Darko Josić suborcu Tomi Egredžiji : Jadno, da ne može biti jadnije
Vrijeme:9 min, 30 sec
DOSTA JE Ja se vas ne bojim dodaje 5 novih fotografija — se osjeća zabrinuto s Marinela Kovačić.
#TomoEgredžija : “Bio sam pripadnik Specijalne policije i 1. gardijske brigade “Tigrovi”. Proveo sam 1901 dan u borbenom sektoru. Ranjen sam u “Oluji”. Odlikovan sam sa Redom Nikole Šubića Zrinskog i Redom Hrvatskog Trolista. Nositelj sam Spomenice domovinske zahvalnosti i Spomenice domovinskog rata. Dobio sam Spomen plaketu Vukovar “91 iako je nisam zaslužio jer se nisam borio u Vukovaru već u Iloku. Dobio sam još hrpu pohvalnica, zahvalnica, čak i pištolj, ali mi je ipak najdraže priznanje od srpske starice iz Okučanskog Benkovca tijekom akcije Bljesak kada mi je rekla da sam najbolji vojnik koji je došao u njeno selo. U početku se bojala da ćemo je ubiti….”
Sudionik sam Domovinskog rata od 11. ožujka 1991. godine pa sve do njegovog kraja. Borio sam se na ratištima od Iloka do Prevlake. Sudjelovao sam u akcijama Maslenica, Medački Džep, Bljesak i Oluja.
Ja nisam ni ustaša ni fašista. Antifašista sam i tek sam jedan od mnogih koji su branili Hrvatsku. Na ovaj moj istup me ponukalo sve ovo što se dešava u mojoj zemlji za koju sam se borio, a sad sam doživio da se sve te vrijednosti bacaju u blato. Uporno se bivši branitelji nastoje prikazati kao ustaše, nacionalisti, fašisti, a sve zahvaljujući braniteljskim udrugama kojima se ne zna ni broj te nekim bolesnim ambicijama čelnika tih braniteljskih udruga koji kroz njihovo djelovanje nastoje ostvariti svoje osobne interese. Nije njima stalo do digniteta Domovinskog rata i dostojanstva branitelja
Pitam se kako je moguće da po našim gradovima marširaju ljudi koji otvoreno podržavaju fašizam i ustaški pokret? Oni su danas cijenjeni građani, biskupi ih blagoslivljaju i podržavaju kao jedine prave branitelje. Veliča se NDH, revitaliziraju se ustaški zločini, iskrivljuje povijest. Ljudska prava, zagarantirana Ustavom, se na poštuju i gaze se. O slobodi medija da i ne govorim. Gospodarski kriminal se ne sankcionira. “Branitelji” prijete svojim sugrađanima dok vlast s odobravanjem gleda na sve to. Nekažnjeno se dižu spomen ploče s ustaškim pozdravom, prijeti se veteranima koji ne misle kao oni, a najveći poticaj dolazi od HDZ-a i Crkve.
Najdraže priznanje
Od svih odlikovanja i spomenica koje sam dobio, meni je najdraže priznanje jedne srpske starice iz Okučanskog Benkovca tijekom akcije Bljesak. Rekla mi je da sam najbolji vojnik koji je došao u njezino selo. Cijelu je noć stajala ispred kuće. Bojala se da ćemo ju ubiti ako uđe u kuću. Ujutro kad više nije mogla izdržati, na naš je nagovor je ušla unutra i kolega joj je napravio napitak sa C vitaminom. Baka se uplašila da ju želimo otrovati i uplašeno me pogledala. Pitala me hoću li ja prije nje probati taj napitak. Naravno da sam joj ispunio želju i onda je i ona popila.
Zbog takvih trenutaka kada me je srpska starica pohvalila isplati se živjeti. Riječi te starice su bile iskrene i iz srca i zato mi je taj trenutak toliko važan.
Slično sam doživio još jedanput prilikom pretresa terena poslije Oluje i smatram se sretnikom zbog toga.
Mislio sam da će poslije rata takve geste biti nešto najnormalnije.Mislio sam da moji sugrađani i suborci koji ne misle isto kao ovi bukači-branitelji, neće 2017. godine živjeti u strahu i dobro vagati svaku svoju riječ zbog svojih bivših suboraca.
Sad kad je rat odavno završio, a mi, umjesto da živimo u Hrvatskoj o kojoj smo sanjali na bojištima i za koju smo bili spremni dati život, opet vodimo bitku za preživljavanje. Od obećane male Švicarske, mi smo postali siromašna, neperspektivna zemlja iz koje bježe svi koji mogu.
