ZORICA VUKOVIĆ: U SLUŽBI GOSPODARA KAOSA

Pripremajući se za nedjeljnu propovijed, svećenik je sjedeći za radnim stolom, upro pogled prema prozoru. Sutradan, na nedjeljnom misnom slavlju, trebalo se čitati iz Matejevog evanđelja: “Ne sudite da ne budete suđeni! Jer sudom kojim sudite bit ćete suđeni. I mjerom kojom mjerite mjerit će vam se. Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš? Ili kako možeš reći bratu svomu: ‘De da ti izvadim trun iz oka’, a eto brvna u oku tvom? Licemjere, izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun iz oka bratova!” Tražio je način kako što slikovitije svojim župljanima objasniti ovu prispodobu, jer je primijetio da njegovi župljani često „brinu tuđu brigu“.

Tog momenta s krova je zalepršalo golubovo pero, i rotirajući se, padalo ka tlu. Svećenik se dosjetio. Uzeo je mali jastučak, popeo se na zvonik crkve i počeo bacati perje koje  je vjetar raznosio  na sve strane.

Znatiželjni župljani sutradan su pohitili u crkvu da čuju što im njihov župnik ima reći. A on im je, tumačeći Evanđelje, rekao da je trač i kleveta poput perja koje vjetar raznosi. Nemoguće ga je pokupiti.

Koliko se „perja“ tako svakodnevno baci da bi se oklevetala i otračala Hrvatska?

Posljednjih dana to je bio slučaj s plagijatom. Tako su se, baš oni koji „bacaju perje“ „zabrinuli“ kako svijet doživljava Hrvatsku. A tko je „svijet“?

Pri formiranju vlade RH, 2016., neki „znameniti“ znanstvenik imenom Boris Lenhard na svom facebook-u je objavio komentar o imenovanju Pave Barišića i poručio: „ Braćo Hrvati, ubijte se!“ Na čije riječi podsjeća ta rečenica?

Lenhard je studirao na PMF-u u Zagrebu, profesor je na Imperial Collegeu u Londonu, a hvali ga na portalu znanost http://portal.connect.znanost.org/2005/09/znanstveni-uspjesi-dr-borisa-lenharda-clana-connecta/  5. rujna 2005., Ivan Đikić.

Lenhardov omiljeni citat je: „… jer i noga u dupe je korak naprijed, kako je to Mao Zedong navodno rekao.“

Brbljavi saborski  esdepeovac se isto tako zabrinuo što će svijet reći o nama jer se o plagijatu pisalo i u prestižnom znanstvenom časopisu Natura.:  http://www.nature.com/news/croatia-s-science-minister-rejects-calls-to-resign-amid-plagiarism-scandal-1.21301,  17.1. 2017.

No, tko je napisao članak?

Jedan od autora je Mićo Tatalović, rođen u Rijeci. U Engleskoj je završio treći razred, a studirao je na Oxfordu i Cambrigdeu. Mićo je  na Imperial Collegeu u Londonu završio studij komunikacija u znanosti. Zaposlio se kao urednik u prestižnom New Scientistu, kako o njemu piše,  ugledna znanstvena novinarka Jutarnjeg lista, Tanja Rudeš: „On je 2011. godine napisao nagrađenu vijest o tome kako su znanstvenici prognozirali katastrofalnu sušu u Istočnoj Africi mjesecima prije nego što je počela. -No, zbog nefunkcionalnog sustava komunikacije među znanstvenicima, međunarodnim organizacijama i lokalne vlasti ta je prognoza ostala neupotrijebljena iako je mogla spasiti brojne živote, – naglasio je Tatalović. Ističe uredničku odgovornost u prepoznavanju tema o kojima mogu ovisiti ljudski životi poput cijepljenja, novih lijekova, prognoza katastrofa.“

Tatalovićev suautor u Natura-i je Nenad Jarić Dauenhauer, novinar t-portala.

Na t-portalu 11.3.2016. on piše članak: „Konzervativci dižu buru oko ˛pedofilske lektire`“.

Njegove članke prenosi  indeks.hr  http://www.index.hr/vijesti/clanak/otkrivamo-znanstvenici-koji-su-podrzali-barisica-od-njega-ce-dobiti-milijune/943919.aspx. 13. 1. 2017. u kojem na početku piše:

„Nakon što je jučer jedan od najuglednijih hrvatskih znanstvenika na svijetu Ivan Đikić javno pozvao premijera Andreja Plenkovića da smijeni ministra Pavu Barišića zbog ocjene Odbora za etiku da je plagirao neke dijelove svojeg znanstvenog rada, u zaštitu ministra danas je u medijima istupilo devet hrvatskih znanstvenika.“

On je protiv vjeronauka i s njim se sprda: http://www.tportal.hr/scitech/znanost/138824/Vjeronauk-u-skolama-vratit-ce-Hrvatsku-u-mracno-doba.html 

Posebna priča je Žarko Puhovski.

