ZORICA VUKOVIĆ : KOGA BRANE PRAVOBRANITELJICE !?

Za vrijeme SFRJ, djelovao je tzv.  pravobranitelj samoupravljanja. Koga je on branio teško se može reći.

Danas u Hrvatskoj postoji nekoliko pravobranitelja – pravobranitelj za djecu, za osobe s invaliditetom, pravobranitelj za ravnopravnost spolova i pučki pravobranitelj, a trenutno su na svim tim mjestima  žene (100 % ženska kvota). Što je njihova uloga ne znam, koga one brane ne znam, a vjerujem da ne zna ni velik broj Hrvata.

Pravobraniteljica za djecu Ivana Milas Klarić trebala bi štititi, pratiti i promicati prava djece i njihove interese. Ustoličena je za Milanovićeve vlade i odmah je 83 primjedbe bivše braniteljice Mile Jelavić izbrisala i pohitala s Opačićkom pisati novi Obiteljski zakon kojega je Ustavni sud suspendirao. Milas je poslala priopćenje jer je „ozbiljno narušeno trenutno stanje zaštite prava djece u Hrvatskoj, te unesena pravna nesigurnost u sustav”. Ipak je dodala 19 primjedbi od kojih je 11 plagirano od Mile Jelavić. Njena pozicija nije sasvim jasna jer zakon kojim se regulira djelovanje pravobraniteljice nije dobio potporu Sabora još 2003. godine. Za zakon je glasalo 62, a prema Ustavnom sudu, trebao je imati potporu od 76 glasova, te zakon prestaje važiti 1. kolovoza.

No to Klarić Milas ne smeta i ona odabire djecu (od 12-18 godina) u Mrežu mladih savjetnika (MMS) da se prijave do 1. rujna kako bi je savjetovali (?). Zanima me o čemu je ta djeca savjetuju jer ne poznaju ni zakon, a još manje život. MMS je osnovan 2010., a ima 20 savjetnika koji komuniciraju elektronskim forumom.

Dosadašnja članica MMS-a Elena Škrtić, istaknula je da je članstvo u Mreži dragocjeno i pozitivno iskustvo te smatra da bi to bilo pozitivno iskustvo za bilo koje drugo dijete koje se želi prijaviti. „Nije teško, nije velika odgovornost, zabavljamo se i održavamo sastanke, a donosi jako puno dobrih i pozitivnih stvari”, rekla je.

Nikada nisam čula da je Milas Klarić reagirala na bilo kakvo nasilje nad djecom, a još manje kad ih se iskorištava u reklamama i sl. Ako joj se slučajno prigovori, ona prebacuje „lopticu“ dalje. Primjer za to je neprimjerna recitacija koju su djeca iz Bobote izgovorila na derneku u Srbu 2016.:

„Ako te netko pita za partiju i Tita
ti mu reci da smo mi budući Titovi borci
moj će tata da pronađe još bolji top sa kojim će da udara po neprijatelju
moj će tata sekiricom da udara po krvnikovoj glavi.“

Iako su braniteljice Domovinskog rata iz Zadra tražile objašnjenje Milasice, ona je odgovornost prebacila na MZOS. I nikom ništa.

O korištenju djece za promociju roditelja, putem fotografija, rekla je: „Volja je roditelja koji djecu eksponira da li će to raditi ili ne, nije svako fotografiranje ili boravak djece na javnom djecu iskorištavanje. Ne možemo a priori reći da li je to iskorištavanje, to ostavljamo roditeljima na izbor što misle da time dobivaju. Ima li u pozadini nekih motiva stjecanja simpatija ili popularnosti, teško je procjenjivati za svaki pojedini slučaj. Mi savjetujemo da bi se trebalo izbjegavati svako iskorištavanje djece posebice kada je riječ o nekim masovnim okupljanjima koji bi mogli biti opasni za djecu.”

