Korizma 7

Mojsiju je Gospodin odgovorio: “Vidi! Faraonu ću te nametnuti kao božanstvo; tvoj brat Aron bit će tvoj prorok. Ti kazuj sve što ti naređujem, a tvoj brat Aron neka faraonu ponovi da pusti Izraelce te odu iz njegove zemlje. Ja ću učiniti da otvrdne srce faraonu, i umnožit ću znakove i čudesa u zemlji egipatskoj. Kako vas faraon neće poslušati, ja ću staviti svoju ruku na Egipat: strašno kažnjavajući, izbavit ću svoje čete, narod svoj, Izraelce, iz egipatske zemlje. Kad pružim svoju ruku na Egipat i izvedem Izraelce iz njihove sredine, tada će Egipćani spoznati da sam ja Gospodin.“ (Izl 7, 1-5)

Od sedme do desete glave, Knjiga Izlaska donosi izviještaj o pošastima koje Gospodin šalje na Egipćane. Zanimljivo je nadmetanje Mojsija i Arona s dvorskim vračarima u izvođenju čudesa. U početku su ponešto i vračari uspijevali napraviti, a onda su izgubili korak. Krvave vode, žabe, komarci, obadi, pomor stoke, čirevi, tuča, skakavci, na kraju slijede tama i pomor prvorođenaca.
Izraelci su bili pošteđeni pošasti.
Pritisnut nevoljama, faraon bi na trenutak popustio Mojsijevim zahtjevima, a onda mijenjao odluku.
Jasno je rečeno:“Ja ću otvrdnuti srce faraonu…“

Je li Bog neozbiljan, sadist pa se s Izraelcima, faraonom i Egipćanima igra mačke i miša? Daleko od toga. Samo je iskoristio faraonovu oholost u nastojanju da izliječi izabrani narod od malovjernosti. On koji proniče srca i bubrege, znao je kako će.

„Tako, u Kani Galilejskoj, učini Isus prvo znamenje i objavi svoju slavu te povjerovaše u njega njegovi učenici.“ (Iv 2,11) 
Događaj u Kani na izgled je posve različit od događaja u Egiptu, a bit je ista, znamenjem (znamenjima) probuditi vjeru izabranika.

I danas Marija prišaptava Isusu: „Vina nemaju.“
Većina stanovnika Hrvatske, krizu u kojoj se svi zajedno nalazimo doživljava kao pošast. Kao da se na nas stuštilo deset egipatskih zala, zapeli smo, zaglavili. Vračari, gatare, kako li se još zovu, ordiniraju na sve strane ali od njih pomoći nema, samo umnožavaju zlo. Broj pobačene, ubijene djece, počeo je dosezati broj rođene, mladi mahom odlaze. Pitamo se, kako smo upali u ovu gabulu? U šaci nas drže faraoni čije je srce otvrdnulo, na žalost, gledajući bujanje grijeha, nije samo njihovo.

„Otkriva se doista s neba gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu sputavaju nepravednošću. Jer što se o Bogu može spoznati, očito im je: Bog im očitova. Uistinu ono nevidljivo njegovo, vječna njegova moć i božanstvo, onamo od stvaranja svijeta, umom se po djelima razabire tako da nemaju isprike. Jer premda upoznaše Boga, ne iskazaše mu kao Bogu ni slavu ni zahvalnost, nego ishlapiše u mozganjima svojim te se pomrači bezumno srce njihovo. (Rim 1, 18-21)
Riječi svetog Pavla stare su oko dvije tisuće godina, iz njih razabiremo; ako je povijest učiteljica života onda je čovjek užasno loš učenik.

Paradoksalno ali istinito, što više razmišljam, nastojim razmišljati manje. Pred faraonom Aron je bacio štap i on se pretvorio u zmiju, kraljevi vračari učinili su isto, ali Aronov štap je progutao sve njihove štapove. Faraon je već tada, na početku, morao znati da je njegova bitka unaprijed izgubljena. Zato sam u miru, molim za strpljenje i ustrajnost u molitvi. Bog vidi cjelovitu sliku, ja samo djelić djelića. Bog ima plan u kojem sam i ja.  Izbavit će On svoje jer nikada ne zaboravlja sklopljeni Savez, ni svoja obećanja. Znam da će njegov štap i ovaj put progutati sve faraonske štapove. Znam da će Isus opet poslušati molitvu svoje Majke i neće nas ostaviti u nevolji. Znam da su ratovi svih faraona svijeta protiv Gospodina, unaprijed izgubljeni…
Vesna Ujević/Hrvatsko nebo