Nebeski Most i prizemni Božo Petrov i Nikola Grmoja

Nebeski Most treba suočiti sa zemaljskim Mostom iz pragmatičnih razloga: da Perov i Grmoja shvate da javnost u Mostu ne vidi ništa nebesko nego vrlo prizemnu političku organizaciju.

‘Sve se promijenilo od Mosta, cijela politika je postala čišća od naše pojave. Nadam se da će ljudi prepoznati naše napore da nam se država ne pretvori u jednu veliku proceduralnu pogrešku….Nitko u Hrvatskoj tko koristi zdrav razum i logiku ne može zaključiti da to (vraćanje spisa Saucha USKOK-u na doradu op. a.) nema veze s glasovanjem i sramotnom trgovinom koja se dogodila u Saboru‘, izjavio je nedavno Božo Petrov za hrvatske medije.

U predizborna vremena  sve se stranke nabacuju ‘teškim riječima’ i to je legitimno i u redu dok to rade s nekom mjerom i koliko-toliko uljuđeno. No, čelnik MOST-a Božo Petrov, u silnoj želji da namakne što više glasova i učini sve da krivnju za raspad koalicije – pardon, suradnje – prebaci na premijera Andreja Plenkovića ovaj je puta prešao granicu između jeftinog populizma i direktnog vrijeđanja osobe i struke, konkretno suca Olivera Mittermayera i posredno kompletnog hrvatskog pravosuđa. Mnogi ljudi, posebice oni koji ne poznaju pravo, zbog Petrovljevih i Grmojinih neutemeljenih izjava oko slučaja Saucha, olako će zaključiti: aha, znači Tomislavu Sauchi je istraga prekinuta, ma da, to je garant nagrada HDZ-a za njegov glas protiv smjene ministra financija Zdravka Marića! A da je Petrov sâm koristio ‘ zdrav razum i logiku’  na koje se poziva, shvatio bi da nitko normalan ovu vijest – kada bi se tu doista radilo o ‘naštimavanju’ u nečiju korist – ne bi pustio prije nego, logično, nakon  izbora! Kaznena prijava protiv Sauche nije, dakle, odbačena nego je spis vraćen USKOKU-u na ispravak jer Zakon o kaznenom postupku ne poznaje termin ‘proširenje istrage’. Još početkom godine pravni stručnjaci upozoravali su na potrebu što hitnijeg ispavka tog propusta a i odvjetnik Veljko Miljević o tom je problemu govorio za više hrvatskih medija. No, to još nije učinjeno a predmet Saucha dospio je u ruke sucu  Mittermayeru, ekscentričnom tipu, poznatom po, kako kažu njegovi kolege, perfekcionizmu i pedanteriji.

I bivši ministar unutarnjih poslova Vlaho Orepić u intervjuu za jedan portal odluku suca Mittermayera u’slučaju Saucha’ bez ikakvih suvislih argumenata okarakterizirao je kao ‘plaćanje duga i rad na budućoj većini u parlamentu.’ Usput je, u istom intervjuu, naš ‘pravni ekspert’ Orepić zavapio da ‘političku kulturu moramo dići na veću razinu…’ Što reći kada nam o političkoj kulturi govori čovjek koji je prilikom obilježavanja 25. obljetnice prvog oružanog sukoba u Domovinskom ratu u Pakracu inzistirao da on govori posljednji iako je prema državnom protokolu to trebao biti posebni izaslanik predsjednice RH Kolinde Grabar-Kitarović general Mladen Markač?

Mostovci se vole predstavljati kao jedini pošteni igrači na hrvatskoj političkoj pozornici, pa će se tako njihov tajnik Nikola Grmoja,  u gostovanju u nedavnoj emisiji Poligraf, objašnjavajući zašto je ušao u politiku, patetično pozvati na vlastito dijete i odgovoriti: ‘..radi moje Mare koja ima 2 godine, neću da me sutra moja Mara pita, tata što si radio..’, ‘… želim da joj mogu reći, radio sam sve u tvojem interesu, u interesu sve djece i u interesu Hrvatske.’ Na to je Boris Miletić (IDS) rekao da su mu skoro suze krenule. Na sreću, nije bio s ostalim gostima u studiju HRT Zagreb nego na telefonskoj liniji iz Pule.

