Šutnja je zlo Z. Miliša : Hamburg – poučni pohod anarhista

Od socrealističkog “samoupravljanja” ili (i) danas aktualne neposredne demokracije do anarhije malen je korak. Zašto su razarajući prizori iz Hamburga poučni i za nas?

U ovomjesečnom nasilnim prosvjedima u Hamburgu protiv summita G20 ozlijeđeno je preko dvije stotine policajaca, nebrojne trgovine su opljačkane, a vozila zapaljena. Moto prosvjeda “Dobrodošli u pakao” nesumnjivo je potpis anarhista, a mirni prosvjed (gotovo 100 tisuća prosvjednika) protiv politike globalista narušilo je oko 500 agresivnih anarhista, ekstremne ljevičarske skupine Crni blok (Scwarzer Block). Čitajući brojne tekstove, njeni autori se čude odakle tolika destrukcija. Razvidno je da ne znaju dovoljno o povijesti anarhizma, njenoj strategiji, pa ne vide uzroke aktualnim destrukcijama.

Stratezi anarhizma

Opasnosti za svijet proizlaze i od rehabilitirajućih promišljanja poznatih anarhista: “Ondje gdje umire autoritet, rađa se sloboda” (sljedbenici Kropotkina u transparentu kod njegova pogreba), Bakunjina i njegovih načela: “Strast za razaranjem kreativna je strast”, i Proudhona: “Naše načelo jest: ateizam u religiji. Anarhija u politici. Bez vlasništva u ekonomskoj sferi.” Anarhisti nude koncept “rastakanja države”, Crkve, škole i obitelji.

Već petu godinu održavaju se diljem svijeta anarhističke manifestacije pod nazivom “Marš milijun maska”. Najviše nasilja 2015. bilo je 1. studenoga na ulicama Londona. Brojni prosvjednici nosili su maske Guy Fawkesa, simbola Anonimusa, koji je 5. studenoga 1605. godine pokušao eksplozivnom napravom minirati zgradu engleskog parlamenta. Prosvjednici su imali transparent “Jedino rješenje – revolucija”. Francuski anarhist Auguste Vaillant je davne 1983. aktivirao eksplozivnu napravu u Zastupničkom domu, ranivši dvadesetak parlamentaraca. Njegove riječi prije pogubljenja i danas su nadahnuće anarhistima: “Smrt buržujima, živjela anarhija!” Takvih povijesnih primjera ima obilje…

Anđelko Kaćunko u knjizi Raspuća blogovske (ne)ozbiljnosti demistificira ideal mladih – Che Guevaru koji je pred samu smrt, na Trikontinentalnoj konferenciji 1967., uputio poruku mladima: “Mržnja je naš element snage u svakom konfliktu, nenadmašiva mržnja prema neprijatelju, koja tjera našega borca u akciju mimo svih njegovih prirodnih granica, i pretvara ga u djelotvoran, selektivan i hladan stroj za ubijanje”. I danas stječe simpatije mladih revolucionara – anarhista, koji sudjeluju u terorističkim zbivanjima.

Anarhistički manifest Nadolazeća pobuna je objavljen u Francuskoj 2007. godine. Njegovi se autori predstavljaju kao “Nevidljivi komitet”. U poglavlju “Sedmi krug” otkrivaju ciljeve: “Mi ne želimo zauzimati teritorij, želimo biti teritorij… Katastrofa ne dolazi, ona je ovdje. Mi se već nalazimo u kolaps-civilizaciji.” Predlažu širenje svojih komuna u tvornicama, svakom gradu, selu, školi, kako bi istisnuti obitelj i škole. Predlažu blokadu sveučilišta, sabotiranje pruga, dalekovoda, apeliraju na minimum rizika u poduzimanju tih akcija, najmanje vremena i najviše štete. Za buduće akcije otkrivaju strategiju: “Otvorite naše linije komunikacije, bježite od vidljivosti i uključite se u pokret anonimnosti, koji je u ofanzivi”. Solidarnost je ideja oko koje se okupljaju, a u svim anarhističkim sredinama, kažu, treba podržavati metodu “izravne akcije”, jer su izaslanici “sputani u akcijama”, a “horizontalna komunikacija najbolji je oblik koordinacije različitih komuna i kraj hegemoniji”. Uzimaju kao poticajan primjer iz lipnja 2006. kada su u Meksiku – pokrajina Oaxaca pobunjenici zauzeli važnije državne institucije te protjerali gradonačelnika i njegove suradnike. Cilj su im masovne blokade koje će svrgnuti parlamentarnu demokraciju i sve države. Ne vjeruju nikome, a svaku državu ili vlast a priori proglašavaju neprijateljem.