Nažalost, to većinu braniteljskih udruga ne zanima. Ne zanimaju njih veterani koji nemaju nikakva primanja, veterani koji nemaju posla, veterani koji nisu članovi nijedne braniteljske udruge pa im nisu u vidokrugu. Ne zanimaju njih niti njihovi sugrađani koji kopaju po kontejnerima za smeće. Njih zanima samo postotak. Bore se da neka mjesta (Vukovar, Udbina) dobiju status mjesta od posebnog pijeteta, a ne bore se da ta mjesta postanu mjesta prosperiteta.
Nadao sam se i želio da ćemo mi, hrvatski branitelji, dignuti svoj glas na nepravde u društvu i da ćemo i nakon rata braniti slabije. Da ćemo podržati radnike u njihovoj borbi za njihova prava i da ćemo svi zajedno graditi jednu lijepu i modernu, naprednu građansku Hrvatsku.
Na žalost to onima koji dižu šatore, spomen ploče s ustaškim pozdravom, veličaju jednu propalu zločinačku tvorevinu to nikad neće biti važno. Sada imaju dobro zaleđe i u novoj vladi i u Crkvi tako da ne znam gdje će to ludilo više stati. Znam da ima veterana koji dijele ove moje stavove, ali isto znam i da su uplašeni za sebe i svoje obitelji. To su oni veterani koji dijele sudbinu svojih sugrađana – rade i šute da bi preživjeli.
Ja ne mogu više šutjeti i zato putem ove Facebook stranice “Dosta je, ja se vas ne bojim” želim progovoriti.
Želim da me puno ljudi čuju koji misle kao i ja. Siguran sam da puno veterana domovinskog rata može ispričati priču sličnu mojoj. Zato ih pozivam da se jave, da javno iznesu svoje stavove.Nemojmo šutjeti i dopustiti šačici „glasnih“ da zgaze sve za što smo se u ratu časno borili. Dosta je bilo!
Autor ovih prekrasnih fotografija je moj suborac Tomo Egredžija, ovih dana najveći antifašist u Hrvatskoj, a i u “regionu” kojem izgleda on teži.
Jadno, da ne može biti jadnije.
Tomo, Tomo, zar su to riječi onog Tome Egredžije koji je autor fotografija svojih suboraca koji djeluju kroz udrugu “Ris” i iskreno odaju počast poginulim hrvatskim braniteljima na Trokutu kod Novske 29.10.2015?
Da, to je Tomo “antifašist” koji je autor ovih prekrasnih fotografija svojih suboraca koje danas taj isti Tomo naziva ustašama i fašistima jer djeluju kroz svoju udrugu i klanjaju se našim poginulim suborcima u Domovinskom ratu, a ne žale kao Tomo za bivšom propalom Jugoslavijom. Nije mi jasno, s obzirom da te poznajem još od prije Domovinskog rata, od kud takav zaokret?
….Piše Darko Josić
Nije ti smetalo u danima rata da ti leđa čuva HOS-ovac sa obilježjem svoje postrojbe, a danas ti smeta to obilježje na njegovom spomeniku. Pa nije taj HOS-ovac poginuo za Pavelićevu NDH, već za današnju Hrvatsku. Nisam vidio u “tvojim” razmišljanjima, da si digao glas protiv stotina spomenika po ovoj našoj napaćenoj domovini sa četničkim obilježjima ili sa obilježjima komunizma koji je nakon 2. svjetskog rata pobio i tvoje i moje djedove koji su se također kao i mi u Domovinskom ratu, borili za neovisnu i samostalnu državu Hrvatsku, samo što na njihovu žalost, nisu imali mudro vodstvo koje nije znalo u pravom trenutku odabrati stranu pa su izgubili rat.
Zar misliš da bi mi bolje prošli da nismo imali mudro vodstvo? Da smo igubili rat, ili bi nas potukli kao stoku, kao i naše djedove ili bi doživotno tucali kamen na Golom otoku, a našu borbu za samostalnost proglasili bi povratkom ustaške Hrvatske i zatrli bi trag Hrvatima kao narodu. Čitajući ova tvoja razmišljanja, ako su ona uopće tvoja ili su to razmišljanja ovih jugonostalgičara koji ti lajkaju, pitam se, koji su tvoji motivi bili, da uopće sudjeluješ u Domovinskom ratu kad toliko patiš za propalom Jugoslavijom?