Nedavno je Hrvatska udruga za ravnopravno roditeljstvo uputila priopćenje na izjavu Milas Klarić koja je rekla da „nema te institucije koja će dvoje ljudi natjerati na razum ako oni to odbiju.“ Ova konstatacija dične pravobraniteljice pokazuje da ona i njena ekipa Hrvatskoj uopće ne trebaju. Ima toga još; za napisat knjigu…

Vlada je 6. 7. 2017. u saborsku proceduru uputila prijedlog novog Zakona o pravobranitelju za djecu. Mostovka Ines Strenja Linić konstatira: „Pravobraniteljica će biti jedna od rijetkih koja će biti smijenjena nakon što se ne prihvati izvješće, za razliku od nekih čija su izvješća bila loša i nismo im skidali glave, a trebali smo.“ (?)

Da je ne bi smijenili, brine se povjerenik za ljudska prava Vijeća Europe Nils Mužnieks koji od hrvatske vlade traži (11.7.) da razmotri amandmane koje je na Zakon uputila Milas. Jesu li ga NGO pozvale u pomoć? Navodni Litvanac rođen je u SAD (LA, Kalifornija). Studirao je na Berkeleyu, The Webb Schools, Princetonu … sve sama dična litvanska sveučilišta. On ističe neovisnost institucije pravobranitelja, a osporava nadležnost Sabora i smatra, kao Linićka, da je ne treba razriješiti „samo zato što joj nije prihvaćeno izvješće“. Mandat Milasici trajao bi do 2022.
Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom Anka Slonjšak čula se u slučaju malog Adama kad nije štitila njega nego je napala svećenika Alojza. Ona je izdala priopćenje zbog postupka župnika u Gradištu s obrazloženjem da on „predstavlja povredu dostojanstva te ponižavajuće i uvredljivo postupanje“ i kao takvo je nedopustivo sa stajališta Zakona o suzbijanju diskriminacije i Konvencije o pravima osoba s invaliditetom. Za nju katekizam nije bitan.

Ovo je pravobraniteljstvo osnovano 2008. godine i od tada je Slonjšak na čelu tog pravobraniteljstva, koje bi trebalo štititi, pratiti i promicati prava i interese osoba s invaliditetom. Udruga U ime obitelji navodi da ova pravobraniteljica nije pomogla u slučaju 11oo osoba s invaliditetom. Zašto? Obrazlaže da nema novca. A ima li volje? Nema ni toga. Jer ponekad je potrebna samo lijepa riječ. Naročito osobama s invaliditetom.

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić je posebna priča. Imala sam je „čast“ upoznati na jednom seminaru. Bez osmjeha, strogo kontrolirana na to da, ustvari, spolovi ni ne postoje. Samo genderizam i sve što uz to ide. Ovo pravobraniteljstvo je proizašlo iz Zakona o ravnopravnosti spolova 2003. Svrha mu je zaštita i promicanje ravnopravnosti spolova i seksualnih manjina, ma što o tome rekla biologija i duhovnost čovjeka. Višnja Ljubičić poznata je po svom stavu da je pobačaj usluga i pravo, pa sve što nije u skladu s tim stavom smatra diskriminacijom. Njeni pomoćnici prelistavaju školske udžbenike ne bi li pronašli neke stereotipe u vezi žena. Tako npr. navode diskriminacijom podatka da je carica Marija Terezija imala šesnaestero djece, (a o broju djece ne piše ni za jednog muškarca, kako kažu).

Nikad nisam čula da je reagirala kad žene u reklamama prikazuju kao debele ili s hemeroidima ili nadute i kao takve onda nisu ni za što, ili kad im farmaceutika nudi droge da budu zadovoljne u svojoj obitelji, ili kad u reklamama mlade muškarce pozivaju na korištenje afričke šljive. Koga tu ona štiti?

