Brisani prostor N. Piskač : Kapovićev kulturfašizam iscjedak je obnovljenoga kulturkomunizma

Opstanak revolucije ovisi o proizvodnji „veštačkog“ fašizma

Jedna od temeljnih postavki kulturkomunizma svodi se na to da su hrvatski narod i njegova država čisti fašizam ako nisu u sastavu Jugoslavije u bilo kom obliku. U jednoga od suvremenih promicatelja kulturkomunizma svrstao se i dr. Mate Kapović. Sjednicu Skupštine Grada Zagreba shvatio je kao besplatni medij za otrovnu propagandu i agitaciju totalitarnoga kulturkomunističkoga svjetonazora.

Tito titoistima poručuje – zadati smrtni udarac

Kapović je u svom govoru izvršio propagandu titoizma, jednoga od oblika totalitarnoga komunističkoga režima, tvrdnjom da su „ljudi bolje živjeli 1978. za vrijeme Tita“. Bolje od većine u to doba živjeli su jugoslaveni i komunisti. I oni su, istina, „ljudi“, ali nisu samo oni. Većina nejugoslavena i nekomunista živjela je izrazito loše. Kapovićeva propaganda podsjetila je na njezine jednoumne korijene suprotive pluralnome društvu.

„Tjerajte iz svoje sredine petokolonaške izdajnike i ne zaboravite da uspjeh ustanka može biti osiguran samo ako se zada smrtni udarac ne samo okupatoru nego i špijunima i neprijateljskim slugama, klevetnicima i intrigatorima“ – stoji u kulturkomunističkim vrelima (Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije 1941. – 1945., tom III, knj. 1, str. 24). Naglasak je na – „smrtni udarac“, kao uvjetu za uspjeh„ustanka“.

Zadati smrtni udarac hrvatskome narodu i njegovoj državi je proglasiti ih fašističkim u bilo kom obliku. Kapović: „S jedne strane imamo volju za moći, klijentelizam i korupciju, a s druge u smislu svjetonazora imamo kulturfašizam“. S tom rečenicom pokrivena je i propaganda i agitacija. Izlazak iz kulturfašizma Zagreba kapovići naših dana vide u Čerininu receptu nametanja silom duše i mozga Beograda. Što je provodio i totalitarni režim maršala Jugoslavije.

Obavještajna služba titoističkoga režima

Naime, drug Tito je potpisao članak pod naslovom Borba partizana protiv nemačkih osvajača na istočnom frontu (Bilten br. 5, 8. rujna 1941.) u kojemu razotkriva Kapovićevu taktiku i njegove sovjetske prauzore: „Osim dobro maskiranih zaseda, brzih pokreta, sovjetski partizani imaju dobro organizovanu obaveštajnu službu, pri čemu ih naročito potpomaže mesno stanovništvo. Obaveštajna služba je važna ne samo radi upoznavanja kretanja neprijatelja, njegove snage, o tome gde se nalaze kakvi objekti ili materijal koji treba uništiti, već naročito i zbog toga da se partizani na vreme osiguraju od iznenađenja, od opkoljavanja i zaseda sa strane neprijateljskih potera. Pravilo partizana u borbi jeste da ne budu nikad iznenađeni, da ostanu nevidljivi, a da sve vide i znaju“. Evo, dakle, kriterija kako prepoznati suvremenu „obaveštajnu“ službu titoističkoga režima.

Ali, nije to sve! Naime, kaj. Drug Tito, tada budući maršal, u prvom broju Biltena objavio je članak pod naslovom Zadatak narodnooslobodilačkih partizanskih odreda. Kapović je na Skupštini glavnoga grada, kojemu su jugovići još 1914. obećali da će mu na silu ugraditi dušu i mozak Beograda, demonstrirao poznavanje vječnih, neprolaznih načela druga Tita.

Vizionar kaže: „Partizanski odredi moraju na svakom koraku uništavati fašističke odrede, naročito oficire i gestapovce, crne košulje itd. Isto tako treba nemilosrdno uništavati njihove domaće agente, razne narodne izdajice i provokatore, koji u masama predaju u ruke fašističkih krvnika najbolje sinove naroda i koji služe kao verni psi okupatorima i terorišu naš narod… Štabovi i komesari moraju budno paziti da neprijatelj ne ubaci u partizanske odrede svoje provokatore i špijune. Ako se takvi pojave, treba ih odmah streljati i njihova imena objaviti“. Naglasak je na „streljati“.

Dosljedan revolucionarni rad

Čini se kako je Kapović vjerno postupio prema uputi druga Tita. On je, kao pravi partizanski komesar, u zagrebačkoj Skupštini identificirao, locirao i osudio „verne“ pse okupatora, domaće agente, narodne izdajice i provokatore. Oni se usuđuju dovesti u pitanje „neprolazne zasluge“ (JAZU) druga Tita – jugoslavenskoga maršala – i nastoje ukloniti hrvatsku sramotu – njegov Trg u Zagrebu. Kapović je dosljedan svojemu svjetonazoru, nazvali ga mi titoizmom, komunizmom, jugokomunizmom ili kulturkomunizmom.

Neprijatelja, naime, treba proizvoditi, jer u suprotnom će revolucija stati. Zato je Josipović govorio u Izraelu o ustaškim zmijama, Mesić o tomu da se „antifašistima“ ne smije suditi, a Kapović o kulturfašizmu. Revolucija, dakle, ne smije, drugarice i drugovi, stati. Ako stane, revolucionari gube povlaštenost, postaju obični građani. Cilj je revolucije da samo revolucionari vladaju!

I ne će im „revoljucija“ (Tito) stati sve dok razni kapovići, fronte, suvremeni ogranci afežea, platforme i kulturkomunisti očiju željnih proračunske napojnice i kruha bez motike, proizvode fašizam lažući „maštovito“ (D. Ćosić) poput velikosrba, jer laž „u ovoj zemlji“ na kraju postaje istina. Rad? Titoisti priznaju samo revolucionarni rad. Proizvodnja fašizma spada u revolucionarni rad. Opstanak revolucije ovisi o proizvodnji „veštačkog“ fašizma i nametanja silom duše i mozga Beograda. Lažno optuži, a potom nametnu svoj sustav vrijednosti. Hrvati to više ne smiju dopuštati. Interes hrvatske većine nije obnova i nastavak politike Titove revolucije, makar je titoisti nazvali Staljinovim terminom – „antifašizam“.

Nenad Piskač/HKV/ http://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo