Z.VUKOVIĆ : NJIHOV KRIMEN

Čovjeka, koji je dozvolio da na drugog čovjeka sedamnaest sati rulja neznalica baca blato, u rodnom gradu dočekali kao Izbavitelja. Je li moguće da se nitko od njih nije zapitao što se to u srijedu 3. svibnja 2017. stvarno dogodilo? Partija je optužila ministra Z. Marića da je u nekom periodu svog života radio za „ozloglašenog tajkuna“ Todorića. I to je bio njegov krimen. Ništa drugo mu nisu dokazali.

Optužbi se priključio i vladajući Most čiji su nesposobni ministri držali važne resore za procesuiranje kriminala. Ali gotovo ništa nisu činili. Moglo se i njima spočitati bivše radno mjesto, naročito onome koji je bio podoficir u agresorskoj JNA.

Već viđeno. Što je rezultat? Kriza vlasti. Sumanute križaljke i mnoštvo teških riječi.

Zašto su baš toliko sotonizirali T. Karamarka? Oženio je osobu koja je pratila izvještaje o naftnom biznisu. Predavala ih je čovjeku kojemu je to bilo važno, a, valjda, nije imao vremena sam to raditi. Posao je napustila kad je bilo razvidno da Karamarko može postati predsjednik Vlade. I tko ga je optužio? Isti taj Izbavitelj koji ga je prijavio za sukob interesa kad je Karamarko predložio razgovor s Mol-om umjesto arbitraže. Usmeno.

Što je učinio tadašnji premijer? Podržao Izbavitelja. Usput je mrcvario ministra branitelja, nije shvatio djelovanje tajnih službi, izlažući Predsjednicu tračevima, a pod hitno tražio zemljište u Slavoniji za nekoga. Koga? Nije htio reći. Podržali arbitražu, a ona je presuđena protiv Hrvatske. Tko je Božu brifirao za ovu odluku za koju on nije odgovarao? I tko će nas iz svega ovoga izvući?

Žalosno mi je bilo slušati Željku Markić i njenu analizu u „Bujici“, tvrdeći da bi u Europi, Zdravko Marić morao podnijeti ostavku. Kojoj Europi ? Kršćanskoj i pravednoj? Takve nema. Usput je žalno lamentirala nad sudbinom Oreškovića.

Miroslav Krleža 1935. u eseju „Europa danas“ piše: „Europa je danas oglupila kao stara, krezuba usidjelica i frajla, narednikovica `Vojske spasa`, ona sluša pomoću radio aparata prijenos nogometnih utakmica i, dok strojevi produciraju beskrajne količine materijalnih vrijednosti, njeni besposleni stanovnici gladuju.“

Što se promijenilo? Samo medij. Nije više radio nego televizija.

Prije nekoliko dana javnost je bila „šokirana“ jer svećenik iz Gradišta „nije htio“ pričestiti dječaka s Downovim sindromom zajedno s drugom djecom. Majka se „konzultirala“ s „katoličkim“ RTL-om i počelo je bacanje blata. Nije prihvatila sugestiju svećenika kako najbolje postupati, a njen postupak govori da ne poznaje ni nauk Crkve.

Cijeloj hajci pridružila se pravobraniteljica za osobe s invaliditetom i ocijenila „župnikov postupak nedopustivim“.

Dijete je primilo Prvu Svetu Pričest 30. travnja,a majka je bila pored njega. Mogla je to prihvatiti i ranije.

Nekoliko dana kasnije saznala se prava istina. Prva je o tome pisala Nikolina Nakić, potaknuta pozivom župljanina iz Gradišta, a potom i Elvis Duspara, te Luka Popov. Tek je u ponedjeljak 8. svibnja 2017. na Hrvatskom radiju 1, o tome bilo razgovora. Na radiju je prisustvovala majka jednog dječaka s Downovim sindromom koja je objasnila kako se ponašaju takva djeca, i svećenik, koji je isto tako objasnio specifičnosti uz primanje Sv. Pričesti. Svi katolici znaju da je to sveti čin i da mu se tako i pristupa. I ako postoji problem, on se rješava unutar Crkve, a ne po zlonamjernim medijima.

Na stranicama općine Gradište piše: „Crkva u Gradištu doživljava pravu renesansu. Svojim dolaskom župnik Alojzije Asić marljivo i samozatajno prionuo je kako materijalnoj tako i duhovnoj obnovi crkve. Rezultati toga rada vidljivi su tek cjelokupnim dovršetkom obnove crkve, župnog dvora, pastoralnog centra, kalvarije, kao i crkvi punoj vjernika.“

Dežurni pljuvači, nakon cjelokupne istine, nisu se oglasili, ali su pokrenuli peticiju protiv Luke Popova da diskriminira dijete s Downovim sindromom u emisiji HRT-a Peti dan. Jedva su čekali da nađu razloga da ga maknu kao jedinu svjetlu točku te emisije. No Luka je o djeci s Downovim sindromom pisao na svom blogu.

