HRVATSKI SVJETSKI SABOR : OTVORENO PISMO NOSIOCIMA ZAKONODAVNE, SUDSKE I IZVRŠNE VLASTI U REPUBLICI HRVATSKOJ I HRVATSKOM NARODU

HRVATSKI  SVJETSKI  SABOR
Broj:  01-11-33/ 2017.
Poreč, 9. srpnja 2017. godine.

OTVORENO PISMO NOSIOCIMA ZAKONODAVNE, SUDSKE I IZVRŠNE VLASTI U REPUBLICI HRVATSKOJ I HRVATSKOM NARODU

1.Molimo Predsjednicu Republike Hrvatske gospođu Kolindu Grabar Kitarović da podrži naš zahtjev

 2.Molimo Predsjednika Vlade Republike Hrvatske gospodina Andriju Plenkovića da uvaži naše prijedloge.

 3.Molimo Predsjednika Sabora gospodina Jandrokovića da pod hitno stavio na dnevni red Sabora Republike Hrvatske donošenje odluke o  proglašenju isključivog gospodarskog pojasa na Jaranu. U Saboru postoji gotova sveukupna dokumentacija za donošenje ove odluke odmah, koja je izrađena još 2001.g., kada je zlo proglašen  ZERP, koji ne znači ništa.

 4.Molimo sve zastupnike u Saboru Republike Hrvatske da pod hitno izglasaju te proglase isključivi gospodarski pojas na Jadranu.

 5.Molimo Hrvatski Narod, u domovini i svijetu, da na sve moguće načine potaknu prihvaćanje i izvršenje našeg zahtjeva kako bi se što prije zaštitila baština čovječanstva u zoni odgovornosti Republike Hrvatske.

Hrvatska mora odmah  proglasiti isključivi gospodarski pojas na Jadranu, kako bi odmah  primijeni sustav upravljanja baštinom čovječanstva na održiv i opće prihvatljiv način

O b r a z l o ž e nj e

Nakon što su Republika Slovenija i Italija proglasile isključivi gospodarski pojas na Jadranu, Vlada RH čiji je predsjednik bio pok. Ivica Račan pokrenula je postupak proglašenja gospodarskog pojasa na Jadranu.

Iz nama nepoznatih razloga pokojni tadašnji predsjednik Vlade RH. Ivica Račan je, samo par minuta prije donošenja odluke Sabora RH o proglašenju Isključivog gospodarskog pojasa, izašao pred zastupnike i odredio da se donese odluka o proglašenju ZERP-a, odnosno „čudnovatog kljunaša“ ili besmislice koja nema nikakvo značenje, ali je donijelo ogromnu štetu RH i baštini čovječanstva.

Otvorenim pismo od 9. lipnja 2014. (Pismo u privitku broj 1.) tražili smo od Vlade i Sabora da pokrenu postupak i proglase isključivi gospodarski pojas na Jadranu, kao što je proglasila Slovenija i Italija. Nikad nismo dobili niti odgovor, a kamoli da je išta na tom planu učinjeno.

U nastavku prezentiramo svježi stručni uradak prof. dr. sc. Ivana Miloša, koji se odnosi na ovaj predmet.

CITAT:

ARBITRAŽA GRANICE NA KOPNU I MORU SA SLOVENIJOM

Sada se može utvrditi da se Republika Slovenija (Slovenija)i Republika Hrvatska (Hrvatska) nisu uspjele bilateralno i izravno dogovoriti o svojim razgraničenjima na kopnu i na moru pa su pokušale taj problem riješiti uz pomoć Međunarodne arbitraže (Arbitraža), koja je donijela i objavila svoju odluku 19.06.2017.g.. Prije bilo kakve ocjene Arbitraže drži se posebno važnim ukratko opisati kako je i zašto došlo do korištenja Arbitraže kao pokušaja rješenja predmetne problematike.