S ljudske strane razumljivo je da je Božo Petrov od trenutka kada je izgubio saborsku stolicu nanizao  nekoliko ozbiljnih gafova među kojima se ističu neargumentirani napad na suca Mittermayera i slučaj Agrokor kada je – tek nakon što je cijelu priču objavio Nacional – priznao da je  kontaktirao s ruskim bankarima, i to iza leđa premijeru Plenkoviću.

Ne znam je li Petrov pročitao kolumnu dr. Mirjane Kasapović (Globus, listopad, 2016.) ako nije, trebao bi to učiniti i dobro upamtiti ključnu poruku: ‘ Kada netko sebe kao pojedinca, skupinu ili organizaciju uzdigne u nebesa – što u politici budi zloslutje, kako su nas u novijoj povijesti poučile metafore o “nebeskoj Srbiji” i Srbima kao “nebeskom narodu” – onda ga hitno treba spustiti na zemlju. Nebeski Most treba suočiti sa zemaljskim Mostom zbog načelnih i pragmatičnih razloga. Načelno, treba razgrnuti maglu oko, makar metaforične, divinizacije svake zemaljske političke pojave. Pragmatično, treba pokazati zašto drugi, a to znači najveći dio javnosti, ne vide u Mostu ništa nebesko nego vrlo prizemnu političku organizaciju koja se u svojemu djelovanju služi posve zemaljskim sredstvima kao i HDZ i ostale političke stranke.’

Spomenimo ovdje samo jedno od tih ‘zemaljskih sredstava’, izmjenu statuta tvrtke Hrvatske vode, snižavajući uvjete natječaja sve kako bi se Marija Bukmira, kuma Bože Petrova, instaliralo na visoku poziciju. Na kraju su ipak odustali od te akcije jer je pritisak javnosti bio prevelik. Ako je njihov ‘mesijanski poziv’ između ostalog, i taj da ‘prizemljuju’ i ‘korigiraju’ dvije glavne stranke, HDZ i SDP, MOST si tu neugodnu epizodu naprosto nije smio dozvoliti! Kao niti ‘aferu Grizli’  koju su mainstream mediji brzo maknuli s naslovnica tako da čitatelji nisu ni stigli poloviti o čemu se tu točno radi te je cijela ta priča,  usprkos opravdanjima od strane Mosta, i dalje ostala nejasna.

U listopadu, 2016. u emisiji Poligraf MOST-ov ex guru Ivica Relković izjavio je da je u drugim izborima MOST izgubio 100 tisuća protestnih glasova i da na te glasove ne može i dalje računati budući u Hrvatskoj, u pravilu, nema puno protestnih glasova.  Također, nije nemoguće da na ovim lokalnim izborima Most izgubi i određeni broj svojih ‘autohtonih’ glasača; jer, Petrov je obećavao puno ali od silnih najavljivanih reformi, famoznih sedam jamstava, bilježničke ovjere ‘dobrih namjera’, itd. isporučio je malo.  A vidjet će se i koliko će im eventualno naštetiti nelojalne igre iza leđa glavnog partnera koji im je dao ključna ministarstva (ministarstvo pravosuđa i unutarnje poslove) što nije bilo najsretnije rješenje s obzirom da su ova dva resora posebno zahtjevna i za mnogo iskusnije igrače.

Relković kaže kako je ‘Most izvršio ‘samoubojstvo’ vlastitog koalicijskog potencijala i u slučaju novih parlamentarnih izbora ne može biti partner za formiranje Vlade ni HDZ-u niti SDP-u…’ jer da se ‘…agresivnim finalima svojih dviju koalicija predstavio kao partner koji u slučaju raskida suradnje osvetnički udara svim sredstvima’. Ako je to točno, eventualni odlazak u opoziciju MOST ne bi trebao gledati kao neuspjeh nego kao šansu da politički zanat ‘ispeku’ do kraja a da istovremeno budu strogi kritičari i korektori mainstream politike.

Kada – i ako – savladaju sve tajne politike ne treba sumnjati da će jednog dana opet zasjesti na tron, u bilo kojoj kombinaciji pa i u onoj glavnoj ulozi a što i jest njihov cilj. Sjajno je to detektirao Mirko Galić već u samom naslovu kolumne objavljene u veljači, u Večernjem listu: MOST je od svog početka davao do znanja da nije u politici da oponira vlasti već da sam vlada.

Višnja Bojanić/Hrvatsko nebo