EU

Europska komisija u svom izvješću za prošlu godinu konstatira da su naši građani su među optimističnijima glede budućnosti Europske unije, da se zalažu za jaču Uniju, slobodno kretanje i poslovanje unutaar članica EU-a… Anketirani u Uniji i Hrvatskoj podupiru useljavanje iz drugih država članica EU-a, a protive se useljavanju iz trećih zemalja… Dok se u Uniji, prema podatcima (iz istraživanja naručenog od Komisije) protivi proštrenju Unije natpolovična većina ispitanih, u Hrvatskoj se nastavku proširenja protivi samo trećina ispitanika. Ne vjerujem ovim podatcima iz više razloga… Neovisno o tome što (nam) EU Komisija “maže oči” optimističnim “rezultatima” ankete, euroskepticizam diljem EU i Hrvatske jača, jer građani sve više sumnjaju i na vlastitoj koži osječaju posljedice te političke (nad)tvorevine.

U siječnju 2012. sam sudjelovao na okruglom stolu održanom u Splitu gdje smo konstatirali kako postoji veliki raskorak između političkih elita koje zagovaraju ulazak Hrvatske u EU i raspoloženja građana. Nenad Zakošek nije vidio u tome nikakav problem, već jedinu alternativu EU! Tada sam pozvao građane da se na referendumu očituju protiv ulaska Hrvatske u (nadnacionalnu) zajednicu država članica EU, konstatirajući da su u Vladama RH dominiraju europoltroni, koji će jednom morati odgovarati hrvatskom narodu s posljedicama ulaska u EU. Naglasio sam i kako se (provo)vodi indoktrinacija ulaska Hrvatske u Uniju. Moje tezu je (o)branio Branimir Lukšić tvrdnjom kako trebamo razlikovati “EU-skepticizam od euroskepticizma, jer je Europska unija federalna diktatura koja pogoduje političkim elitama, a ulaskom u nju Hrvatska će postati periferija.” Od utemeljena do danas su izigrana temeljna načela EU-a, od sloboda građana (i kretanja), održivog razvoja, jedinstva u različitosti do europskog identiteta…

Građani Europske unije “uživaju slobodu” putovanja unutar EU-a kako bi iskoristili pogodnosti i bili “zaštićeni od međunarodnog kriminala i terorizma” (vidjeti link: Europska komisija – Sloboda, sigurnost i pravda). Sloboda se svodi na nesmetano putovanje izvan nacionalnih granica. Povelja EU-a tretira sigurnost građana kao “polog” slobodi. U Povelji se sloboda tretira kao “pravo na slobodno kretanje iz jedne SigurnostBorba protiv kriminala služi kao paravan za ograničavanje slobode, koju se nastoji ograničiti raznim oblicima suptilne represije. Kada se sigurnost proglasi najvišom vrednotom, tada je, u ime te sigurnosti, lako žrtvovati druge slobode građana.zemlje u drugu”. Istodobno se ograničava pravo kretanja onima koji pokušavaju ući u Uniju kako bi pobjegli od rata, progona ili prirodnih katastrofa! Sloboda kretanja moguća je, tvrdi se u Povelji, “samo ako postoje efektivne i učinkovite kontrole na svim točkama ulaska u EU”. Borba protiv kriminala služi kao paravan za ograničavanje slobode, koju se nastoji ograničiti raznim oblicima suptilne represije. Kada se sigurnost proglasi najvišom vrednotom, tada je, u ime te sigurnosti, lako žrtvovati druge slobode građana.

Strategijom globalizacije guše se posebnosti nacionalnih entiteta. EU djeluje suprotno od svojih načela, podupirajući protueuropske vrednote. Lisabonski ugovor temeljni je birokratski akt Unije. Vijeće ministara EU-a potpisuje zakone koje im Europska komisija predlaže, bolje reći nalaže. Prijedloge zakona Europske komisije pišu tisuću radnih skupina za koje javnost ne zna tko su. Komisija je pod utjecajem lobističkih skupina multinacionalnih kompanija, poput British Petroleuma, Philip Morrisa itd. Europska komisija ima apsolutnu nadzor nad zakonodavnodavstvom. Marija Todorova u knjizi Imaginarni Balkan objašnjava zašto postsocijalističke zemlje pod diktatom Zapada i SAD-a ulaze u fazu “neokolonijalizma i intelektualnog neoimperijalizma”. Tko razuman može povjerovati da takva federacija, koja stvara trošak veći od tri tisuće milijarda eura, može donijeti išta dobra ekonomski posrnulim državama? Činjenica je da EU-zastupnici ne zastupaju zemlje iz kojih potječu, nego nadnacionalne europske stranke (klubove) kojima pripadaju. Europska Komisija ima više 30.000 zaposlenika i vanjskih suradnika. Ista želi privatizirati i vodoopskrbu. Može se očekivati donošenje zakona po kojima voda više neće biti naše pravo, nego će to pravo biti dano nekoj korporaciji. Iskustva drugih zemalja koje su svoje vodovode i vodocrpilišta prepustile korporacijama pokazala su kakao se odnose prema “općem dobru.” Njemački je parlament već donio zakon kojim se pravo na vodu izbacuje s popisa temeljnih ljudskih prava. S privatizacijom voda građani diljem Europe imaju veće račune i ostaju bez kvalitete pitke vode. Protuzakonito privatiziranje voda (i u Hrvatskoj) je povreda prava ljudi i pravnoga poretka, budući da zadire u temeljna prava (hrvatskih građana) na vodu kao opće dobro.