Taj neuspjeli student fizike i filozofije (u Frankfurtu), diplomirao je na Fakultetu političkih nauka u Zagrebu. Od 1975., predaje na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Valjda je zato postao „katica za sve“, kad je tako obrazovan.

On tako daje izjave srpskim medijima, ali njemačkom Deutshe Welle.

Tijekom Hrvatskog proljeća, branio je jugoslavenski unitarizam. Nakon toga bio je glavni svjedok za osudu svojih kolega na političkom procesu: Budiše, Čička, Dodiga, Paradžika i drugih koji su završili u zatvorima.

Osnivač je i predsjednik UJDI-a (Udruženje za jugoslavensku demokratsku incijativu).

Lažni je svjedok protiv naših generala u Hagu, kao član HHO-a.

“Puhovski je na sudu doslovno ismijan”, kaže prof. dr. sc. Andrija Hebrang, „jer je sud utvrdio da ‘…izvješće HHO-a donosi tvrdnje čiji izvori nisu navedeni, kao i dvostruke opise istih događaja. Zato sudsko vijeće neće prihvatiti taj dokument, označen kao P2402, ukoliko informacije iz njega nisu potkrijepljene i nekim drugim informacijama’. Kasnije je sud prihvatio, na temelju drugih dokumenata, mogućnost da su u „Oluji” ubijena 42 srpska civila.

“Svaka smrt je najveća tuga za ljudski rod”, ističe prof. dr. sc. Hebrang, “ali je manipuliranje brojevima ubijenih pravi zločin. Puhovskog i njegove podatke podržavali su razni manipulatori istine, kao što su Zoran Pusić i Vesna Teršelić te razne udruge kao “Documenta”, “Gong”, “BaBe” itd. Puhovski je nakon totalnog debakla u Haagu nagrađen sve češćim pojavljivanjem na HRT-u, pa možemo opravdano pitati je li to blaćenje Hrvatske bez argumenata bila baš samo njegova akcija ili udruženi pothvat?”, pita prof. dr. sc. Hebrang.

Tako u srpskom Peščanik-u (20/02/2016  http://pescanik.net/bespuca-intelektualne-desnice/), Puhovski prosipa „velike“ misli:

– Navodno su (gotovo) svi u Hrvatskoj nezadovoljni aktualnom “razinom javnoga dijaloga” – od (već notorno smušenoga) Premijera do (već notorno navijački impostirane) Predsjednice (da se ostale i ne spominje). No, kako se čini, opće je nezadovoljstvo uglavnom usmjereno na (“skandalozne”, “nedopustive”, “mrziteljske”, “revizionističke”, “jugokomunističke”, ukratko: “ustašoidne” ili “udbaške”…) teze što ih pronosi rečena kakofonija (koja, posve sigurno, nije dijalog). I za to, svakako, ima dovoljno razloga. Ali, zatrpanost “žargonom navlastitosti” nužno ostavlja u drugome planu elemente javnoga komuniciranja koji su, ne samo dugoročno, važniji za koliko-toliko prihvatljivo funkcioniranje zajednice. Riječ je, naime, o argumentacijskim strategijama koje se koriste u svakidašnjim sukobljavanjima.

Branitelje s Trga Nevenke Topalušić nazvao je smrdljivim šatorašima.

U intervju novinaru Zoranu Arbutina iz Deutshe Welle (http://www.naslovi.net/2016-08-05/dw/lazu-i-na-srpskoj-i-na-hrvatskoj-strani/18785724 5.8.2016.), Puhovski kaže:

– Generacija mojih roditelja, starih komunista, imala je izreku da problem nisu ustaše, koji su manjina, već domobrani, regularne trupe takozvane Nezavisne Države Hrvatske. To je bila malograđanska većina. Ta malograđanska većina toleriše ekstremne desničare i nacionaliste. Oni kažu: “Ma malo preteruju, ali to su naši mladići, naši dečki.” Ako nemaju simpatiju onda imaju neutralnu poziciju, apsolutno nisu spremni da nešto kažu protiv tog ekstremizma, a kamoli da se protiv njega bore. I to je ta vrsta normalnosti. U svakom slučaju u jednom dijelu Hrvatske. U drugom delu, kao što je Istra, recimo Rijeka, tako nešto se nikako ne viđa. Ali tamo smo imali drukčiju istorijsku situaciju. Tamo gde se vide ustaški simboli ljudi kažu, nije tako važno, nije strašno, i idu dalje. Mnogo veći problem su ljudi koji ekstremizam tolerišu i time normalizuju od manjine koja je ekstremna i sprovodi takve akcije.

