I. Marijačić : Specijalni rat protiv Hrvatske ne prestaje
Novosti – specijalni rat protiv Hrvatske novcima hrvatskih poreznih obveznika
Vukovarska policija privela je 19-godišnjega mladića iz Vukovara sumnjajući da je on tijekom .noći s 23. na 24. veljače na nadstrešnici autobusnoga stajališta postavio dvije naljepnice neprimjerenoga sadržaja. Na naljepnicama je na engleskome jeziku pisalo “srpsko obiteljsko stablo”. Bila je tu ilustracija stabla i siluete nekoliko obješenih ljudi. Zatresla se cijela država i prije nego što je priveden mladić, inače sin umirovljenoga hrvatskog policajca. Među prvima u tome alarmiranju javnosti bio je ministar unutarnjih poslova Vlaho Orepić. On je nazvao tu pojavu barbarizmom i u maniri velikoga mislioca odmah dao svoj prinos teoriji o desnome populizmu. Što se vlasti i njega tiče, istrage očito i nije trebalo biti – njima je znano tko je počinitelj. On je već godinu i pol na dužnosti ministra unutarnjih poslova u dvjema vladama, Oreškovićevoj i Plenkovićevoj.
Od novoga ministra se očekivalo da će razotkriti dosta toga što je gurano u ladice ili podvaljivano hrvatskome narodu. Ali Orepić je krenuo Ostojićevim putem: vodi ideološke ratove umjesto da se bori protiv kriminala. Taj bivši oficir JNA ne skriva svoje ekstremnu ljevičarsku zadrtost. Privatno na to ima, dakako, pravo, ali kao ministar, i to unutarnjih poslova, uz to još u navodno demokršćanskoj Vladi, on ne samo da nema pravo na to, nego djeluje kao zakašnjeli nostalgičar koji je svoju dužnost shvatio kao misiju utjerivanja ideološke čistoće u hrvatskome puku. On ne samo što nije riješio slučaj svastike na splitskome Poljudu, očito podmetnut Hrvatskoj, nego se upuštao u ratove protiv Ustavnoga suda, a za pozdrav Za dom spremni izjavio je da ga ništa ne može oprati, što znači da krv hrvatskih branitelja prolivenu u obrani Domovine 90-ih smatra prljavom. Sada, evo, dijeli i lekcije o desnome populizmu, a da mu, primjerice, ne smeta četnički mauzolej ubojici Veselinu Šoškočaninu u Borovome selu. Da je Hrvatska istinska pravna država, onda bi predsjednik Vlade najurio takvoga ideološkoga bukača iz JNA epruvete. Da je na cijeni elementarna odgovornost prema naciji, sam Most, iz čijih je redova regrutiran Orepić, prvi bi zatražio odlazak čovjeka koji se ponaša kao zadnji krčmarski primitivac, a ne državni dužnosnik.
Vlada posve nesposobna i posve zalutala na odgovoran posao upravljanja državom
Na žalost, ništa od takvoga postupanja. Štoviše, događa se upravo suprotno. Čak je i Plenkovićeva Vlada osudila populizam i desni ekstremizam kao uzrok naljepnica i svih drugih problema. Svakim danom vlasti sve je jasnije da je ova Vlada posve nesposobna i posve zalutala na odgovoran posao upravljanja državom. Da je 90-ih, u presudnim trenutcima, Vlada s ovakvim likovima upravljala Hrvatskom, brzo bi propala država, a hrvatski bi narod opet bio izložen masovnoj egzekuciji kao i 1945. godine.
Početkom 90-ih skupina srpskih terorista ubačena je u Hrvatsku, minirala je židovsko groblje i općinu u Zagrebu, a cilj je bio optužiti novostvorenu hrvatsku vlast na čelu s Tuđmanom da je fašistički orijentirana i da Hrvati ne zaslužuju državu, da ju svijet nipošto ne prizna. Premda strašno krhka, bez saveznika, bez oružja, bez medija, kao i danas uostalom, i bez drugih alata da se odupre neprijateljima, mlada hrvatska država imala je u svojim redovima fanatične branitelje, domoljube i stručnjake koji su razotkrili neprijateljsku skupinu Labrador. Pripadnik te skupine Radenko Radojčić operativcima tadašnjega SZUP-a sve je razotkrio, ne samo da je KOS za postavljanje eksploziva odabrao petokolonaša, jednoga fotoreportera u Hrvatskoj koji je kasnije radio za Pavićev EPH, nego i planove drugih terorističkih akcija protiv Hrvatske, ali i planove promidžbenoga djelovanja protiv Hrvatske u operaciji Opera.
