Uz obljetnicu rođenja Marije Jurić Zagorke

Na današnji dan, 2. ožujka 1873. godine, rođena je Marija Jurić Zagorka, prva hrvatska profesionalna novinarka i omiljena domaća spisateljica, „neželjena mater hrvatske i ostalih južnoslavenskih književnosti“, kako ju je u jednom od svojih tekstova nazvao književnik Miljenko Jergović. Osim pisanjem, bavila se i političkim aktivizmom, boreći se protiv mađarizacije, germanizacije i društvene diskriminacije te zastupajući prava žena.

Rođena je u selu Negovec pored Vrbovca, a djetinjstvo je provela u Hrvatskom zagorju. Premda je nekoliko godina provela u Mađarskoj, najvećim dijelom života bila je vezana uz Zagreb, radno i tematski, a u njemu je i preminula 1957. godine.

Domaću je javnost uzbunila već prvim novinarskom člankom, Egy Percz (Jedan časak), objavljenim u Obzoru u listopadu 1896. godine. U njemu je pisala o problematici upotrebe mađarskog jezika na željezničkim postajama u Hrvatskoj, a zahvaljujući tom tekstu i potpori biskupa Josipa Jurja Strossmayera, ušla je u redakciju Obzora kao referent za hrvatsko-mađarsku politiku. Bio je to početak Zagorkine anonimnosti u jednom od najuglednijih hrvatskih listova, u kojemu je pisala u svojoj vlastitoj sobi da je kao ženu nitko ne bi vidio, dok je Obzor dostizao rekordne naklade zahvaljujući upravo njoj.

Zagorka je pokrenula i uređivala Ženski list, prvi hrvatski časopis za žene (1925. – 1938.) te Hrvaticu (1939. – 1941.). Surađivala je i u Vijencu i sarajevskoj Nadi.

Čitateljsku afirmaciju je stekla svojim romanima, osobito Gričkom vješticom, koja je izlazila u nastavcima u Malim novinama (1912. – 1914.). Započela ih je pisati na preporuku biskupa Strossmayera, a njezini kolege novinari, mahom i sami književnici, njezino su pisanje zvali „šundliteraturom za kravarice“. Iz autobiografskog teksta Što je moja krivnja, koji se čuva u Zbirci rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, jasno je da je sebe prvenstveno smatrala novinarkom, unatoč do tada nezapamćenoj popularnosti njezinih romana, koji su izlazili i u Jutarnjem listu, Obzoru, Ženskom listu, Hrvatskom dnevniku i Hrvatici. Napisala je tridesetak romana, od kojih su, uz Gričku vješticu, poznatiji Gordana, Kći Lotrščaka, Plameni inkvizitori, Jadranka, Vitez slavonske ravni, ali i prvi hrvatski kriminalistički roman Kneginja iz Petrinjske ulice te autobiografski roman Kamen na cesti.

Najljepši citati i danas aktualni:

“Dosta je u našoj zemlji rođeno slabića, mlitavaca, mekušaca. Dosta je slabih na volji, nestalnih na odlučnost, dosta je sramotno podatnih, izdajničko pohlepnih. Dosta ih je rođeno u našoj zemlji koji nemaju snage da budu svoji gospodari, ali imaju obraza da budu sluge drugima pod svojim krovom, na svojem imanju…”

„Pojam izdajice već je odavno riješen. Izdajstvo je najpodliji čin. Ubiti se može iz osvete, bijesa, zarobiti od gladi i nevolje, ali izdati svoje može se samo od podlosti srca.“

“Dođi, primi zastavu. Ona je obraz naš, čast naša, slava naša, govor našeg srca, poklik naših pravica, sunce naše slobode. Dok je u našim rukama, dotle smo svoji, slobodni i pravicom naoružani.”

― Marija Jurić Zagorka, Gordana kraljica Hrvata

Uredništvo Hrvatskog neba