Emanuelu ne daju asistenta u nastavi na kojeg ima pravo

Dozvolu za asistenta u nastavi zatražili su roditelji jedanaestogodišnjeg Emanuela, učenika 2. razreda s mnogim dijagnozama. Činilo se da za takvo što neće biti problema, ali problemi ipak postoje.

Koji su to problemi s kojima se Emanuel svaki dan susreće, o čemu razmišlja? Htjeli bi znati i njegovi roditelji no zbog mnogih dijagnoza dijete otežano komunicira. U jedno su sigurni – Emanuel više ne želi ići u školu.

Kažu, noću ne spava od straha i stresa na spomen odlaska u školu događa se čak i da se nekontrolirano pomokri. Nervozan je kada krene škola, on je drugačiji, napet. Kada prolazimo automoblom pored škole, a sada nema škole, on kad vidi školu počne govoriti ‘Ne, ne, ne’. Znači negdje se osjeća ugroženim, a nije komunikativan toliko u tom opsegu i ne može mi reći što ga muči, kaže Emanuelov otac Antun Križanić.

Odakle tolika averzija prema školi u koju je volio ići? Roditelji pretpostavljaju da je riječ o strahu i nesigurnosti, jer u maloj grupi u koju ide bilo je incidentnih situacija. Jednom je dobio pernicom u glavu, a jednom se kući vratio s velikim ugrizom posred leđa.

Doduše te situacije su se dogodile, to su sva djeca s poteškoćamau razvoju, to su te reakcije od djece koje su nepredvidive. Ja ne osuđujem ni dijete ni nikoga ali on je jednostavno zbog ta dva incidenta je počeo odbijat školu, rekla je Marija Križanić, Emanuelova majka.

Kako u medicinskoj dokumentaciji stoji da Emanuel zbog svojeg stanja treba stalni nadzor, već pri upisu u prvi razred roditelji su od ravnateljice škole zatražili asistenta u nastavi. Nisu ga dobili.

Unatoč pravilniku o školovanju učenika s posebnim potrebama i zakonu o obrazovanju Emanuel je pao prvi razred kako kažu zbog velikog broja sati opravdanog izostanka s nastave. I za godinu ponavljanja 1. razreda roditelji su zatražili asistanta. Opet ga nisu dobili.

Emanuel je unatoč još većem broju sati izostajanja s nastave prošao s pet. Nakon svega su se za pomoć obratili udruzi Pro Mente. Maja Raguz tvrdi – Emanuelu je potreban asistent, nakon sastanka u školi još joj nije jasno zašto škola, odnosno ravnateljica to odbija. Mi ne znamo što je triger određenom djetetu da u određenom trenutku reagira na neki način, pa ako već postoji mogućnost da imaš nekog trećeg u tom razredu  tko ti može pomoć, ja ne shvaćam zašto se uporno odbija ta situacija. Zašto se odbija zaposliti pomoćnika u nastavi koji nije trošak školi i koji apsolutno nikakve veze u kontekstu zapošljavanja nema veze sa školom, pita se Raguz.

Ravnateljica škole ’22. lipnja’ Azra Rađenović nije htjela pred kameru, no u telefonskom razgovoru je rekla kako u školu ide 52 djece s poteškoćama u razvoju i ni jedno nema asistenta. Njihovo je stručno mišljenje, rekla nam je, da asistent ne treba ni Emanuelu jer bi mu samo odmogao u danjem razvoju i osamostaljivanju, s asistentom bi, mišljenje je ravnateljice, samo nazadovao. Maja Raguz s time se ne može složiti.

Roditelji Križanić za dobrobit svojeg sina spremni su učiniti sve. Ne mogu više gledati njegovu tugu i prisiljavati ga na nešto što rezolutno odbija, stoga žele imati barem mogućnost pokušati s asistentom, stručnom osobom koja će individualnim ppristupom izvući maksimum potencijala njihova Emanuela.

Udruga Pro Mente mimo volje ravnateljice škole, a uz dozvolu roditelja poslala je dokumentaciju i zahtjev za asistentom u  nadležno ministarstvo. Jednostavno žele da se za ovaj slučaj zna, ali i znati imaju li pravo kao roditelji djeteta s posebnim potrebama tražiti asistenta u nastavi.