Taj Vlaho Orepić možda nikad nije čuo ni za Labrador, ni za Operu, ni za Radojčića. Davno je to bilo, prije 27 godina. U međuvremenu, Radojčić je bio suđen, zatvoren, a prije dvije godine umro je u Zagrebu. Neki članovi Labradora žive u Srbiji nakon što su ubrzo razmijenjeni. Neki u Hrvatsku slobodno dolaze poput Slobodana Platiše i druže se s Miloradom Pupovcem. Godine prolaze, a specijalni rat Srbije i Srba protiv Hrvatske sasvim sigurno nikada nije prestao. Dio toga specijalnoga rata bila je i dezinformacija Milorada Pupovca u ratnim godinama o tobožnjih 11 tisuća pokrštene pravoslavne djece koju je on poslao u svijet s ciljem da, u biti, ospori pravo hrvatskoj samostalnoj državi na egzistenciju.
Specijalni rat protiv Hrvatske, tzv. Opera plan, sadržavao je i laž o 40-ak poklane djece u Vukovaru pronađene po ulasku Jugoslavenske okupacijske vojske u taj grad. Cilj je bio opravdati zločinačko ubijanje toga grada i njegovih hrvatskih stanovnika. KOS je i prije toga, u jeku brutalne agresije na Vukovar, maksimalno djelovao, između ostaloga i tako što je montirao različite dijelove razgovora zapovjednika Mile Dedakovića s predsjednikom Tuđmanom u jedan i onda to pustio u hrvatske medije s ciljem da Hrvatima pokaže kao je Tuđman izdao Vukovar, a preko svoga čovjeka podvalio je i tekst “Optužujem” pokojnome Siniši Glavaševiću da ga pročita. I sve to “popili” su veliki urednici i novinari HTV-a koji su sve do prije godinu-dvije KOS-ove podvale uredno emitirali u svojim emisijama kao istinu.
Milorad Pupovac i njegove Novosti pripremaju teren kao nekada i Jovan Rašković
I kao što je početkom 90-ih silovitoj oružanoj agresiji prethodio specijalni rat protiv Hrvatske, u kojemu su za potrebe onoga što će doći izmišljani incidenti (tzv. slučaj Mlinar kojega su sami benkovački Srbi izrežirali), tako se taj rat nastavlja i danas. Srbijanskim Memorandumi i dalje vrijede, a Milorad Pupovac i njegove Novosti pripremaju teren kao nekada i Jovan Rašković. U toj pripremi svoju ulogu imaju korisne budale u SDP-u, HNS-u, u HDZ-ovoj i Mostovoj Vladi. Ponašaju se kao i Ivica Račan i Stipe Šuvar 90-ih: dopuštaju Pupovcu da određuje razliku između dobra i zla i pristaju na demonizaciju Hrvatske i hrvatskoga naroda, nesvjesni da participiraju u specijalnome ratu protiv vlastite države. Time ohrabruju neprijateljske velikosrpske snage da nastave sa specijalnim ratom protiv Hrvatske koji naposljetku opet vodi u agresiju u kojoj će opet nečiji tuđi sinovi prolijevati krv za Hrvatsku, a ne Orepićevi ili Plenkovićevi.
I kad Pupovčeve Novosti na naslovnci objave ilustraciju rezanja glave Marka Perkovića Thompsona, ili sliku branitelja iz čijih se usta cijedi krv, onda je to u percepciji hrvatske izdajničke politike satira. Sada kada je mladić na dva mjesta zalijepio malu naljepnicu, to više nije satira, pa slijedi kazneni progon. Dvostruka mjerila po kojima je agresorima sve dopušteno i za koje ne vrijede zakoni ove države, a protiv žrtava primjenjuje ekstenzivno tumačenje zakona, u startu obezvrjeđuje sve napore za nromalizacijom života.
Na djelu je, dakle, specijalni rat Srbije protiv Hrvatske, samo su ovaj put uredili tako da ga novcem hrvatskih poreznih obveznika, što je posebno tragično, potpisuju mediokriteti Plenković, Orepić, Petrov i ostali koji, na našu nesreću, niti što znaju niti što razumiju. Njima strašno zagorčaju život dvije najljepnice, ali ne i pojava kada se, primjerice, otkrije da je na jasenovačkome popisu najmanje 12 tisuća dvostrukih, dakle izmišljenih, žrtava ustaškoga režima iz 40-ih godina prošloga stoljeća. Unatoč činjenici da je i sam predsjednik Vlade nekima 2010., nakon što su umrli prirodnom smrću, bio na sprovodu.
Ivica Marijačić/Hrvatski tjednik/http://www.hkv.hr/hrvatski-tjednik/Hrvatsko nebo