ZORICA VUKOVIĆ : PETEROVO NAČELO ILI ZAŠTO NAM SVE IDE NAOPAKO

Riječ demokracija dolazi od grčkih riječi demos što znači narod i krateo što znači vladati. Proizlazi da narod vlada. Ta vladavina je takva da se putem izbora odabiru predstavnici. Logika i iskustvo nam kažu da, ustvari, vladaju predstavnici. Kakvi bi trebali biti ti predstavnici? Takvi, da u svakom momentu, odgovaraju narodu… Je li doista tako?

Kada se mlada osoba zapošljava mora imati čitav niz kvalifikacija: završen fakultet ili adekvatnu školu, znanje stranog jezika, rad na računalu, položen vozački ispit i nekoliko dodatnih tečajeva. I još ne dobije posao…

Što od toga mora ima onaj koji predstavlja narod u Hrvatskom državnom saboru? Ništa. Mora biti samo predstavnik neke političke stranke ili tzv. „nezavisni“ zastupnik. A oni donose važne zakone i o njima ovise životi mnogih ljudi. Kakve sposobnosti imaju saborski zastupnici sa svojim „kvotama“? Dovoljno je samo jednom pratiti rad Sabora da se shvati o čemu je riječ.

Kanadski sociolozi Laurence J. Peter i Raymond Hull su 1969. godine objavili knjigu „Peterovo načelo ili zašto nam sve ide naopako“. To je studija o upravljanju sustavima i djelovanju hijerarhija, pisana duhovito, pa se čini da i nije tako strašno. Peter i Hull konstatiraju da u hijerarhiji svatko napreduje dok ne dođe do razine svoje nesposobnosti. No, kad stigne na tu razinu postaje nesmjenjiv jer visoke pozicije, s vremenom, bivaju zaposjednute od osoba koje su došle do razine svoje nesposobnosti. Kad se ta situacija dogodi, sustav ne može biti učinkovit. Hijerarhijski sustav djeluje pozitivno dok još ima onih koji nisu došli do razine nesposobnosti pa oni obavljaju koristan posao koji je u njihovoj nadležnosti.

Neke se tvrtke bave Peterovim načelom, nudeći kontinuirano obrazovanje zaposlenicima.
Unatoč svemu, uvijek će biti zaposlenika koji ne mogu dovoljno dobro obavljati svoj posao.

Tako službenik za ljudske resurse u kompaniji „General Electric“ navodi da takvih ima oko 20 %, 20 -30 % ima onih koji dobro obavljaju svoj posao, a ostali obave svoj posao tek kad dobiju zadatak da ga obave.

Međutim, najviše onih kojima je „zakucao“ Peter, ima u politici.

Tako, prema Peterovom načelu, dobar liječnik može biti loš političar i u jednoj godini promijeniti čak tri stranke i ponovo se vratiti matičnom jatu, a za svoje lutanje okriviti Karamarka.

… Ili nepismeni političar odlazi na državni trošak u Las Vegas i u „silikonsku“ dolinu, a stalno kleveće i proziva druge.

… Ili „titanik“ koji ugrađuje razdjelnike i pogoduje vjetro-elektranarima, a šuti na dogovoru s predsjednikom Vlade jer nema kamera i u lice mu usred Sabora kaže: „Lažete!“, kad se ovaj pokuša našaliti s njegovim „konstruktivnim“ prijedlogom.

Jadno je da perspektivni student fizike sve više sliči na sliku Dorian-a Gray-a.
Tu su i oni koji su malo sabornici, a malo građani, malo tekstilci, a malo psihijatri, malo „beštimaju“, pa malo zapošljavaju „uhljebice“, pa su malo vjeroučitelji, a malo ateisti, pa su malo u koaliciji, a malo nisu…

Moglo bi se nabrajati u nedogled. Ali činjenica je da je oko 90 % članova upravnih odbora javnih poduzeća u rukama političkih stranaka. A tu su i pravobraniteljice za koješta i ništa, pa povjerenstvo za sukob interesa…

Meša Selimović je u romanu „Tvrđava“ pisao:

„…postoje tri velike strasti, alkohol, kocka i vlast. Od prve dvije ljudi se nekako mogu izliječiti, od treće nikako. Vlast je i najteži porok. Zbog nje se ubija, zbog nje se gine, zbog nje se gubi ljudski lik. Neodoljiva je kao čarobni kamen, jer pribavlja moć. Ona je duh iz Aladinove lampe, koji služi svakoj budali koja ga drži. Odvojeni, ne predstavljaju ništa, zajedno, kob su ovog svijeta.

Poštene i mudre vlasti nema, jer je želja za moći bezgranična. Čovjeka na vlasti potiču kukavice, bodre laskavci, podržavaju lupeži i njegova predstava o sebi uvijek je ljepša nego istina. Sve ljude smatra glupim, jer kriju pred njim svoje pravo mišljenje, a sebi prisvajaju pravo da sve zna…

Nitko na vlasti nije pametan jer i pametni ubrzo izgube razbor i nitko trpeljiv jer mrze promjenu. Odmah stvaraju vječne zakone, vječna načela, vječno ustrojstvo…

I nitko ih ne bi oborio da ne postaju smetnja i prijetnja drugim moćnicima.

A uvijek dolaze novi i dovode svoju svitu i ponavljaju glupost svojih prethodnika jer drugačije ne može.

I tako u krug neprestano.“

Koliko puta su iznevjereni izborni rezultati? I opet se vodeća stranka gura u neki „desni centar“, a glasači su jasno rekli da žele izvornu stranku, pod čijim je vodstvom ostvarena samostalnost Hrvatske, demokršćanskih stavova.

Dok ovo pišem, upravo Ninočka objavljuje da se ne slaže s Frljićevom predstavom na Marulićevim danima… ali je financira.

Sjetih se i jednog vica:

Što je demokracija?

To je kad dva vuka i ovca odlučuju što će večerati.

Svojevremeno je Mahatma Gandhi, komentirajući zapadno društvo ustvrdio da će nas uništiti sedam smrtnih grijeha: politika bez načela, znanost bez čovječnosti, bogatstvo bez rada, užitak bez savjesti, znanje bez karaktera, poslovanje bez morala i vjera bez požrtvovnosti. Njegov unuk Arun Gandhi dodao je osmi grijeh: pravo bez odgovornosti.

Lucidni Oscar Wilde bi dodao:

„ Kada bi izbori išta mogli promijeniti, zar mislite da bi nam bilo dopušteno glasovanje.“

Ipak. Jedna dobra vijest. Glasovanjem 7:2, Nagradu grada Zagreba, dobio je Jakov Sedlar.

Zorica Vuković/Hrvatsko nebo