Zbogom dida Andrija 19.veljače.1921 – 26. srpnja 2017
Andrija Jurić u 91.godini preko Čvrsnice
Tekst: Matias Copf fotografije:Ivica Bacic
Tko je Andrija Juric ?
“Rođen sam 19.veljače.1921.godine, a nakon smrti roditelja kao desetogodišnjak ostajem sam sa tri brata. Živjelo je se kako je se moglo i umjelo u tim teškim vremenima. Lovočuvarsku školu sam pohađao 1950.godine u Topčideru, Beograd, a Lugarsku 1962. godine na Ilidži u Sarajevu.
Lovačko odijelo i posao dobih 20.lipnja.1950.godine, dok isto skidoh u kolovozu 1988. godine, dakle cijeli svoj radni vijek provedoh u lovstvu kao lovočuvar, i to 38 godina radnog staža u lovištima Prenja i Čvrsnice sa kojima se nisam prestajao družiti do dana današnjeg u 91.godini života.
Proteklih godina kao i ovaj put što ću vam pokazati redovito sam išao na Čvrsnicu sa kćeri i unucima…bi mi žao na sve, divokoze nema ni za lijeka. Nema više ni mog javora pod kojim sam se u vrućim ljetnim danima pored puta odmarao. Nema bora, ptice i uobičajene ljutnje lještarke….”
Planinarili smo iz Vitlenice preko Zaglavlja do Vilinca, a drugi dan Vilinac-Hajdučka Vrata-Strmenica-Tise-Grabovica. Više o tome kako nam je bilo na fotografijama koje slijede:
Zbogom Dida Andrija ode ti u “svoje planine” Daran Bašić
Psalam 23. (Davidov)
Gospodin je pastir moj:
ni u čemu ja ne oskudijevam;
na poljanama zelenim
On mi daje odmora.
Na vrutke me tihane vodi
i krijepi dušu moju.
Stazama pravim On me upravlja
radi imena svojega.
Pa da mi je i dolinom smrti proći,
zla se ja ne bojim, jer si Ti sa mnom.
Tvoj štap i palica tvoja
utjeha su meni.
Trpezu preda mnom prostireš
na oči DUŠMANIMA mojim.
Uljem mi glavu mažeš,
čaša se moja prelijeva.
Dobrota i milost pratit će mene
sve dane života moga.
U Tvome ću domu prebivati
kroz dane mnoge.
Hrvatsko nebo