Damir Plavšić, autor prve domoljubne, braniteljske, glazbeno scenske predstave u Hrvatskoj

Knjigu “Ne plači, moj dobri Anđele“ napisao sam 2015. godine, i osmislio sam prvu Domoljubnu, Braniteljsku, glazbeno scensku predstavu u Hrvatskoj. Pozvao sam na suradnju dragog suborca i prijatelja Damira Markuša s kojim dijelim osobine skromnosti, samozatajnosti, iskrenosti i veliko Domoljublje. 

Od 1996. do 2004. godine radio sam najprije u Ministarstvu obrane, a potom u Glavnom stožeru oružanih snaga. Kada sam završio Zapovjedno stožernu školu OSRH i poslijediplomski studij na ekonomskom fakultetu, na moje zaprepaštenje, sa 35 godina starosti, iz oružanih snaga sam poslan u invalidsku mirovinu.

Kako je nastala predstava  ‘Bitka za Vukovar – kako smo branili Grad i Hrvatsku’?

U udžbenicima povijesti o Domovinskom ratu otiskane su samo tri stranice teksta.  Taj me je podatak zaprepastio jer Domovinski je rat stvorio slobodnu i neovisnu Hrvatsku. U kontaktu sa djecom i mladima dobio sam informacije da o Domovinskom ratu ne znaju gotovo ništa, ne znaju nabrojati često niti jednog heroja, ne znaju što je Bleiburg i što se tamo dogodilo, ne znaju što je Križni put, UDBA,  ali istovremeno svi znaju za Tita, bitku na Neretvi, bitku na Sutjesci, za heroja Savu Kovačevića, Boška Buhu i ostalo….

Sve ovo ponukalo me je da napišem knjigu o Bitki za Vukovar, ali na način koji će biti primjeren za čitanje djeci i mladima. Knjigu je bilo iznimno važno napisati jer su se počele događati pojave da su knjige o ratu počeli pisati ljudi koji u ratu nisu niti sudjelovali.

Također, ako ne zapišemo i opišemo kako smo stvarali Hrvatsku tada će sa našom smrću u grob otići i vrijedne informacije. Dakle, ono što nije zapisano kao da se nije niti dogodilo.

Tko je redatelj? Tko su glumci?

Nakon knjige razmišljao sam kako djeci i mladima a na njima prihvatljiv i zanimljiv način ispričati priču o obrani Vukovara i stvaranju Hrvatske.

S obzirom da su djeca i mladi danas vizualni tipovi vezani za elektroničke medije te da ih ne zanimaju knjige, a niti ih čitaju, osmislio sam predstavu u kojoj je osnovna vezivna točka, atraktivni video film, i on je okosnica predstave. Osim atraktivnih snimaka u filmu, koncentraciju djece i mladih fokusiram specijalnim zvučnim i svjetlosnim efektima, glasovima, mirisom svijeća koji izviru iz potpuno zamračene kino dvorane. Uz film povezujem pjesme koje pjevaju folklorni sastavi, ali i njihov ples na kraju predstave.

Sudjelovanjem lokalnih folklornih sastava u predstavi šaljem poruku o zajedništvu Branitelja i Hrvatskog naroda, zahvaljujući kojem smo pobijedili u ratu. Zajedništvo nam je danas, u miru, i više nego potrebno.

Predstavu započinjemo radosnom igrom i plesom dječice koju o jednom trenutku prekida sirena opće opasnosti, granate i mrak. Nastavlja sa prikazom uništenja grada i pričom o obrani grada Vukovara. Na kraju folklorni sastav izvodi splet domaćih plesova i pjesama, jer sa predstavom želimo poticati održanje naše Hrvatske narodne baštine koja se također zaboravlja. Predstavu završavamo tako da svi zajedno pjevamo pjesmu koja govori o zajedništvu Hrvatskog naroda (Lijepa li si).

Koliko traje uigravanje s lokalnim folklornim grupama?

Lokalni folklorni klubovi tijekom predstave trebaju otpjevati dvije Domoljubne pjesme i jednu pjesmu koja govori o ljepotama kraja u kojem gostujemo te otplesati splet plesova koji već imaju dobro uvježban. Nemamo glumaca na sceni već koristimo njihove glasove koji izviru iz tame i pričaju nam priču koja prati projekciju filma.

Koliko je puta predstava odigrana? Koje vam je gostovanje ostalo u posebnom sjećanju?

Predstavu smo do sada izveli u 95 gradova u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Austriji, Njemačkoj i Švicarskoj, a u ožujku putujemo u Australiju, u svibnju u USA….

Svaka je predstava lijepa i drugačija jer se izvode drugačiji plesovi, drugačije su narodne nošnje, a meni su osobno najljepše predstave u kojima sudjeluju samo dječje sekcije folklornih društava.

U predstavama nam često sudjeluju muške i ženske klape, dječji orkestri, dječji zborovi, crkveni zborovi, poznati i nepoznati pjevači…

Bitno je naglasiti da je koncept predstave takav da za kompletnu organizaciju i provedbu treba izdvojiti sveukupno 0 kuna, a upravo zbog toga mnogi ne žele predstavu u svojim mjestima jer od nas nemaju nikakve financijske koristi.

U predstavi je do sada sudjelovalo preko 2000 djece, dramskih i muzičkih umjetnika, glazbenika folkloraša…. a svi su volontirali.

Za razliku od mnogih drugih predstava o ratu, naša predstava nije strašna i vrlo je zanimljiva a predstavu završavamo s radošću, veseljem, plesom i optimizmom.

Naša predstava educira djecu i mlade o obrani Vukovara i stvaranju Hrvatske, u predstavi promičemo Domoljublje, Poštovanje i Zajedništvo Hrvatskog naroda, a poruka koju prenosimo na gledatelje je mir, obnova i zajedništvo koje nam je potrebno kako bismo zajedno napravili Hrvatsku da bude onakva kakvu smo ju sanjali dok smo za nju ratovali.

Koja je vaša poruka mladima koji kažu da ne žele slušati o ratu?

Htio bih poručiti mladima da obavezno dođu pogledati i osjetiti ovaj jedinstveni događaj u kojem će zbog specijalnih efekata, imati osjećaj da se nalaze u vremenu i prostoru kade se branio grad Vukovar i stvarala Hrvatska.

Vedrana Spadoni Štefanić/Hrvatsko nebo