MLADEN PAVKOVIĆ : Gdje su saborski zastupnici?
Ovo više nema smisla! Hrvatski sabor zasjeda svega nekoliko dana u tjednu, raspravlja o novim zakonima i tome slično, ali – gdje su saborski zastupnici (svaka čast iznimkama)? Njih je narod, ako se sjećate, birao da obavljaju svoju dužnost u ovom visokom domu…
Na izborima su obećavali med i mlijeko, kako će se baš oni boriti prije svega za one koji su ih izabrali, odnosno za sredinu iz koje dolaze. Hrvatska radiotelevizija (HRT), ali i neke druge tv – kuće prenose sjednice, pa narod ima što vidjeti. U većini fotelja nema nikoga, tako da Sabor, da se malo našalimo, liči na – „praznu kutiju“!
Kad se zna da su zastupnici odlično plaćeni za svoj (ne)rad, a uz to očito ne dolaze na svoja radna mjesta, postavlja se pitanje: kakvu oni, s tim i takvim „angažmanom“, šalju poruku, poglavito mladima?
Tako se uz ostalo stječe dojam da je najbolje zanimanje – političar. Za to ne treba „nikakve“ škole, dovoljno je završiti i „plesni tečaj“, a jedino što se za to treba i mora je da se na vrijeme kandidira i da se na izborima dobije potreban broj glasova. Kad jednom zasjednu u fotelje, kad ih počnu slikati, jedan dobar dio tih i takvih političara i politikanta odjednom se više ne prepoznaje, postanu drugi ljudi, koji na žalost za svoj (ne)rad nikome ne odgovaraju. Radili ili ne radili plaća im redovno dolazi na račun, a s tom funkcijom i brojne privilegije.
I tako četiri godine!
Međutim, pojedinci su već odavno shvatili što je politika, pa su to pretvorili u biznis. Nakon što završe mandat, gle čuda, odmah se zapošljavaju na nekim istaknutim radnim mjestima, ala Nadzorni odbori, savjetnici i slično, a račun u banci im se nekoliko puta od dolaska pa do izlaska iz Sabora povećao (svaka čast iznimkama). Kako, zašto? Sad je valjda jasno zašto nikome od njih ne odgovara Zakon o porijeklu imovine!
Sabor se, na žalost, kako imamo prigode vidjeti, pretvorio u „glasačku mašinu“. No, kad je glasovanje, da ne povjeruješ, ni tada se ne okupe svi zastupnici. Jedan dobar dio izgleda prati zasjedanja u nekom „kafiću“ ili na „ljetovanju“. Ono što je najgore, nitko ih ne može smijeniti, pa čak ni oni koje navodno predstavljaju.
Da nema nekih „ekscentričnih“ zastupnika bilo bi dosadno uopće i gledati, odnosno pratiti sjednice. Ovako, pojedinci su učinili sve da ovu instituciju srozaju do „dna“.
Žalosno, ali je tako.
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)
Hrvatsko nebo