L . Franić : Obmanjivanje javnosti o velikoj potpori birača Bandiću!

Milan Bandić u predizbornoj kampanji izbjegava javna sučeljavanja s ostalim kandidatima za gradonačelnika, a njegovu kandidaturu umjesto po zakonu minimalnih 5.ooo građana svojim je potpisom poduprlo 57.000 građana. Sve to pak ima za cilj da se psihološki u javnosti  stvori dojam da M. Bandić u odnosu na sve ostale kandidate ima nadmoćnu potporu i nedostižnu većinu među biračima, te  da su izbori tek puka formalnost pa birači drugih kandidata i nemaju razloga izlaziti na biračka mjesta i glasovati jer je već unaprijed odlučen i poznat pobjednik!

Zbog tog predizbornog psihološko-propagandnog trika i manipulacije javnošću, trebalo bi ustanoviti kolika je stvarna potpora birača koju kandidat Milan Bandić ima u Gradu Zagrebu za što su neusporedivo valjaniji i pouzdaniji pokazatelji i dokazi rezultati lokalnih  izbora za gradonačelnika Zagreba koji su održani 2013.g., nego ankete agencija za ispitivanje javnog mišljenja koje su se na mnogim dosadašnjim izborima pokazale i dokazale kao krajnje nevjerodostojne te kao da su im uloga i cilj formiranje javnog mišljenja, a ne njegovo metodološki i na reprezentativnom uzorku građana korektno istraživanje!

Izbori za gradonačelnika 2013. godine

Za izbore za gradonačelnika kojih je prvi krug održan 19. svibnja 2013.g. u birački popis u Gradu Zagrebu bilo je upisano 682.204 birača, a glasovalo je 301.297 birača odnosno 44,17 posto biračkoga tijela. Kandidat Milan Bandić dobio je 142.646 glasova, što je 47,30 posto od ukupnog broja birača koji su glasovali i 20,90 posto biračkoga tijela. Drugi po broju dobivenih glasova bio je kandidat Rajko Ostojić koji je dobio 68.475 glasova, što je 22,71 posto od ukupnog broja birača koji su glasovali i 10,30 posto biračkoga tijela.

Kako u prvom krugu izbora ni jedan kandidat nije dobio 50 % plus 1 glas od ukupnog broja birača koji su glasovali, u drugi su krug izbora kao prvi i drugi po broju dobivenih glasova ušli  kandidati Milan Bandić i Rajko Ostojić. U drugom pak izbornom krugu koji je održan 2. lipnja 2013.g. kandidat Milan  Bandić dobio je 170.216 glasova birača, što je 65,67 posto od ukupnog broja birača koji su glasovali i 24,95 posto biračkoga tijela. Protukandidat Rajko Ostojić  dobio je 83.903 glasa birača, što je 32,37 posto od ukupnog broja birača koji su glasovali i 12,29 posto biračkoga tijela.

Kao što se to iz prethodno navedenih rezultata izbora može vidjeti, Milan je Bandić  dobio znatno veći broj glasova birača nego ostali kandidati čak i zajedno i u prvom i u drugom izbornome krugu te ostvario uvjerljivu pobjedu. No, valjano mjerilo i pokazatelj političke potpore odnosno legitimiteta kojeg je na izborima ostvario pojedini kandidat nije primarno broj glasova koje je kandidat dobio u usporedbi s drugim kandidatima na izborima, nego postotak  glasova koje je dobio od ukupnog broja birača koji su za izbore  bili upisani u popis birača odnosno od biračkoga tijela.

Pa koliku je to političku potporu biračkoga tijela odnosno legitimitet u drugom krugu izbornoga nadmetanja dobio Milan Bandić? Kao što je to već prethodno navedeno u prikazu rezultata izbora, Milan Bandić dobio je političku potporu odnosno legitimitet 24,95 posto odnosno jedne četvrtine (1/4) biračkoga tijela. Što pak znači da je za Milana Bandića glasovao tek svaki četvrti birač upisan u popis birača Grada Zagreba, a da na svakog pojedinog od tih birača dolaze čak tri birača koji su aktivno i izravno glasovali protiv Milana Bandića dajući svoj glas njegovim izbornim protukandidatima, ili mu pasivno i neizravno nisu dali političku potporu i legitimitet na taj način da nisu izašli na biračka mjesta i glasovali. Što znači da mu je  od 682.204 punoljetna građanina Grada Zagreba koliko ih je ukupno tada bilo upisano u popis birača, svoj glas odnosno političku potporu i legitimitet dalo samo 170.216 građana!

Dakle, birači su  takvim glasovanjem  Milanu Bandiću dali vrlo skromnu, „tanku“ i utemeljeno se može reći mizernu političku potporu odnosno legitimitet. No, usprkos tome izborna je činjenica da je on dobio više glasova birača ne samo od svog protukandidata u drugom izbornom krugu Rajka Ostojića, nego i više glasova od svih gradonačelničkih kandidata zajedno! Dakle, Milan Bandić određenu političku potporu odnosno legitimitet  od 24,95 posto ili jedne četvrtine (1/4) biračkog tijela neprijeporno – ima, samo treba odrediti za kakav tip vladanja je takav i toliki legitimitet dostatan odnosno primjeren?

