Jovanović možda može postati Šprajc, ali ne može postati čovjek

Komentar koji je povodom ekshumacije ubijenih Hrvata u Gračanima, koje su likvidirali poremećeni antifašisti 1945. godine, procijedio Šprajc, svi trebaju čuti i dobro zapamtiti. Jer, svi smo mi i dalje u opasnosti od antifašiste Šprajca i ostalih antifašista.

Evo kako je navedeni dogadjaj prokomentirao Zoran Šprajc, prva violina RTL televizije:

“U zagrebačkom naselju Gračani počela je potraga za navodno masovnim grobnicama hrvatskih i njemačkih vojnika iz drugog svjetskog rata, dakle za leševima okupatora i domaćih izdajnika“.

Naravno, da RTL nije smeće od televizije, a da Agencija za elektroničke medije nije smeće od agencije, taj poremećeni komentar bi ujedno bio i zadnji Šprajcov komentar u elektroničkim medijima u Hrvatskoj zauvijek. Obzirom da tome nije tako, navedeni komentar će samo još više u antifašističku orbitu lansirati svog autora.

Iako, bilo je zanimljivo promatrati lice gospodina Šprajca dok je navedeno izgovarao. S lica mu se istopio njegov poslovični podrugljivi smiješak, a s usana mu je nestao cinizam. Ostala je samo ukočenost, pretjerano treptanje, trzanje i oči pune mržnje prema Hrvatskoj. To je lice i to je govor tipičnog antifašista danas u Hrvatskoj. Mogao se vrlo lako steći dojam da bi Šprajc napravio isto što su napravili njegovi antifašisti s Hrvatima 1945. godine, i da bi u tome i uživao.

Na stranu sad tko su za Šprajca bili okupatori koji su okupirali Šprajcovu milu Jugoslaviju, tko su bili izdajnici koji su izdali Šprajcovu milu Jugoslaviju, a tko su bili osloboditelji koji su istu oslobodili od Hrvata, što je točno neupućeni slušatelj mogao saznati iz Šprajcove izjave? Samo to da netko na području Zagreba vrši iskopavanja kako bi eventualno pronašao leševe hrvatskih i njemačkih vojnika iz nekakvog rata. Dodajmo li tome Šprajcov zaključak da se radilo o okupatorima i domaćim izjadnicima, izričito se sugerira potpuna moralna neutralnost navedenog iskapanja, obzirom da nije ništa neobično da vojnici pogibaju u ratu i da ih se na brzinu zakapa u masovna i neobilježena grobišta, posebno ako se radi o poraženim vojnicima.

Navedeno nije ni blizu istini. Navedene masovne grobnice nisu grobnice iz drugog svjetskog rata, pa u njima ne mogu ni biti poginuli vojnici. Ovdje se radi o grobnicama iz razdoblja NAKON rata, dakle ne radi se o vojnicima poginulima u borbi, nego eventualno o ratnim zarobljenicima, dakle nenaoružanim ljudima. Pa čak ni to nije puna istina, jer, obzirom da je rat završio, a države u čijim su vojskama služili kapitulirale, a jedna od njih i prestala postojati, ubijeni više nisu mogli biti ni ratni zarobljenici, nego samo razoružani bivši vojnici, koji više nisu pružali otpor.

Prema tome, komentar bi u najblažem slučaju trebao glasiti: “U zagrebačkom naselju Gračani počela je potraga za navodno masovnim grobnicama hrvatskih i njemačkih nenaoružanih bivših pripadnika hrvatske i njemačke vojske, ubijenima nakon drugog svjetskog rata…” Međutim, u tom slučaju se čak i neupućenom slušatelju otvara pitanje tko ih je i zašto ubio, što opet otvara podosta moralnih dvojbi, a to je Šprajc po svaku cijenu htio izbjeći.

Na žalost, činjenice su i više nego poznate, bez obzira na Šprajca i njegov RTL. U podsljemenskoj zagrebačkoj zoni leže kosti tisuća i tisuća isključivo nevinih ljudi, pripadnika poraženih vojski, zagrebačkih civila, bolesnika iz zagrebačkih bolnica uključivo i sve bolesnike i dio osoblja bivše bolnice za plućne bolesti Brestovac. I to su oni koji su ostali u Zagrebu i nisu krenuli u zbjeg prema Bleiburgu. Likvidirali su ih poremećeni antifašistički zločinci, brutalno, masovno, bez sudjenja, po kratkom postupku, u vrlo kratkom razdoblju, organizirano i temeljito, kako su i odgajani i pripremljeni. Kakvi su i danas. Kako u Zagrebu, tako i svugdje po bivšoj državi, od Slovenije do Makedonije. Isto onako kako su to napravili u Vukovaru 1991. i Srebrenici 1995. godine. S istim parolama, i s istim oznakama na kapama. I s istim medijskim propagandistima koji su navedene pokolje isto nazivali i komentirali. Onda su ih zakopali u neoznačene masovne grobnice i sakrili istinu od njihovih obitelji i svih nas slijedećih 70 godina.

Jednostavno, to je ista vrsta ljudi. Nema razlike izmedju Tita, Šprajca, Arkana, Mladića ili Karadžića. Kao što su 1991. u Vukovaru, a 1995. u Srebrenici, ponovili 1945. tako će je opet ponoviti ako im se pruži prilika. S mitraljezom ili mikrofonom dok se ne dokopaju oružja.

I sve mi se čini kako se vraćamo na onu jednu jedinu istinu koju je Milanović izgovorio.

Ili mi, ili oni.

Diana Majhen/Hrvatsko nebo