Opće je poznato da se Arbitraža koristi kao nužno zlo, kada strane u sporu ne žele, u rješavanju aktualnog spora, koristiti međunarodno i/ili domaće pozitivno pravo (međunarodne konvencije i domaće zakone) nego princip pravičnosti, koji znači da se legalno može oduzeti onome koji ima više i dati onome koji ima manje ili onome koji uspije više korumpirati Arbitražu (predsjednika arbitražnog suda). Budući da je opće poznato kako se Arbitraža gotovo uvijek korumpira propisano je da svaka ugovorna strana, u arbitražnom postupku, može legalno istupiti iz Arbitraže ako dokaže da je došlo do korupcije ili drugog oblika kontaminacije arbitražnog postupka povredom međunarodnog javnog prava kada su odluke Arbitraže pravno ništavne i neobvezujuće. Obzirom da Arbitražni sud izravno biraju strane u sporu i da sudjeluju u njegovom radu, odluka Arbitraže je konačna i obvezujuća te se protiv nje ne može koristiti institut žalbe ili pravovaljanog prigovora. Također, važno je znati da se radi o privatnom institutu, koji radi po volji svojih naručitelja,pa sve troškove Arbitraže u cijelosti snose strane u sporu bez obzira na kvalitetu njezine odluke.

Hrvatska je u Arbitražu ušla pod javnom ucjenom i flagrantnom prisilom Slovenije koja joj je javno blokirala gotovo 50% poglavlja u pregovorima sa Europskom komisijom (EU). Za ulazak u punopravno članstvo EU bilo je potrebno da sve članice EU prihvate sva pregovaračka poglavlja, uključujući i Sloveniju.

Slovenija je čak javno obznanila prostore, na kopnu i moru, koje je željela prisvojiti od Hrvatske kao cijenu njezinog dopuštenja za ulazak Hrvatske u članstvo EU, što predstavlja svojevrsni oblik agresije na suverenu zemlju radi prisvajanja njezinog državnopravnog područja. Usprkos lobiranju slovenskih agenata kod pojedinih političkih čimbenika u Hrvatskoj, koji su dali suport toj agresiji, Hrvatska nije smjela prihvatiti nikakav oblik prisile i agresije, a to znači da nije smjela potpisati arbitražni sporazum, jer je već bilo jasno da je Slovenija unaprijed korumpirala Arbitražu i da će Hrvatska izgubiti arbitražni spor. Hrvatskoj i Sloveniji je stajalo na dispoziciji međunarodno javno pravo, koje jamči dugoročno i pravno održivo rješenje graničnih sporova, osobito na moru gdje su sve međunarodne konvencije na strani poštenog i dugoročno održivog rješenja bez dodatnih sudskih troškova i skupih procedura, kao i stvaranje savršenih dobrosusjedskih odnosa, jer nitko nikoga ne može prevariti i pokrasti.

Nije jasno kako se može postići dobre odnose među državama, državnicima, ljudima općenito,…, ako je netko od njih drugoga partnera pokrao i prevario?!.

Budući da se odluke Arbitraže često koriste kao pozivna sudska praksa, što očito nije odgovaralo nekim zemljama i službama u svijetu, netko je budno pratio sveukupna događanja u svezi Arbitraže da bi nepobitno dokazao očekivanu korupciju i kompromitaciju arbitražnog procesa te to javno obznanio u sredstvima javnog priopćavanja pa su slovenski arbitri pobjegli iz Arbitraže čime su ispunjeni temeljni uvjeti za zakoniti i obvezatan izlazak Hrvatske iz Arbitraže 2015.g. Da nije došlo do flagrantne povrede međunarodnog javnog prava, iz područja arbitražnog procesa i da Hrvatska nije iskoristila zakonito pravo i obvezu da Arbitražu proglasi ništavnom, danas bi morala predati Sloveniji svoj državnopravni teritorij sa nesagledivim negativnim posljedicama.

Sada se može zaključiti slijedeće:

1.Odluka Arbitraže nije pravovaljana i po ničemu ne obvezuje nikoga pa ni Hrvatsku i Sloveniju na njezino provođenje.