Pokrenuta je i peticija za podršku Luki. Za sada su podupiratelji Luki u prednosti (2012) pred tražiteljima linča (866).
Luka je zahvalio svima koji ga podržavaju. Na svom facebooku Luka je, između ostalog, rekao: „Žao mi je onih koji su se dali izmanipulirati ovim pokušajem javnog linča, a posebno roditelja djece s posebnim potrebama. Oni su ovdje prve žrtve. Jer upravo su njihovi osjećaji izmanipulirani i instrumentalizirani kako bi se jedna svjetonazorska skupina obračunala sa svojim ideološkim neistomišljenikom.

I na kraju, da se razumijemo, ljudima koji su na mene pokrenuli linč najmanje je stalo do djece s Downovim sindromom. Da je po njima, takva djeca bi bila segregirana i likvidirana još u majčinim utrobama. Nije li smiješno da ti ljudi optužuju mene, koji sam najveći dio svog javnog djelovanja usmjerio prema tome da obranim temeljno pravo na život te djece, optužuju za neosjetljivost?“

HRT je, u međuvremenu, objavio da nema razloga raskinuti ugovor s Lukom.

A svećenik Alojz je preživio infarkt. Pridružujem se Lidijinoj poruci koju je napisala na facebook-u.

Lidija Franković Spring, Texas: „Nije ni čudo da je svećenik dobio infarkt u kakvoj sredini živi i radi. Neka mu dragi Bog da snage da može nositi svoj križ i trpjeti sve ove bedastoće koje pišu oni koji s Crkvom i vjerom nemaju ništa, tu su samo kad treba pljuvati po svećenicima i Crkvi!“

I dok je trajala hajka na Zdravka i Alojzija, izbjeglo se suočiti s prekrasnim slikama naših mladih na susretu Hrvatske katoličke mladeži u Vukovaru.

Posebni napadi su usmjereni prema Marku Perkoviću Thompsona, već godinama. Jedan od prvih napada krenuo je od Denisa Latina preko emisije „Latinica“ još 16. veljače 2004, montiranim video-pamfletom.

O tome sam Marko priča: „U emisiji se izmjenjuju kadrovi moga koncerta na Poljudu i leševi koji plutaju rijekom (aluzija na Jasenovac), a u pozadini se pušta, navodno, „moja“ pjesma. I to se naziva spotom! To je podvala koju može napraviti samo bolestan um koji je inspiriran i direktno vođen zlom.

Interesantno je da na takve podvale, laži i konstrukcije nema reakcije raznih udruga koje se bave ljudskim pravima, nema reakcije novinara (osim časnih iznimaka), nema reakcije stranaka, uljuđenih Europejaca i sl.

Ali ima reakcije ostale hrvatske javnosti koja je ostala zaprepaštena i zgrožena tim bolesnim i providnim smicalicama.

Usput ću napomenuti da je jako loša montaža, koja želi uvjeriti gledatelje kako je onaj bolesni uradak moj spot. Očevidno je da je montiran i moj glas i glazba, a u vrijeme o kojem oni govore, nisam ni bio u Osijeku.“

Nažalost, udruge su se kasnije razmnožile i metastazirale i danas bacaju drvlje i kamenje na Thompsona. Nema Thompsonovog koncerta a da ne dreknu. Podsjetimo se samo prekrasne pjesme „Lijepa li si“

i akciju Jovanovićeve udruge iz Rijeke, lani, na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Francuskoj.

A sada se „ekipa“ digla i u Austriji i spriječila njegov koncert našim iseljenicima. Ali tu nisu stali. Nakon toliko godina hoće spriječiti obilježavanje tragedije hrvatskog naroda kod Bleiburga.

Ni gradonačelnik Pule ne dozvoljava nastup Thompsonu u Areni u Puli iako bi Markov koncert, itekako, popunio budžet Arene.

Nije on jedini kojemu je zabranjen pristup. Na Državnom natjecanju iz kemije 2009., učenici natjecatelji i njihovi mentori (oko 200 ljudi), nisu mogli ući u Arenu kao nagradu za svoj trud. Naime, običaj je da škola, koja organizira natjecanje i mjesna zajednica, poklone izlet ili predstavu ili nešto karakteristično iz svoje zajednice, natjecateljima. Nadali smo se posjetu Brijunima. No, ne da nismo bili na Brijunima, nego gradonačelnik Miletić nije dozvolio da uđemo u Arenu. I tako smo priču o Areni i njenim financijskim problemima saznali od profesorice povijesti, naše voditeljice.

I tako bi nastavak mogao završiti romanom.

„A u mojoj viziji nebeska kočija juri, grmeći kroz stoljeća, tmurne hereze rastu i ruše se, tvrdoglava istina posrće, ali ostaje uspravna,“ Gilbert Keith Chersterton.

Zorica Vuković /Hrvatsko nebo