

dr. sc. Damir Pešorda/hkv.hr/http://www.hkv.hr/l /Hrvatsko nebo