2.Hrvatska nije smjela prihvatiti Arbitražu pod prisilom Slovenije iz razloga što je time povrijedila ključne odredbe Međunarodne konvencije o pravu mora koja izrijekom zabranjuje uporabu mora, kao baštine čovječanstva, za rješavanje imovinskopravnih, prostornih, političkih, vojnih, međudržavnih i drugih problema te se time izložila mogućim rigoroznim sankcijama predmetno nadležnog Vijeća sigurnosti UN i Suda za pravo mora iz Hamburga, kao i Slovenija.

3.Problem prostornog razgraničenja između Hrvatske i Slovenije formalno nije riješen te predstoji proces njegovog daljnjeg rješavanja.

4.Slovenija još nije javno objavila svojim građanima i svjetskoj zajednici da joj Međunarodne konvencije daju neusporedivo veće i bolje rješenje slobodne plovidbe morem i zrakom u odnosu na nezakonitu i pravno ništavnu Odluku Arbitraže, koju još mora skupo platiti.

5.Nije moguće realno očekivati da bi se ovaj problem mogao uspješno riješiti običnim bilateralnim dogovaranjem, jer je Slovenija pokazala da ne priznaje nikakvo međunarodno javno pravo niti zakonito razgraničenje sa susjednim zemljama.

6.Slovenija je opet javno obznanila da će Hrvatsku ucijeniti i prisiliti na teritorijalne ustupke kada dođe vrijeme ulaska Hrvatske u Šengenski sustav i Eurozonu, što pokazuje da je gotovo nemoguće očekivati bilo kakve konstruktivne učinke bilateralnih pregovora.

7.Iz javne reakcije veleposlanstva Republike Njemačke jasno proizlazi da se treba poštovati međunarodno javno pravo, a što je Hrvatska u cijelosti primijenila i svaki dan primjenjuje u praksi, jer je istupila iz Arbitraže kada je utvrdila da je Slovenija flagrantno povrijedila međunarodno javno pravo, a svaki dan osigurava slobodnu plovidbu brodovima prema Sloveniji, sukladno odredbama Međunarodne konvencije o pravu mora i Konvencije o neškodljivim pomorskim prolazima.

8.Sukladno javnoj preporuci i pozivu SAD Hrvatska je odmah iskazala želju za početak bilateralnih razgovora o granici sa Slovenijomte poziva Sloveniju da poštuje Međunarodno javno pravo i da ne poduzima nikakve jednostrane poteze i korake po ovoj pravno ništavnoj odluci Arbitraže, iako je razvidno da Slovenija ne prihvaća pregovore nego samo ucjenu i prisilu.

9.Europska unija je najavila da će se očitovati na Odluku Arbitraže kada je prouči, što je pohvalno, uz napomenu da EU nije ni subjekt ni objekt međunarodnog javnog prava i da njezine odluke nemaju nikakav pravi učinak u predmetnom slučaju, a njezini savjeti i preporuke nisu obvezujuće.

10.Jedino realno, trajno i održivo rješenje ove problematike je isključiva primjena međunarodnog javnog prava i pozitivnih rješenja koja su usuglašena u praksi i koja danas omogućavaju normalno funkcioniranje međudržavnih odnosa, koji se mogu smatrati prihvatljivim.

Zaključno se može utvrditi da Odluka Arbitraže ne smije i da neće negativno utjecati na normalno odvijanje života i rada na području Hrvatske i Slovenije, jer su međusobni funkcionalni odnosi dobro postavljeni i daju dobre rezultate. Do mogućeg drugačijeg rješenja ove problematike Hrvatska i Slovenija moraju poštovati međunarodno javno pravo i na njemu temeljiti svoje svakodnevne aktivnosti i postupke.

Apsurd trgovanja baštinom čovječanstva

Vjerojatno potaknut ucjenama i različitim vidovima prisile Slovenije na Hrvatsku za javno prisvajanje čim veće površine hrvatskog državno-pravnog prostora i područja na teritorijalnom moru neki hrvatski političar, u medijima, vjerojatno ironično, iznosi novi prijedlog trgovanja tim područjem tražeći od Slovenije da, po principu ekvivalencije, proda (ustupi) Hrvatskoj kopneni koridor preko svoga teritorija do Republike Austrije u površini od 160 ha, kao prostorni ekvivalent koji Slovenija traži od Hrvatske na moru, a kojega su gospoda Račan i Drnovšek bili ugradili u nekakav njihov prijedlog sporazuma, koji nikada nije ratificiran, a time i bespredmetan.

