Ivica Ursić : PREDAJA ILI … ?
Vrijeme:2 min, 35 sec
Sada je vrijeme za pripravu.
Sada je vrijeme za paljenje vatre.
Sada je vrijeme za raspirivanje žerave.
Sada je vrijeme za čekić i nakovanj i za kovanje željeza.
Sada je vrijeme za duboko oranje. I za sjetvu. Jer poslije će biti kasno.
I kada čovjek pomisli kako više ništa ne može biti gore od onoga što je jučer čuo, vidio ili pročitao, zapljusne ga nova serija političkih afera, prijetnja novom gospodarskom krizom, najnoviji ekološki incident, klimatske kataklizme, najava novih boleština, novih sukoba … svega onoga čemu iz dana u dan svjedočimo u medijima koji su nas na ovaj ili onaj način opkolili.
Još samo malo i naša će predaja biti neminovnost.
Živimo u mentalnoj, moralnoj i društvenoj močvari koja se neprestano širi.
Živimo na lažnim temeljima koji se sastoje od AGRESIVNOG ATEIZMA po kojem je čovjek beznačajni ekces prirode, SVEPRISUTNOG NEOKOMUNIZMA po kojem je čovjek materija u pokretu i ništa više i RAZARAJUĆE NEW AGE RELIGIJE po kojoj se čovjek uvijek i iznova uvjerava kako on nije kriv za svoje postupke i da nije ni za što odgovoran.
Ta neprestano šireća močvara dodatno se potiče sve većom liberizacijom konzumiranja narkotika, poticanjem mladih na što ranije seksualne odnose, sustavnim napadajima na instituciju braka, pobačajima za eliminaciju neželjene djece, eutanazijom za uklanjanje nepotrebnih … moral se je srozao na najnižu moguću razinu, jer se odobrava ono što je krivo, napada se ono što je pravo, napušta se povijesno i gazi se po svemu što je na tragu Domovine, Obitelji i Boga.
Svjedočimo nebrizi i apatiji kada je u pitanju Domovinski rat, branitelji, generali, ljudi koji su nas vodili do slobode. Nezainteresirano promatramo kako nam se iz dana u dan mijenja povijest koju su životima svojim ostvarili naši najdraži.
Sve to stvara, s jedne strane, društvo apatičnih i zbunjenih ljudi koji se distanciraju od svega, a s druge strane stvara se društvo frustriranih i gnjevnih ljudi koji posežu za ekstremnim rješenjima, jer i jedni i drugi nisu u stanju pronaći čvrsti društveni temelj na kojem bi našli uporište.
Silne količine zla valjaju se sa svih strana i prijete konačnom pobjedom. Cilj ovakvog forsiranja zla je jasan svima koji se sustavno bave ovim fenomenom – čovjeku se mora zgaditi Domovina, sloboda, obitelj.
Konačno i sam Bog.
To je plan.
Rastrojen pojedinac.
Uništena obitelj.
Pokoren narod.
A tada ni država više ništa ne znači.
Ne ćemo se ni snaći i novi izbori će biti tu. Rijetki govore sada o njima. Cilj je zaokupirati nas bilo čime kako bi iduće izbore dočekali nespremni i ostali kod kuće ili po navici zaokružili neku od potrošenih opcija.
Što nam je činiti?
Sada je vrijeme za pripravu.
Sada je vrijeme za paljenje vatre.
Sada je vrijeme za raspirivanje žerave.
Sada je vrijeme za čekić i nakovanj i za kovanje željeza.
Sada je vrijeme za duboko oranje. I za sjetvu. Jer poslije će biti kasno.
Ovo je vrijeme u kojem možemo učiniti nešto na što ćemo jednog dana biti ponosni ali je ovo i vrijeme zbog kojega jednog dana možemo gorko žaliti.
Sve je u našim rukama.
Sve je do nas.
Baš sve.
Ivica Ursić /Hrvatsko nebo