Grčki poučak

Grčka je od pristupanja Europskoj uniji sustavno tonula u krizu. Europska komisija donosi restriktivne mjere, pa su plaće i mirovine u Grčkoj dramatično padale, a javni dug progresivno rastao. Masovni su prosvjedi postali grčka stvarnost. Grčke su vlasti žrtve ucjena Europske komisije, MMF-a i Europske monetarne banke. “Stvaranje eurozone bila je pogrješka jer Europa nikada nije ispunjavala uvjete za jedinstvenu valutu. Grčka je došla do točke s koje nema povratka i trebala bi napustiti euro”, pisao je ekonomista Paul Krugman u kolumni za New York Times od 29. lipnja 2015. Grčki premijer Cipras potkraj lipnja 2015. prijedloge EU komisije naziva “opstrukcijom grčke demokracije, krajnjim poniženjem i ucjenom”. Na tu je izjavu Angela Merkel uzvratila: “Ako propadne euro, propada i Europa”. Uredništvo Guardiana potkraj lipnja 2015. piše da bi takav razvoj situacije mogao “Grčku pretvoriti u Sarajevo”, odnosno pokrenuti novi rat.

Dana 29. lipnja 2015. njemački Süddeutsche Zeitung otkriva tajni dokument MMF-a iz 2010, u kojemu MMF procjenjuje da će Grčka, unatoč svim mjerama štednje, biti na neodrživoj razini duga do 2030. godine. List otkriva kako su Međunarodni monetarni fond, Europska središnja banka i Europska komisija znali da Grčka, čak i ako pristane na sve ultimatume, neće riješiti svoje probleme nego će odgađati bankrot. Dokument otkriva programiranu politiku prema Grčkoj, koja je nastala samo radi ograničavaja širenja krize u drugim članicama eurozone. Sada postaja jasnija gore navedena panična poruka gospođe Merkel s kraja lipnja 2015.

Zaključno

Europska unija potkopava temelje suvremene demokracije i proždire nacionalne suverenitete malih naroda. Vođena je apsolutističkom ideologijom, kojoj su strane solidarnost i humanost. Deutsche Welle u lipnju, neposredno prije ulasku Hrvatske u EU, navodi da će se hrvatskim građanima vrlo brzo “raspršiti sve iluzije” o blagostanju koje su širili hrvatski političari. Televizijske kuće i najčitanije novine u Hrvatskoj nisu nikada prenijele informaciju iz prosinca 2012. kada je europski statistički ured Eurostart objavio podatak da 24% građana EU-a (oko 120 milijuna ljudi) živi pod teretom siromaštva, a 26% bezuspješno traži posao.. Crveni križ diljem Europe dijeli toliko hrane i drugih potrepština koliko nije dijelio od Drugoga svjetskog rata. Stanje je najdramatičnije u Grčkoj, Bugarskoj i Španjolskoj. “Zbog sve većeg siromaštva Međunarodni crveni križ životne namirnice dijeli u 20 zemalja članica Europske unije.

Ljudi ne dobivaju samo hranu nego i novčanu pomoć – za stanarinu, račune za struju i vodu. Čak je obiteljima srednjega sloja u kojima je jedan ili dva člana ostalo bez posla sada potrebna naša pomoć”, ističe glasnogovornik Crvenog križa José Javier Sánchez Espinosa. To pravo stanje Europe. Sadašnjost i budućnost Grčke, Portugala, Španjolske, Bugarske, Hrvatske… treba sagledavati s posljedicama (EU)ROPSKOG konteksta. Sada zagovornici totalitarne i nedemokratske Europske unije nešrijateljima proglašavaju one koji otkrivaju prave namjere Komisije i EU birokrata.

prof. dr. sc. Zlatko Miliša/HKV.hr/Hrvatsko nebo