O suđenju Perkoviću i Mustaću kaže: „Mi smo uvek žrtve. Poslednji primer je proces u Minhenu u kojem je zapadnonemačka služba predstavljena u herojskom svetlu, a zaboravljeno je da su sarađivali sa Titom. To je trideste godina posle događaja pokušaj istorijskog revizionizma. A onda dođu ljudi iz Nemačke pa kažu – svi u Hrvatskoj su revizionisti.“

Osim ovome novinaru, za DW, Puhovski daje komentare i dopisniku DW  Siniši Bogdaniću. Njemu komentare daju i Pupovac i Josipović koji na svakom svom putovanju, u inozemstvo, blati Hrvatsku.

Posebna priča počela je prije nekoliko dana. Navodno, u nekom noćnom klubu došlo je do napada na tzv. LGBT zajednicu. „Uznemirujuću“ i nepismenu poruku na tweetu  je napisala Ana Esplanada Urlić: „Na LGBT tematsku večer u Super Super klubu večeras je bačen suzavac. Jeb**e HDZ i Ilčic i Trump i svi, SPAVATE LI MIRNO, ljudi su krvavi”.

Počela je hajka. Prednjačili su novinari  HRT-a. Dva dana su nas preko HRT-a maltretirali ovim „zločinom“. Jedina je Predsjednica mudro poručila da se ništa ne treba prejudicirati dok ne završi očevid. Čak je njih petstotinjak protestiralo tražeći, između ostalog građanski odgoj, lovu za paradu (čega ono?).

Ana Urlić  napisala je i dodatak:

Ona je zaposlenica agencije Madison i svojedobno je bila community manager za  kampanju SDP i Kukuriku koalicije. Bila je i članica mladeži SDP-a.

Je li moguće da novinari HRT-a nisu nakon ovoga suspendirani, a širili su laži? Je li moguće da Klisović u saboru 15.2. 2017. govori o napadu na LGBT, a ustvari to je bio, kako je klub najavio, trenirka parti.

Je li moguće da mi moramo plaćati HRT koji nas svojim propagandističkim programima maltretira?

Je li Ana Esplanada pozvana da obrazloži širenje „govora mržnje“? Jesu li pozvani na policiju demonstratori da obrazlože nered u Zagrebu koji su prouzročili svojim lažima?

U Jutarnjem listu 14.02.2017., svjedok sličnog događaja priča: „Prije otprilike godinu dana Krešo L. iz Gjure bacio je suzavac u konkurentskom klubu Taboo. Ljudi su se nagutali dima, ali srećom nije bilo ozlijeđenih… Povod za to je bio sukob između dva dotadašnja partnera, a Krešo L. se putem Facebooka ispričao. Ne bi bilo čudno da je netko od konkurenata platio 100 € grupi huligana da tamo odu i to naprave, tim više što se zna da se na ulazu u „Super Super“ ne pregledava.“

A tzv klub „Super Super“ nema dozvolu za rad, nema sigurnosne uvjete. Prema portalu Narod.hr, Gradski ured obrazlaže: – Uvidom u Upisnik ugostiteljskih objekata koji se ne kategoriziraju, a koji se vodi u Gradskom uredu za gospodarstvo, rad i poduzetništvo, utvrđeno je da objektu naziva “Super Super” ovaj Ured nije izdao rješenje o udovoljavanju minimalnim uvjetima za obavljanje ugostiteljske djelatnosti vrste noćni klub, te da isti nije upisan u Upisnik.

Klub zarađuju oko 1 170 000 kn godišnje, ako je cijena ulaza 25 kn, a ima prosječno 450 posjetilaca po događaju tijekom dva dana vikenda. Kome plaća porez?

Ipak slučaj „suzavca“ ne završava ovdje. Novinar Bago kao stršljen obrušio se na Predsjednicu u intervju 20. 2. 2017. Bez obrazloženja, bez komentara je pita zašto nije odmah reagirala (jer ona je sačekala da vidi izvještaj policije).

Moglo bi se  tako, nažalost, nabrajati još. Od HAVC-a do Novosti…

Manipulativni rad nekih novinara prepoznao je, davno, John Swinton (1829.-1901.), novinar New York Times-a, New York Sun-a…

Povodom umirovljenja izrekao je: „Rad novinara u New Yorku je falsificiranje istine, otvoreno laganje, pervertiranje i zlouporaba, puzanje pod nogama Mamona i prodaja vlastite zemlje i roda za kruh svakidašnji ili za plaću. I vi  i  ja znamo kakva je glupost nazdravljanje ‘neovisnom tisku’. Mi smo oruđe u njihovim rukama i vazali bogataša. Mi smo lutke, oni vuku konce, a mi plešemo. Naše vrijeme, naš talent, naši životi, naše mogućnosti su vlasništvo drugih ljudi.  Mi smo intelektualne prostitutke!”

Hoće li i slučaj „suzavac“ Ane Esplanade biti još jedna poljudska „svastika“ i otpiljeni šarafi „novinara“ Lekovića?

Zorica Vuković/Hrvatsko nebo