Katolička Crkva u Hrvata na braniku hrvatskoga državnog prava

 „Rim, a ne Beograd“

U utorak, 6. lipnja, u dvorani Vijenac na Kaptolu predstavljena je knjiga poznatoga hrvatskog novinara, publicista i istraživača suvremene povijesti Darka Hudelista “Rim, a ne Beograd” s podnaslovom ‘Promjena doba i mirna ofenziva Katoličke Crkve u Hrvatskoj u Titovoj SFR Jugoslaviji (1975.-1984.)’. Knjigu je u iznimno bogatoj produkciji, na više od 800 stranica, s oko 300 ilustracija, tiskala izdavačka kuća Alfa iz Zagreba. Posebnu atrakciju knjige čine dva velika grafička prikaza na rasklapanje, koji prikazuju vrlo kompleksnu strukturu jubilejskog projekta Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata.

“Riječ je o cjelovitoj, do sada neistraženoj i nenapisanoj povijesti Katoličke Crkve u Hrvatskoj u 20. stoljeću, s naglaskom na nacionalno-političkom angažmanu Crkve – poglavito u drugoj polovici 20. stoljeća, tijekom postojanja, a onda i raspada, SFR Jugoslavije”, kazano je na predstavljanju. U užem smislu riječi, središnja je tema knjige jubilejski državotvorni projekt Katoličke Crkve u Hrvatskoj. Radi se nacionalno osviještenome projektu, koji je još prije Drugoga svjetskog rata, sa svećenikom isusovcem i povjesničarom Stjepanom Krizinom Sakačem, osmislio zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac. Projekt je u Titovoj Jugoslaviji, u razdoblju između 1975. i 1984., uspješno doveo do kraja, Stepinčev nasljednik, zagrebački nadbiskup i predsjednik Biskupske konferencije Jugoslavije, Franjo Kuharić.

Tim je projektom Katolička Crkva u Hrvatskoj, nakon Titova gušenja hrvatskog proljeća 1971. godine, dizala ponos hrvatskome narodu i pripremala Hrvate za velike, tektonske povijesne promjene, kada će Hrvatska doživjeti svoje državno osamostaljenje (1991.), a potom i međunarodno priznanje (1992.). Posebnu pozornost autor je posvetio prijelomnim događajima, koji su bili okosnica provedbe duboko osmišljenoga projekta kojim je Crkva zauzela nepokolebljivo stajalište o nužnosti hrvatskoga državnog osamostaljenja.

Početkom toga niza sudbonosnih nacionalnih okupljanja Hudelist je označio Svegodišnje hrvatsko nacionalno hodočašće u Rim 1975. godine. Na to se nastavlja Godina kraljice Jelene ili Hrvatska marijanska godina, a te je godine beatificiran o. Leopold Mandić, (koji je kanoniziran 1983. g.). Vrhunac svojega obilježavanja Marijanska je godina imala u Splitu te u svetištu Gospe od Otoka u Solinu, 8.-12. rujna 1976. godine. U početku radilo se o inicijativi splitsko-makarskoga nadbiskupa Frane Franića, koja je trebala imati tek regionalni značaj. Međutim, predsjednik BKJ Franjo Kuharić prihvaća ideju vlč. Živka Kustića da se manifestaciji dade nacionalni značaj.Tako Hrvatska marijanska godina (1975/6) prerasta u Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata (1975.-1984.), o čemu govori i biskupska poslanica iz te 1976. godine. Autor u knjizi također razmatra i ulogu kultnoga crkvenog glasila Glasa Koncila u osmišljavanju cijeloga projekta.

Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata

U nastavku knjige autor navodi drugi vrhunac ciklusa Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata koji se dogodio u rujnu 1978. g. na Jubilejskom slavlju u Šibeniku i u Biskupiji kod Knina od 14.-17. rujna. Bila je to godina tijekom koje je diljem Domovine putovao pralik Gospe Velikog Zavjeta. Ta slavlja u Solinu i Biskupiji oživjela su u hrvatskome vjerničkom puku sjećanja na ranosrednjovjekovne vladare kraljicu Jelenu i kralja Zvonimira.

Nakon toga uslijedila je iznimno značajna 1979. ili Branimirova godina, koja je veličanstveno proslavljena 1.-2. rujna u Zadru i Ninu. Bio je to novi, treći po redu vrhunac slavlja – koji je bio posvećen knezu Branimiru. Ali nije ovdje bila riječ samo o Branimiru kao još jednome hrvatskom narodnom vladaru iz ranoga srednjeg vijeka, nego i nečemu mnogo važnijemu, a to je glasovita razmjena pisama između njega i tadašnjega pape Ivana VIII. U toj razmjeni Sveti Otac je 7. lipnja 879. g. priznao Branimiru principatum terrenum ili “zemaljsku vlast” nad cijelom Hrvatskom, što je u ondašnjoj terminologiji, ali, isto tako, i političkoj praksi, značilo da je Hrvatska priznata kao suverena i neovisna država.

Cijeli ovaj ciklus, značajan za političku emancipaciju hrvatskoga naroda, završava Nacionalnim euharistijskim kongresom (NEK), u Zagrebu i u Mariji Bistrici, 8. i 9. rujna 1984. godine.

Svojom knjigom Hudelist je snažno podcrtao povijesnu opredijeljenost Katoličke Crkve u Hrvatskoj za državnu neovisnost i samobitnost hrvatskog naroda, u čemu Hrvati svakako oslonac trebaju tražiti na Zapadu (Rim), a nipošto na Istoku (Beograd).

Na predstavljanju su o knjizi govorili Božidar Petrač, urednik knjige i predsjednik Društva hrvatskih književnika, dr. Mirjana Matijević Sokol, profesorica na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, Ivan Miklenić, glavni urednik Glasa koncila te sam autor. Na prethodno održanoj konferenciji za medije o autoru i njegovom djelu je govorio don Vice Blekić. Voditeljica predstavljanja je bila Ivana Petrović.

Vjekoslav Magaš/http://www.hkv.hr/hrvatski-tjednik/Hrvatski tjednik