Uz svu logičnost ovoga prijedloga, promatranog kao uobičajeni i transparentni trovački model, treba ozbiljno naglasiti da je ovakav oblik trgovine nemoguć, jer bi Slovenija mogla prodati ili kroz trampu predati Hrvatskoj ovaj dio svoga teritorija, ali Hrvatska ne može i ne smije niti javno raspravljati o prodaji ili trampi predmetnog prostora na moru, jer se ne radi o imovini nego o baštini čovječanstva nad kojom se ne mogu stjecati prava vlasništva niti bilo koja druga stvarana prava po bilo kojoj osnovi. Hrvatska mora, sukladno odredbama Međunarodne konvencije o neškodljivim prolazima i Međunarodne konvencije o pravu mora, omogućiti neometanu plovidbu brodova i preleta zrakoplova svim korisnicima, uključujući i Sloveniju, uz strogo poštovanje zadanih uvjeta u prethodno navedenim Međunarodnim konvencijama, pod nadzorom Hrvatske koja mora prijaviti Vijeću sigurnosti UN i Sudu za pravo mora njihovu povredu.

Iako je Slovenija, postavljanjem čelične ograde i žilet žice na svojoj granici, potakla potrebu izgradnje ovih koridora za neometan prolaz kopnenih vozila i ljudi do susjednih zemalja, ovaj prijedlog ne može biti realiziran u predloženom trgovačkom obliku. Naime, dok Slovenija može ograničiti i zabraniti prijelaz vozila i ljudi preko svoga kopnenog područja, a što je već više puta prijetila ili javno ucjenjivala Republiku Hrvatsku na početku turističke sezone, dotle Hrvatska ne može ograničiti i zabraniti prelete zrakoplova i plovidbu neškodljivih plovila prema slovenskim i drugim lukama, jer je na to obvezuju međunarodne konvencije, koje se moraju poštovati. To, praktično, znači da bi, zbog Republike Slovenije, Skupština UN trebala donijeti Međunarodnu konvenciju o neškodljivim prolazima preko teritorija Republike Slovenije, čime bi se dobio kakav takav ekvivalent u modernoj komunikaciji sa Republikom Slovenijom.

 Daljnje aktivnosti

Hrvatska se čvrsto opredijelila na strogo poštovanje i provođenje međunarodnog javnog prava na kopnu i moru, što se može smatrati dobrom odlukom i održivim pristupom u rješavanju aktualne problematike.

Sukladno obećanju i najavi predsjednice Republike Hrvatske, gospođe KolindeGrabar Kitarović Hrvatska mora odmah donijeti jednostranu i diskrecijsku odluku o proglašenju Isključivog gospodarskog pojasa na Jadranskom moru u ukupnoj morskoj površini od 23.850 km2, sukladno odredbama Međunarodne konvencije o pravu mora iz 1982. godine, koja obvezuje obalnu državu da mora, jednostranom odlukom, proglasiti Special Economic Zone i na nju proširiti svoju jurisdikciju radi zaštite baštine čovječanstva od devastacije, koja sve više zauzima zabrinjavajuće razmjere.

Obveza proglašavanja Isključivog gospodarskog pojasa i zaštite mora i pomorskog dobra od devastacije proizlazi i iz članka 53. Ustava Republike Hrvatske, pri čemu se mora naglasiti da pomorsko dobro ne sačinjava samo more nego i kopno uz morsku obalu najmanje 6 metara, računajući od crte do koje dopiru valovi za vrijeme nevremena, po mjerenju Hidrografskog instituta. Za potrebe predmetne problematike mora se naglasiti da kopneni dio pomorskog dobra može iznositi i puno više od 6 metara, pa čak i nekoliko kilometara, ako je u funkciji korištenja mora ili je takvim službeno proglašeno.

U svezi ove problematike treba educirati političare i druge donositelje odluka o korištenju baštine čovječanstva da pojmovi „hrvatsko more“, „slovensko more“, „talijansko more“…., unose jako veliku zabunu, jer se stječe krivi dojam da je to imovina ovih država. Ovo su samo metaforički nazivi, koji služe kao oznake geografske pozicije mora koje nema vlasnika niti će ga imati, a oni upućuju na pravnu osobu (državu) koja mora upravljati baštinom čovječanstva (morem) i osigurati mu osobitu zaštitu od devastacije.

Također, kada se kaže Konvencija o pravu mora, onda se stječe percepcija da se ona odnosi na pravo obalnih država ili nekoga drugoga da ima pravo raditi od mora što želi, ali je sasvim suprotno, jer ova Konvencija daje pravo moru da bude zaštićeno od uništavanja, a tu zaštitu mora osigurati obalna država kroz obvezu proglašavanja Isključivog gospodarskog pojasa kako bi na njega proširila svoju jurisdikciju radi zaštite mora od devastacije. Naravno, troškove zaštite ne financira svjetska zajednica (UN), nego korisnici mora kroz plovidbu, prelijetanje zrakoplova, postavljanje plinovoda, cjevovoda, vađene nafte i plina, ulove ribe itd….

To, praktično, znači da fokus Konvencije o pravu mora nije usmjeren na prava obalnih država nego na njihovu obvezu čuvanja i zaštite baštine čovječanstva, pa zbog toga se nalaže proglašavanje Isključivog gospodarskog pojasa jednostranom odlukom obalne države, jer ona time ne štiti svoje interese nego baštinu čovječanstva. Svi ljudikoji se otvoreno protive proglašavanju Isključivog gospodarskog pojasa nisu svjesni da se uništavanjem mora uništava život na planeti zemlja.

 P.S. Slovenija, Hrvatska i Italija potpisnice su: Međunarodne konvencije o epikontinentalnom pojasu, Međunarodne konvencije o pravu mora i Međunarodne konvencije o neškodljivim prolazima na moru, a biti će tužene Vijeću sigurnosti UN za flagrantno kršenje ovih konvencija, odnosno međunarodnog javnog prava i osuđene presudom Međunarodnog suda za pravo mora iz Hamburga.

ZAVRŠEN CITAT :

Molimo Vas da udovoljite našem zahtjevu i da pod hitno predložite i donesete Zakon o proglašenju isključivog gospodarskog pojasa na Jadranu.

S Nadom da ćete naš zahtjev prihvatiti i pokrenuti postupak i donijet Zakon i Proglasiti isključivi gospodarski pojas na Jadranu u skladu sa međunarodnim pravom o moru.  Unaprijed Vas se zahvaljujemo iz srdačne pozdrave i cijenjeno poštovanje.

Koordinator.

Mr. Sc. Niko Šoljak

U privitku:

Otvoreno pismo pod brojem 01-11-13/2014 godinu

 HRVATSKI SVJETSKI SABOR

Broj:  01-11-13/ 2014.

Poreč, 9. lipnja  2014.

OTVORENO PISMO

Predsjedniku  Sabora Republike Hrvatske gospodinu Josipu Leki sa molbom da o sadržaju ovo pismo upozna sve saborske zastupnike.

Predsjedniku RH  Gospodinu Ivi Josipoviću

Predsjedniku Vlade Republike Hrvatske  i predsjedniku SDP gospodinu Zoranu Mlilanoviću sa molbom da o sadržaju ovog pisma upozna sve članove Vlade RH

Medijima  u Hrvatskoj i Svijetu

Svim Hrvatima. Posebno molimo mlade da putem elektronski medija i drugim aktivnostima dignu svoj glas, te da ne dozvole da se dijeli njihova djedovina.

Predsjedniku HDZ

Predsjednicima svih parlamentarnih stranaka

Predsjednicima Braniteljskih Udruga

Poštovani !

Vjerujemo da budno pratite proces rastakanja državnog suvereniteta i teritorijalnog integriteta naše Domovine, kroz rad tzv. međunarodne arbitraže o razgraničenju teritorija sa Republikom Slovenijom. Kao nositeljima vlasti u našoj Hrvatskoj smatramo se obveznim, kao ljudi dobre volje, zamoliti vas da prihvatite slijedeće činjenice i molbe:

1.Molimo vas da u razgraničenju naše zemlje sa Slovenijom u tzv. Piranskom zaljevu priznate samo i isključivo međunarodno pravo, odnosno Odluku Suda pravde iz Haaga, kada se već Slovenija neće obvezati prihvatiti princip, međunarodno dokazanog prava i pravde, crte sredine.

2.Tražimo od vas da već danas i odmah javno i službeno izvijestite hrvatsku i svjetsku javnost da nikada Hrvatska neće priznati i prihvatiti Odluku tzv. Međunarodne arbitraže koja je počela sa radom temeljem nekakvih odluka nekih tzv. državnih dužnosnika Republika Slovenije i Hrvatske, koji su kaubojski ušli u područje za koje nisu niti ovlašteni od svoga narod niti su ozbiljni za rješavanje ovih krucijalnih otvorenih problema i predmeta.

3.Tražimo da odmah službeno i javno povuku hrvatske pregovarače iz rada te neke tzv. šverc-komerc Međunarodne arbitraže, uz napomenu da Hrvatski Narod nikad neće priznati odluku te tzv. arbitraže za koju, nažalost, najviši državni dužnosnici pa i neki tzv. akademici javno tvrde da je konačna i obvezujuća.

4.Ako se slučajno na brzinu donese ta nekakva Odluka te nekakve “Međunarodne arbitraže”, što je realno očekivati jer su je naručili neki zločesti ljudi, tražimo od vas da je odmah proglasite kriminalnim djelom i da kažete da RH to nikada neće prihvatiti i da pokreće kaznenu istragu protiv počinitelja toga užasnog čina izdaje iz članka 33. ZKP, koji je nažalost ukinut, ali koji će se uskoro ponovo vratiti u pozitivno hrvatsko zakonodavstvo.

5.Budući da se radi o zlouporabi općeg dobra za postizanje društveno neprihvatljivih i kapitalo jako štetnih te realno mogućih kriminalnih ciljeva političara i društveno opasnih nakupina molimo sredstva javnog priopćavanja da o ovome izdajničkom činu hrvatske zemlje, države i naroda, izvijeste taj isti narod kako bi mogao podržati ove mjere za spas RH od teške krize koja je izvjesna.

O b r a z l o ž e nj e

Bivša tzv. predsjednica Vlade RH potpisala je sporazum sa Slovenijom i ovlastila arbitražnu komisiju da izvrši razgraničenje na moru  između RH i Slovenije koje će biti obvezujuće za Hrvatsku i Sloveniju bez obzira kakovo ono bude.

S obzirom da je to čin izdaje i veleizdaje hrvatskih nacionalnih interesa tzv. Predsjednica Vlade, koja je ubačena na tu javnu funkciju protivno pozitivnim Zakonima RH,  nema pravo Hrvatskom Narodu oduzeti prava koje mu, po svim pozitivnim međunarodnim i domaćim propisima, pripadaju.

Vama i cijelom svijetu je razvidno da tzv. Predsjednica Vlade RH Jadranka Kosor nikada nije legalno izabrana na tu javnu državnu funkciju i da nikada nije mogla steći ovlasti potpisivanje nikakvih obvezujućih međunarodnih sporazuma i ugovora što, de facto i de jure, znači da svi ti sporazumi i međunarodni ugovori koje je potpisala tzv. Predsjednica Vlade RH Jadranka Kosor pravno ništavi i neobvezujući za RH, a što dalje znači da se odmah mora gospođu Jadranu Kosor procesuirati za pokušaj izdaje i veleizdaje hrvatske zemlje, države i naroda.

U trenutku počinjenja predmetnog teškog kaznenog djela bio je na snazi ciljano izbrisani članak 33. ZKP, što znači da se njegovim brisanjem ne može osloboditi od kazneni progona i osude nijednog počinitelja tih kaznenih djela.

Slijedom istaknutog Molimo Naslove da udovolje našoj molbi i da se javno očitujete pred Hrvatskim Narodom u domovini i svijetu.

S štovanjem !

Predsjednik:

                                                                                                                          Mr.sc. Niko Šoljak