Britanska humoristična serija The New Statesman iz kasniih osamdesetih godina XX. stoljeća kritizirala je i ismijavala britansku konzervativnu vladu toga doba. Komičar Rik Mayli (7. ožujka 1958. – 9. lipnja 2014.) odigrao je glavnu ulogu u ovom humorističnom serijala. No, je li uspio dočarati i predočiti široj javnosti sve nepodopštine sebe samoga i Vlade u cijelosti?

Mišljenja sam da je u uspio u tome. Počevši od samoga izbora u parlament pa sve do svog pokušaja da osvoji poziciju i položaj državnog poglavara, vidimo jednu progresiju i kontinuitet u svojim ciljevima.

Može li se preslikati ta “stvarnost” na realno-političku pozornicu npr. Republike Hrvatske i tko bi mogao istinski dočarati sav taj spoj intriga i (ne)realnih očekivanja u svojim nastupima.

I dok je u primjeru serije The New Statesman i njenjih glavnih protagonista riječ o energičnim i spremnim političarima, mi u (RH) imamo posvemašnju odsutnost glavnih junaka od zbilje i realnosti.

Opća apatija Vlade prelila se na široku javnost pa nam više nije jasno tko je mlakši i bezvoljniji u svojim nastupima. Imate osjećaj kao da gledate večernju uspavanku poslije napornog dana. Nesvakidašnje i sada već primjetno nezamjeranje kod svih i prema svima, je prisutno u gotovo cijelom mandatu Vlade Andreja Plenkovića. Sve će Vlada, a u biti ona to i hoće.

Da sve što ona zamisli, a pitanje je koliko uopće misli i razmišlja, podastre širokoj javnosti i građanima kao nekakv san.

Samo što taj san nije prema mišljenju mnogih, nezaboravan u svom uspjehu i realizaciji, nego je naprotiv nastavak agonije na svim poljima. Nemogućnost sanjive i snene artikulacije svojih planova i rješenja, sama Vlada a ponajviše premijer Plenković nisu nikakav jamac niti pak nude odlučnost u rješavanju dugotrajne krize ili pak odlučnog zaokreta u politici.

Ivan Botica/Hrvatsko nebo

Facebook komentari

komentara

NAPOMENA: Komentari kojima se krši Etički kodeks Vijeća za tisak, koji sadrže uvrijedljive, klevetničke i diskriminirajuće sadržaje bit će uklonjeni.