Pitam se također, za koliko si se prodao tim poganim ljudima kojima smeta sve što je hrvatsko i koji isto djeluju kroz udruge kao što djelujemo i mi, koje se financiraju iz našeg državnog proračuna, ali za razliku od tvojih suboraca, oni rade sve protiv države koju si i ti stvarao. Nazivaš nas šatorašima i poslušnicima HDZ-a jer smo tražili promjene u našem ministarstvu, ali rezultat je da smo napokon dobili ministra koji će učiniti sve da pomogne onima koji nisu riješili svoj status, koji još uvijek rade i boje se ići u mirovinu jer nisu ranjeni ili stradali u Domovinskom ratu, rade za tebe, mene i mnoge koji smo svoj status riješili.
Ne dižeš glas protiv tisuća boraca NOB- a kojih je kao štakora iz dana u dan sve više i sve su mlađi, već protiv svojih suboraca kojih je svakim danom sve manje i ne zna se od kakvih sve bolesti boluju. Svoje suborce koji se bore za povratak i opstanak Hrvata u Vukovaru i Udbini iz kojih su protjerani i iseljeni i u Domovinskom i u 2. svjetskom ratu omalovažavaš, a pitaš li se ikad, jesi li ti učinio sve što si mogao za svoje suborce i za ovu državu od kad si otišao u mirovinu?
Znaš me dobro, a i ja tebe, u ratu smo bili od početka do kraja, razlika je samo, što sam ja bio konstantno u Specijalnoj policiji, a ti si bio jedno vrijeme i u Tigrovima. Akcije, odličja, priznanja, pohvalnice, pištolji i puške za zasluge u ratu, gotovo identično, ti ranjen pored mene u Oluji, ja poslije stradao na Malom Lošinju tebi pred očima.
Sad kažeš da ti sva ta HRVATSKA piznanja ne vrijede kao riječi srpske starice u Benkovcu Okučanskom koja te proglasila najboljim vojnikom koji je ušao u njeno selo, a što smo mi ostali tvoji suborci bili, jesmo li mi bili ustaše?
Pa tko je starici napravio napitak? A jesi li se sjetio onih dviju mlađih žena Srpkinja, koje su sa djecom nažalost bile ranjene, kojima smo mi Risovi i Ajkule pružili pomoć, djeci podijelili čokolade i na njihovo traženje smjestili u druga vozila koja su bježala za BiH, kako su nas na vijestima televizije “Republike Srpske” prozvale ustaškim koljačima koji su pred njima objesili baš tu staricu koju ti spominješ, a ona je poživjela još dugo godina nakon Bljeska.
To ti je propaganda kojoj nasjedaš.
Za sve kriviš HDZ i crkvu, a za vrijeme HDZ, nakon rata, ti si u MUP-u završio Srednju policijsku školu, a ja Visoku policijsku školu. Bio si godinama na mjestu VSG-a sa osnovnom školom. Prvi put kad je SDP došao na vlast 2001., ministar Lučin i tebe i mene odbacuje kao blato s traktora i daje nas na raspolaganje Vladi RH samo zato što smo dragovoljci Domovinskog rata.
Ja se vraćam u sustav nakon 10 mjeseci na raspolaganju i ostajem raditi do 2009. kada sam ispunio uvjete za mirovnu, a ti odlaziš u mirovinu nakon raspolaganja Vladi RH, nećemo sad kolika je, i sada prosipaš suosjećanje prema ljudima koji kopaju po kontejnerima.
Izračunaj malo, koliko si novca dobio od mirovine, koju uživaš već 16 godina i lagano fotkaš svojim fotoaparatom. Obojica smo mogli po godinama još raditi i privređivati ovoj državi i narodu da nas tvoji antifašisti nisu proglasili nepodobnima. Jesi li se uključio za pomoć kad su bile poplave po cijeloj Hrvatskoj ili si i tada krivio sve oko sebe za nerad, a ništa nisi poduzimao.
Prijatelju, ako te uopće mogu tako nazvati nakon ovoga, nemoj biti instrument kojim netko svira kako želi i kukavica poput ovih Hrvata koji ti lajkaju i koji su se dali zavesti ovoj propagandi kojoj si i ti nasjeo, a napustili su svoja dobra imanja u Hrvatskoj koja su im roditelji ostavili, koriste hrvatske mirovine, a otišli biti sluge tamo negdje u Irsku, Njemačku ili gdje su već ne znaju ni oni sami, tamo prodaju auta koja su od hrvatskih mirovina kupili i lažu sami sebi na Facebook-u kako su morali pobjeći od problema u zemlji koju su i oni stvarali, a problem je u njima samima. Bog i Hrvati!
Darko Josić FB/Hrvatsko nebo