Aktualni prosvjedi i uloga anarhista

Od ekstremnih anarhista u srpnju 2010. godine izdvojila se gerilska skupina Sekta revolucionara. Zaprijetili su da će Grčku pretvoriti u “ratnu zonu” (piše britanski The Observer 28. srpnja 2010.). Sekta revolucionara najavila je da će nastaviti napadati policajce i korumpirane medije. Talijanska Neformalna anarhistička federacija prijetila je gerilskim ratom te najavljivala sabotiranje financijskih institucija i prometa. U priopćenju objavljenom na internetskoj stranici 325.nosate anarhistička organizacija tvrdi da želi sveopći građanski rat.

Pokret Occupy (Croatia) nadahnut je anarhističkom strategijom “zauzmi prostor”. U svojoj knjizi iz 2011. godine, dirigirani kaos prepoznajem u poveznicom anarhista i korporatista, u prizivanju i organiziranju studentskih nereda sa tzv. “izravnom demokracijim” (Anarchism – Protests – Upbringing: Anarchistic implications in student protests and upbringing). Ovdje mi se čini važnim izdvojiti tek jedan poučni citat britanske novinarke, (a koji je HKV integralno dao objaviti): “Pokreti izravne demokracije koje Soros podupire nisu ništa manje od poziva na zakon rulje.” (Caroline B. Glick)

Frustracije kao dodatni okidač za nemire

O ovoj sam temi znatno ranije pisao ili javno upozoravao. Tada su mi “dežurni” kritizeri zamjerali da širim moralnu paniku i/ili da pretjerujem. Uredništvo Jutarnjeg lista 7. ožujka 2008. godine organiziralo je okrugli stol i pozvalo deset stručnjaka iz Hrvatske s pitanjem kako zaustaviti (auto)destrukciju mladih? Na tome sam skupu izjavio: “Čudim se što mlada generacija nije već izazvala nemire i prosvjede. Pritom ne mislim samo na (auto)destrukciju već mislim na izlazak na ulicu.” U razgovoru s novinarom Mladenom Barbarićem za Novi list 14. veljače 2009. izjavio sam: “Mladi ne osjećaju da su subjekt u društvu jer su godinama instrumentalizirani i oni danas traže svoj prostor. Frustrirani i zanemareni, ovoga će puta to raditi nasiljem.” U svojoj knjizi Raskrižja struke i politike iz 2005. godine zapisao sam: “Većina katastrofa proizlazi iz društvene nebrige za idealne slike mladog čovjeka, a to je ono što razara svako zdravo tkivo jer se svakodnevno ponižavanje izražava nemirima.” Pretpostavku da nam slijedi eskalacija studentskih prosvjeda (do tada skeptične generacije) javno sam iznio 20. lipnja 2008. godine (u organizaciji International Center for Education of Journalists u Novinarskom domu u Zagrebu).

Zaključno

U Danskoj su još devedesetih godina anarhisti intenzivirali svoje aktivnosti zauzimajući napuštene državne objekte (prvenstveno vojne baze) za širenje svojih “slobodarskih ideja”. To je bio razlog zbog kojega je 1991. godine, prvo u Danskoj, započeo projekt “Upravljači kaosa” (Kaos Ploterne). Taj je projekt kasnije razvijen u svim skandinavskim zemljama. Danas ga prihvaćaju i SAD i Japan s ciljem da sprječavanja beznađa mladih i rastakanja nacionalnih posebnosti. Mi se u Hrvatskoj zavaravamo da je radikalni anarhizam daleko od nas. Anarhisti i danas imaju istu parolu: “Ondje gdje umire autoritet, rađa se sloboda”. Na nama je da je odbacimo po®ukom: Ondje gdje umire autoritet, nema slobode! Od socrealističkog “samoupravljanja” ili neposredne demokracije do anarhije malen je korak. Moji su neprijatelji struke anarhisti al’ i njima “skidam kapu” jer nitko kao oni nije ogolio do kože stratege korporativnog kapitalizma.

prof. dr. sc. Zlatko Miliša/hkv/http://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo