ZORICA VUKOVIĆ: VUKOVI U OVČJOJ KOŽI

Ne malo me začudilo kad su na HRT-u počeli, preko Bojane Genov, propagirati „slobodu“ otoka. Sjetila sam se njenih riječi „da je obitelj najopasnije mjesto za dijete“. Ona smatra da je „nazivanje zametka djetetom manipulacija; to je tek potencijal za život“. Ta osoba, koordinatorica Ženske mreže Hrvatske, zajedno s Dunjom Janković, djevojkom koja je zaustavila „Hod za život 2016.“, pokrenula inicijativu Čovjek po mjeri otoka.
Mauro Načinović iz Buja piše na facebooku: „Genovljeva je, htijući kritizirati, zapravo opisala jedan od osnovnih hrvatskih problema: ljudi kritiziraju i pljuju po nečemu o čemu nemaju pojma. Tako se i spomenuta Lošinjanka (rođena u Bjelovaru, doseljenica u Lošinj) grozi svoje omiljene uvale (Čikat) i blebeće protiv nje, a da uopće nije vidjela kako sad izgleda.“

Druga velika „braniteljica hrvatskih interesa“ Marina Škrabalo, nagrađivana od Sorosevog otvorenog društva, članica svih mogućih, nemogućih i izmišljenih protuhrvatskih udruga, instituta, mirovnih centara, sada i upraviteljica zaklade Solidarna, počela se brinuti za bolesnu hrvatsku djecu. A nedavno je bila organizatorica prosvjeda „kurikularaca“ u organizaciji GOOD inicijative.

Tu je i neizbježna Dunja Vejzović, „kulturnjakinja 2016“ koja se, eto opet, uključila, ovaj put, u „spašavanje otoka“. Još je začuđujuće da je „sveznajući“ Bulj zalegao s njima, a nije imao petlje odreći se saborskog imuniteta i na zadarskom sudu suočiti se s Karamarkom, kojega je „muški“ oklevetao, u izbornoj kampanji zajedno sa „suskrivačem“ mu Božom.

Nekako me djelovanje ovih osoba podsjetilo na radikalizam Saula Alynskog, još jednog od arhitekata kulture smrti. A koliko naši „brižni“ demonstranti imaju sličnosti sa ovim idejama kulture zla, procijenite…

O radikalizmu Nino Raspudić napisao je: „Radikalizam dolazi od latinskog, što znači korijen, dakle radikali su oni koji imaju nekakva korjenita, gruba, tvrda rješenja, koji misle da se može popraviti svijet velikim zahvatima, što je u suprotnosti od onoga što me naučilo životno iskustvo, a to je da mi živimo u složenom društvu, u društvu u kome imamo različite interese. Sebe bih mogao ideološki definirati kao umjerenog konzervativca koji je nesklon bilo kakvim prevelikim društvenim eksperimentima i promjenama ako za njih nema racionalnog objašnjenja. Daleko sam od bilo kakvog radikalizma, a što znači nacionalizam? Nacionalizam nema smisla tamo gdje je napravljena nacionalna država. Nacionalizam mogu podržati samo tamo gdje je nacionalni identitet ugrožen.”

Radikal Saul Alinsky predstavljen je široj javnosti uoči američkih predsjedničkih izbora 2016., dokumentarnim filmom „Vuk u ovčjoj koži“. Film, od 90 minuta, snimili su otac i sin Richard i Stephen Payn, želeći upozoriti baš na ono što naslov kaže, i na veliki politički utjecaj koji je Alinsky imao, i još uvijek ima, sa svojim idejama. Film poziva na povratak učenju Crkve radi spašavanja kulture života nad kulturom smrti koju je donio marksizam. Alinskyjeve marksističke metode imali su utjecaj na američko društvo, crkve, brak i obiteljski život. Danas ima oko 800 organizacija koje su nadahnute njegovim učenjem.

Alinsky je sin uspješnog krojača, gornje srednje klase, useljenika židovsko-ruskog porijekla, no tvrdio je da su mu roditelji bili siromašni. Rođen je 1909. u Chicagu, a umro je 1972. u Carmel by the Sea. Studirao je sociologiju na Sveučilištu Chicago gdje je upoznao teorije marksističkog socijalnog inženjeringa. Nakon diplome sociologa, stekao je i diplomu kriminologa. Bavi se istraživanjem organiziranih skupina i zločinima i usredotočuje se na Al Caponea. „Nazvao sam ga profesorom,“ kaže Alinsky, „i postao njegov učenik.“ Alinsky je radio s komunistima, ali nikada nije bio njihov član. Ženio se tri puta. Postao je agnostik i tvrdio da je nezainteresiran za svoga oca, ali bio je emocionalno vezan uz nadmoćnu majku.

Pored Caponea, razni europski marksistički pokreti utječu na Alinsky-ja. Posebno je izražen utjecaj znanstvenika Instituta za društvena istraživanja sa Franfurtskog sveučilišta koji su 1933., prebjegli u SAD, pred Hitlerom. Bili su to Erich Fromm, Herbert Marcuze, Theodor Adorn i drugi. Ovaj je Institut povratio „svoj sjaj“ u Frankfurtu pedesetih godina dvadesetog stoljeća. Po ugledu na njega, u Zagrebu je 1964. otvoren isto Institut za društvena istraživanja, koji još uvijek djeluje.

Stephanie Block, koja je pisala Alinsky-jevu biografiju kaže: „Alinsky je o organizaciji govorio jezikom svjetlosti, mira, pomaganja siromašnima. Mislim da to sve zvuči vrlo lijepo. Ali ono što stavlja umjesto toga, nešto je vrlo opasno i vrlo različito od onoga što zvuči. Moglo se vidjeti zlo koje dolazi, vrsta magle koja se spušta na grad. Ne vidite ništa jasno, vidite obrise, možete se kretati, ali vaša je vidljivost ograničena.“

Stanley Kurtz dodaje: „On je bio dovoljno pametan da izbjegne marksistički jezik u javnosti. …Umjesto poziva na rušenje buržoazije, on govori o suočavanju s moći. Umjesto da zagovara socijalističku revoluciju, on traži radikalne promjene…“

Dokumentarac „Vuk u ovčjem odijelu“ daje uvid u nespojivost marksizma i gnosticizma s katolicizmom. Isto tako upozorava napad komunizma na katoličku crkvu. Tako jedna sugovornica kaže da su uputili oko 11 000 svojih ljudi u crkve, bilo kao buduće svećenike ili druge djelatnike. Alinsky-jev interes za Katoličku crkvu, na svim razinama, bio je isključivo vezan na njegovu politiku.

Prvi je njegovo zlonamjerno djelovanje u crkvi prepoznao Isusovac otac Pacwa 1969., kad je došlo do podjele, svađe i međusobnog ubojstva mladih ljudi talijanske i latinoameričke zajednice. On se nakon toga povukao iz projekta. Shvatio je da je djelovanje bilo usmjereno na sukobe koji su doveli do smrti.

Počelo je tako da je svećenik Tom Gaudette, Alinsky-jev štićenik, ponudio suradnju mladom svećeniku ocu Pascwa-i. „Dali su viziju, želeći pomoći siromašnim ljudima. Nisam znao što raditi i htio sam učiti od njih,“ kaže o. Pacwa. No umjesto suradnje, radikali su posvadili dvije zajednice. Koliko je još „štićenika“ ostalo unutar crkve ne može se točno utvrditi.

U svoj knjizi Pravila za radikale (prvo izdanje 1946.), Alinsky kaže: „Sve učinkovite akcije zahtijevaju putovnicu morala. Učinite što možete s onim što imate i odjenite moralnu odjeću. Neka neprijatelj bude u skladu s vlastitim pravilima. Moj problem, i problem bilo kojeg organizatora slobodnog društva i otvorenog društva, je da nema prave istine. Istina je relativna i mijenja se.“ Poznata je njegova izreka: „Slobodno i otvoreno društvo je u kontinuiranom sukobu, povremeno prekidan kompromisom.“

Najpoznatiji njegovi učenici su Hillary Clinton i Barack Obama. Kao prva dama, Clinton je svoje potpise davala na projekte koji su organizirani po uputama radikala.

Obama je imao 11 godina kad je umro Alinsky, no 1985. oko 20-tak crkava u Chicagu je Obami ponudilo posao za pomoć siromašnima, uglavnom crncima. Obama je postao ravnatelj razvojnih projekata od reforme školstva do čišćenja opasnog otpada.

U filmu se navode paralele djelovanja Alinsky-ja i Sotoninih taktika: lažljivac, varalica, optužitelj, djelitelj, bezakonik, razarač. Pravila je Alinsky zaključio: „Ne smijemo zaboraviti prvog radikala koji se pobunio protiv uređenja, i to tako snažno, da je osnovao svoje kraljevstvo, Lucifera.“

U svom posljednjem intervjuu Pleyboy-u, 1972., Alinsky kaže: „Ako postoji život poslije smrti, bezrezervno ću se odlučiti za pakao. Pakao bi bio za mene. Ako nisi u paklu, nemaš vrline. Kad jednom uđem u pakao, započet ću organizirati. Oni su moja vrsta ljudi.“

Marksistički napor za rekonstrukciju društva ilustriran je govorom rumunjske znanstvenice dr. Anca-Maria Cernea biskupima i papi Franji na Vatikanskoj redovitoj sinodi za obitelj 2015. godine: „Napad na obitelj i ljudski život dio je šireg revolucionarnog pokušaja redizajniranja ljudskog društva i ljudske prirode. Motivacija je duhovna. To je oblik pobune protiv Boga, protiv njegovog moralnog zakona i reda, protiv Stvaranja. Ne postoji ništa novo ili progresivno u tome. To je stara gnostička pogreška u suvremenom obliku. Gnosticizam je poznat u Crkvi od prvih kršćanskih stoljeća. Osnovna ideja je ista kao i prijedlog zmije Adamu i Evi da jedu zabranjeno voće, ignorirajući Božju zapovijed. Zmija je rekla da će vam se oči otvoriti, a vi ćete biti poput Boga koji zna dobro i zlo.”

Autori filma pozivaju vjernike na molitvu i post, podsjećajući na zahtjev Gospe Fatimske za posvećenjem Bezgrješnom Srcu Marijinu, čija se stota godišnjica ukazanja obilježava ove godine.

Baš, 22. lipnja 2017., Laurent Larroque francuski svećenik, nasljednik don Gobbija u Udbini u Crkvi hrvatskih mučenika učinio je posvetu Hrvatske i hrvatskog naroda Bezgrešnom Srcu Marijinu!

Slava Bogu!

http://hrvatskonebo.com/hrvatskonebo/2017/01/27/zorica-vukovic-ne-boj-se-stado-malo/

„Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu – molitvom i prošnjom, zahvaljivanjem – očitujte svoje molbe Bogu. I mir Božji, koji je iznad svakog razuma, čuvat će vaša srca i vaše misli u Kristu Isusu.“ Filipljanima 4;6-7

Zorica Vuković /Hrvatsko nebo