Isto tako prepoznajem njen rukopis u tužbi policajke protiv „bećara“ Branimira Čolakovića iz Valpova, člana HKUD-a Valpovo 1905., kad je 28. lipnja 2015. sudjelovao na manifestaciji Ljeto valpovačko i tom prilikom otpjevao bećarac: „Mala moja ti u plavoj bluzi …“. Osumnjičen je, da je počinio prekršaj sukladno Zakonu o ravnopravnosti spolova (Ljubičić se hvali da ga je ona sastavila). Prijedlog je kazna od 5000 kuna. No sud ga je oslobodio. Jer bećarac je bećarac: sastavljen na brzinu, često lascivan i izazovan, ali na njega se ne smije ljutiti, jer je dio slavonske tradicije kao što je ganga dio hercegovačke tradicije. Tako je u studenom 2011., bećarac uvršten u UNESCO-ov popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva.

Internetska platforma CitizenGo pokrenula je peticiju „Odbacite ideološko Izvješće o radu pravobraniteljice za ravnopravnost spolova!“, u kojem navodi: „Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić ponovo zloupotrebljava svoj položaj pravobraniteljice protiv vjernika, ovaj put kako bi onemogućila pro-life inicijativu 40 dana za život! Na njenom sastanku od 22. travnja 2015. s Inicijativom liječnika/ca za reguliranje prava na priziv savjesti u medicini i udrugom CESI, vjernici koji pred bolnicama mole za prestanak pobačaja okarakterizirani su da vrše pritisak na pacijente i liječnike, te je pravobraniteljica u cilju rješavanja tog problema (…) predložila organizaciju sastanka s predstavnicima/ama ministarstava nadležnih za tu problematiku”.

Skupljen je 6441 potpis.

Pojašnjavajući zašto njezin stav nije hajka, a potpisivanje peticije jest, Ljubičić je islamsku zajednicu u Hrvatskoj nazvala crkvom što dovoljno govori o njenom obrazovanju. Predložila je da se udrugama, koje se bore za život, zabrani javni govor (udruga Betlehem) jer informiraju o pobačaju ( http://www.klinikazapobacaje.com/ ) i da svoj stav o pobačaju ne smiju iznositi, jer nisu vjerske zajednice, no nije to ograničenje predložila i za udruge koje promiču pobačaj i spolni odnos za maloljetnike (CESI i ostale NGO).

Epilog: Hrvatski sabor je 29. svibnja 2015. prihvatio Izvješće o radu za 2014. (Kukurikavci). Izvještaj za 2015. nije joj prihvaćen (Domoljubna koalicija).

Na izvještaj od 350 stranica za 2016., u kojem se ne navodi ništa konkretno, reagirala je udruga U ime obitelji koja, između ostalog navodi: „Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, gđa Višnja Ljubičić, u svojem Izvješću o radu za 2016. opetovano iznosi negativan stav o mogućnosti sklapanja ugovora na nepuno radno vrijeme za žene, iako takva vrsta ugovora ženama koje žele više vremena provesti s obitelji pomaže u održavanju ravnoteže između obiteljskih i poslovnih obaveza, što je i standardna praksa u EU i jedna od odrednica suvremene obiteljske politike. Prema podacima Eurostata (službena statistika EU) ekonomski razvijene zemlje poput Nizozemske imaju čak 75,3 % takvih ugovora, Austrija 47,8 %, Njemačka 47 %, Belgija 41,3 %, dok je prosjek EU 31,5 %. Hrvatska je druga zemlja u EU (iza nas je samo Bugarska) po najmanjem udjelu žena koje rade s ugovorom na nepuno radno vrijeme – 7,3 %.“

Pučka pravobraniteljica Lora Vidović je postavljena od Hrvatskog sabora 2013., ne ispunjava uvjete za ovaj posao. Ona nema 15 godina staža u pravnoj struci, a trebala bi imati, prema članku 11. Zakona o pučkom pravobranitelju koji je „istaknuti stručnjak koji u javnosti uživa ugled osobe visokih moralnih načela, te zaštitnika i promicatelja ljudskih prava i sloboda.”

