Pjesnici kod Tina Krivodoljanina
Vrijeme:1 min, 40 sec
U organizaciji Kulturno-umjetničke udruge Ujević održan je još jedan program Krivodolskoga kulturnog ljeta.
Nema odabrana galerija ili galerija je izbrisan.
Sada već tradicijski, sedmi susret imotskih pjesnika i njihovih gostiju održani su 12. kolovoza 2017. na ljetnoj pozornici iznad kamenog spomenika Augustina Tina Ujevića (rad Ljubomira Žužula), a ispod kapele sv. Mihovila u Krivodolu, nedaleko rodne kuće Tinova oca Ivana.
Uvodno je ovogodišnje poetsko sijelo pozdravio potpredsjednik udruge Ujević prof. dr. sc. Darko Ujević, najavivši rujanski bienalni znanstveno-stručni skup i predstavljanje četvrtog zbornika “Kulturno naslijeđe Ujević”, predstavivši i svoju petu knjigu „Plemeniti trag” s meditativnim zapisima i savjetima na putu k uspješnijem životu.
Program je vodio Mladen Vuković koji je, kao član predsjedništva splitskog ogranka Društva hrvatskih književnika, poželio krivodolskim pjesničkim susretima rast k zvijezdama te da se za deseti lirski domjenak objavi i knjiga s izabranim stihovima svih sudionika. Ukratko je predstavio i dvije nove knjige imotskog aforističkog kruga – zbirku aforizama, epigrama i anegdota „Sovin smiješak” Mare Ožić Bebek Imotice, te svoju knjigu aforizama „Amenovanje”, okoričenu zajedno sa šestim nastavkom „Hrvatskih zanovijetanja” Tomislava Supeka.
Po dvije domoljubne i refleksivne pjesme iz svojih novih ili budućih zbirki lirike krasnoslovili su Anita Martinac, Augustin Ago Kujundžić, Mario Bilić, Ivan Bitanga, Ivica Šušić, Mate Buljubašić, Miljenko Buljac, Tomislav Najev, Drago Čondrić, Zoran Jurišić, Ante Nadomir Tadić Šutra te Vesna Ujević, koja je pročitala i pjesmu vukovarskog branitelja Branimira Jokića, ujevićevskih korijena.
Zvucima gitare večer je protkao polukrivodoljanin iz Češke Kamil Kotek. Dugotrajno vrelo i sušno ljeto privremeno je malo osvježeno slabom poslijepodnevnom prolaznom kišom pa je večernje uzdušje na kamenim skalinima u Gornjim Ujevićima bilo ugodno i podesno da čarolija stihova pada na dušu slušatelja, rijetki su došli uživati u tome, što je jedina manjkavost ovogodišnjega kolovoškog sijela pjesnika i njihovih muza. Ovi poetski domjenci na južnim obroncima Šeminovca zadnjih su se godina učvrstili kao jedina pjesnička smotra u Imotskoj krajini koja može dohvatiti svoju autentičnu prepoznatljivost u cijeloj Dalmatinskoj zagori.
Foto: Ago
podbablje-portal/Hrvatsko nebo
