Don Anto Baković promicatelj glasa svetosti Bl. Drinskih mučenica
Jučer, 26. srpnja, navršilo se pola godine kako je preminuo don Anto Baković, posljednji krunski svjedok Blaženih Drinskih mučenica. Sestre Kćeri Božje ljubavi ga se sa zahvalnošću i u molitvi sjećaju…
Don Anto je rođen 1931. u Goraždu na rijeci Drini kao sedmo dijete u obitelji Stojana Bakovića i Jelenerođ. Marković. Osnovnu školu završio je u Goraždu, srednju u Sarajevu, teološki studij u Ljubljani, dok je u Đakovu 1959. zaređen za svećenika Vrhbosanske nadbiskupije.
U jeku Drugog svjetskog rata, kao dječak od 10 godina, svjedočio je pripovijedanju o strahotama koje su doživjele sestre Kćeri Božje ljubavi, 15. prosinca 1941. u goraždanskoj vojarni.
Oko jedan po ponoći, nakon ubojstva sestara, četnici su došli u kuću Bakovićevih roditelja (za koje su zbog imena mislili da su Srbi) krvavih ruku i šinjela i sa izazovom pričali kako su se te noći obračunavali sa časnim sestrama.
Dok su četnici prepričavali taj događaj, dječak je Anto prisluškivao ispod pokrivača, sve pomno pratio i zapamtio te kao svećenik 1960. nakon 20 godina od strašnog zločina pod zakletvom potpisao izjavu pred katedralnim župnikom Milivojem Čekadom u Sarajevu. Iste godine je i Stojan Baković, otac don Ante, pod zakletvom izjavio o pokolju časnih sestara sa svim pojedinostima što mu je ispričala njegova žena Jelena.
Dugo je trajala grobna šutnja o tome. Nije se smjelo ništa reći, a još manje pisati o svemu tome kao i o Drinskim mučenicama. Kronike su tiho čuvale zapise, a arhivi dokumente o sestrama koje su iz vjernosti Kristu Zaručniku dale svoje živote u obrani Bogu posvećene čistoće.
Na poticaj don Ante, novinar don Živko Kustić 1970. u Glasu koncila uskrisio je imena Drinskih mučenica pod naslovom: Bijele djevice na krvavoj Drini. Mnogi su poticali don Antu da i on kao očevidac napiše o tim strašnim događajima kojima je bio svjedok.
Nakon višegodišnjih ispitivanja, traganja, bilježenja i prikupljanja podataka na 49. godišnjicu stradanja sestara mučenica 1990. don Anto je predao javnosti knjigu Drinske mučenice.
U nju je utkao sve ono čega se kao dječak sjećao, što je na svoje oči vidio i na svoje uši čuo, sve ono što su stariji pričali, a napose ono što je njegova majka godinama njemu pripovijedala i poticala da provjereni materijal stavi na papir.
Nekoliko godina kasnije knjiga je prevedena na talijanski jezik i predstavljena u Rimu 1996. Kardinal Vinko Puljić, vrhbosanski nadbiskup i don Ante uručili su je Sv. Ivanu Pavlu II.
Kad ju je papa prolistao rekao je: „Pa ja sam to već pročitao. Drinske mučenice su zrele za oltar. Obavite sve što treba u biskupijskom procesu i ne ćete dugo čekati na beatifikaciju.”
Kako je don Anti bilo stalo da se što više proširi saznanje o Drinskim mučenicama knjiga je relativno brzo prevedena na osam stranih jezika: talijanski, poljski, slovački, španjolski, portugalski, njemački, engleski i češki jezik.
Don Anto se nije dao zaustaviti. Stalno se pitao kako probuditi u Crkvi svijest odgovornost da se u narodu proširi štovanje Drinskih mučenica? Kako oduševiti mlade da ih uzmu za uzore, a redovnice za zagovornice?
Na inicijativu don Ante Hrvatska televizija je 1991. snimila dokumentarni film Drinske mučenice. Nekoliko puta je prikazivan, uglavnom uoči spomen dana ubojstva, 15. prosinca.
Godine 2011. nastao je još jedan dokumentarni film o Drinskim mučenicama u Sarajevu koji je prikazivan na Federalnoj televiziji u Bosni i Hercegovini. Također je vrijedno spomenuti da je don Anto u kalendarima koje je izdavao rado obilježio 15. prosinac kao dan Drinskih mučenica.
Iako je ovaj neumorni štovatelj mučenika i stradalih bio poodmakao u godinama, u istraživanju istine o mučenicima bio je neumoran.
Godine 2007. objavio je svoje životno djelo Hrvatski martirologi XX. st. Na istraživanju je radio 17 godina prikupljajući biografije, fotografije i zapise o 664 mučenika Crkve u Hrvata (biskupi, svećenici, bogoslovi, sjemeništarci i časne sestre) među koje je uvrstio i pet Blaženih Drinskih mučenica, s još dvije sestre iz iste Družbe: s. M. Benitia Thienel, podlegla smrti u Banjaluci 1945. nakon logorovanja, te mučenica Domovinskog rata, s. M. Danka Jurčević ubijena u Kaknju 1996.
Don Anto nije doživio kanonizaciju Bl. Drinskih mučenica, ali vjerujemo kako moli da sveta Crkva što prije uzdigne ove Božje Ugodnice na oltar svetih.
Vrijeme ne može izbrisati sjećanje na očevidca i svjedoka mučeničke smrti Blaženih Drinskih mučenica, na don Antu Bakovića, svećenika Vrhbosanske nadbiskupije.
s. Sniježna Stjepandić/KT/http://nedjelja.ba/Hrvatsko nebo