Ovo se pravobraniteljstvo, uvedeno Ustavom RH iz 1990., treba skrbiti za promicanje i zaštitu ljudskih prava i sloboda, zakonima i međunarodnim pravnim aktima koje je prihvatila RH.

Lora Vidović ostat će zapamćena po tome što se protivila referendumu o braku iako zakonski, kao pravobraniteljica, nije za to imala pravno uporište. Čak je u Nacionalnom izvješću iznijela svoje mišljenje da je referendum o braku kriv za pogoršanje prava homoseksualnih i rodno disforičnih (depresivni poremećaj) osoba.

Poznata je i po tome što je s nekim udrugama iz Platforme 112 poslala izvještaj UN-u, ukazujući na etničku diskriminaciju koje su obilježili prosvjedi protiv ćiriličnih natpisa u Vukovaru. To je za nju diskriminacija prema srpskoj manjini. Nije to jedino njeno izvješće izvan Hrvatske. Na temelju njenog, u Saboru neprihvaćenog izvještaja, i uz djelovanje „ugroženih“ iz „Novosti“, donesen je Izvještaj State Departmenta (ožujak 2017.) za 2016. koji je izradila Metka Jelenc, osoba na platnom spisku SNV-a što je objavio Hrvatski tjednik. Suradnju Metke Jelenc i SNV spomenuo je u Bujici 10.3.2017. Nenad Vlahović predsjednik Nacionalnog vijeća Srba u Hrvatskoj: „Visokopozicionirana djelatnica u ambasadi SAD-a priprema sve ovo i prevodi na engleski jezik! Sve ove pamflete priprema s Pupovčevom ekipom, a State Department ih uzima za ozbiljno i nema pojma o podvali koja je honorirana. Skandalozno!” Nakon ovog saznanja, State Departmant je odbacio izvještaj.

Lora Vidović potvrdila je na televizijama da je američko izvješće nastalo na osnovu njezinog izvješća. „Uvelike se slažem s onim što State Department govori, a Srbi su isključeni i diskriminirani”, rekla je Vidović na RTL-u.

Slični izvještaj dali su Reporteri bez granica: „Otkako je koalicija na čelu s HDZ-om preuzela vlast u Hrvatskoj, novinarske udruge izražavaju zabrinutost zbog stanja slobode medija u zemlji i pozivaju na okončanje pokušaja gušenja medija.”

Prema njihovom mišljenju, prošle godine je zabilježen porast nasilja protiv pripadnika srpske manjine u Hrvatskoj, koja je 63. od 180 zemalja prema Indeksu slobode medija u svijetu 2016.

Tko je taj (iz Hrvatske) prema čijim se stavovima formiraju ovakve laži?

Komentar na facebooku Sol i svjetlo: „Te žene su vrlo brižljivo odabrane da obave svoju prljavu misiju. Njihova instalacija u sustav ravna je veleizdaji. Te žene svjetonazorski uopće ne odražavaju stav najveće većine građana čija prava `brane`, a ni sa pravne strane nemaju dovoljno kompetencija za svoje funkcije. Sistemom glasačke mašinerije, nasilno su oktroirane od strane saborske većine, a posljedice njihovog `rada` osjećati će se jako dugo.“

Pravobraniteljice podnose svake godine izvještaj svom poslodavcu Saboru. No očito je da saborski zastupnici svoj posao ne odrađuju. A svaka pravobraniteljica troši sa svojim timom novac poreznih obveznika. Udruga U ime obitelji predlaže da se sva pravobraniteljstva objedine po uzoru na Francusku koja je to učinila 2011.

Činjenica je da i u ovom području treba još puno rada, mudrosti, neizbježnog domoljublja (koje niti jedna od sadašnjih pravobraniteljica ne pokazuje) i znanja…

Zorica Vuković /Hrvatsko nebo