Autokratsko vladanje Zagrebom bez odgovarajućeg legitimiteta

Za autokratski tip vladanja u kome jedan čovjek a to je ovdje Milan Bandić; samovoljno, drsko i bahato odlučuje o svemu, svakome i svačemu, a upravo je tako do sadasvih 17 godina Zagrebom i njegovim godišnjim proračunom od oko 6 i više milijardi kuna on vladao, političku potporu odnosno legitimitet birača potpuno je razvidno da dobio – nije! Takav autokratski tip vladanja (umjesto da to bude demokraciji primjerenije – upravljanje), ne bi bio legitiman i da je dobio glasove odnosno političku potporu čak i dvije trećine (2/3) biračkoga tijela. A Milan je Bandić kao što je to već prethodno navedeno, dobio na izborima tek mizernu jednu četvrtinu (1/4) biračkoga tijela, a usprkos tome Zagrebom vlada kao Kaligula s tim što u gradsku vijećnicu nije doveo konja nego metaforički svoga psa Rudija. No, pri tome se ne smije smetnuti s uma da Kaligula bez konja nije ništa manje društveno destruktivan, ekonomski poguban, moralno razoran te kulturno i civilizacijski neprihvatljiv od –Kaligule s konjem!

Što su Milanu Bandiću poručile  tri četvrtine (3/4) odnosno 75 posto biračkoga tijela izravno i aktivno svojim   glasovanjem, ili pasivno i neizravno masovnim neizlaskom na biračka mjesta („prosvjednim neglasovanjem“)? Legitimitet od 25 posto (1/4) biračkoga tijela koji je na samoj granici demokratskog incidenta te političke i društvene groteske, daje Vam mandat, pravo i obvezu da se sâm vladate demokratski, te da Gradom Zagrebom vladate samo i jedino demokratski! A ne kao do sada tijekom 17 godina kao sa svojom prćijom i feudalnim lenom, drsko i bahato voluntaristički, autokratski te u mnogim elementima i autoritarno!

Izborna strategija lažne nadmoći među biračima

Na temelju prethodno iznesenih egzaktnih i valjanih podataka o rezultatima lokalnih izbora u Zagrebu 2013.g., može se utemeljeno zaključiti da je izborna strategija Milana Bandića u vidu ignoriranja i podcjenjivanja ostalih kandidata za gradonačelnika te stvaranje dojma u javnosti o nadmoćnoj političkoj potpori koju navodno ima u biračkome tijelu tek vulgaran promidžbeni i psihološki trik, koji  se rasplinuo kao mjehur od sapunice kada je sučeljen s izvornim izbornim rezultatima koji su za razliku od anketa  jedini vjerodostojan pokazatelj i dokaz stvarne te i više nego skromne političke potpore koju Milan Bandić ima među biračima odnosno u biračkome tijelu Grada Zagreba!

Ujedno su to i upute, smjernice i poziv na izborni aktivizam, društvenu odgovornost, izlazak na izbore i put kojim se može demistificirati odnosno ogoliti do istine mit o navodno velikoj političkoj potpori koju među biračima u Gradu Zagrebu ima Milan Bandić!

U prvom je krugu izbora za gradonačelnika Zagreba 2013.g. Milan Bandić dobio 142.646 glasova birača odnosno 20,90 posto biračkoga tijela, a u drugom krugu istih izbora dobio je 170.216 glasova birača odnosno 24,90 posto biračkoga tijela.

U popisu birača za predstojeće lokalne izbore u Gradu Zagrebu koji će se održati 21. svibnja 2017.g. upisano je 691.788 birača. Što znači ako simuliramo usporedbu s brojem glasova koje je Milan Bandić dobio u prvom krugu izbora 2013.g. a to je 142.646 glasova birača, te u drugom krugu istih izbora kada je dobio 170.216 glasova, da je u prvom krugu izbora 21. svibnja 2017.g. potrebno da jedan kandidat(kinja) dobije najmanje 142..647 glasova odnosno 20,61 posto biračkoga tijela a da bi hipotetski u odnosu na Bandićev rezultat iz 2013.g. hipotetski mogao biti ispred njega po broju dobivenih glasova birača.

U drugom pak hipotetičkom krugu mjesnih izbora u Gradu Zagrebu 4. lipnja 2017.g., protukandidat Milana Bandića u odnosu na rezultate izbora 2013.g. morao bi dobiti najmanje 170.217 glasova birača odnosno 24,60 posto biračkoga tijela da bi nadmašio Bandićev broj glasova koje je dobio na izborima 2013.g., te u tako simuliranom modelu izbornog nadmetanja postao gradonačelnikom Grada Zagreba.

Izborni aktivizam je realno moguć i uspješno ostvariv

U vremenu društvenih mreža a ne samo mobitela, sms-a i portala, potpuno je realno i apsolutno moguće da se na relativno površinom malom području kao što je to Grad Zagreb, hipotetički potrebnih  170.217 birača u drugom izbornom krugu čak i bez stranačke infrastrukture i udruga civilnoga društva samoorganiziraju, koordiniraju, sinkroniziraju te svi glasuju za zajedničkog  kandidata. Te i na tako aktivistički i samoorganizirajući način izaberu građan(ku)ina, demokrat(a)kinju i humanist(a)kinju za nov(u)oggradonačelni(cu)ka Grada Zagreba!                    

No, kada uz sve prethodno navedena suvremena komunikacijska sredstva i medije postoje i organizirana  infrastruktura i logistika političkih stranaka i udruga civilnog društva, taj cilj da se na predstojećim izborima ne izabere dosadašnji gradonačelnik je i više nego realan, moguć i ostvariv! Potrebno je samo i jedino da se građani Zagreba koji su ujedno i birači sučele s apsolutnom istinom da su  im kvaliteta života, komunalni standard i životna perspektiva djece samo i jedino u njihovim rukama, te da sami suvereno i demokratski o tome odlučuju na biračkim mjestima 21. svibnja 2017. ili u drugom krugu 4. lipnja 2017.g.; zaokružujući na biračkim listićima ime kandidat(a)kinje koji osjeća i razlikuje vrijeme Kaligule i barbarstva, od vremena demokracije i humanizma!

Lovel Franić/Hrvatsko  nebo