Damir Pešorda: Tko je brifirao Božu?

Otkako je Hrvatska izgubila arbitražni spor protiv MOL-a u Genevi, u više navrata novinari su upitali Božu Petrova o njegovoj znamenitoj izjavi: ”’Mogu reći da sam brifiran kao potpredsjednik Vlade da imamo razloga biti optimistični oko ishoda te arbitraže. Bilo kakve druge informacije koje se pojavljuju u medijima, mene stvarno interesira tko je njih brifirao.”.

Riječ je, naravno, o izjavi Bože Petrova danoj Zoranu Šprajcu 19. travnja 2016. Petrov je tada zračio optimizmom glede ishoda arbitraže s MOL-om.  Drugi dio izjave  – logički besmislen, no razumljiv iz cjelokupnog konteksta tadašnjih događanja, odnosi se na mrskog mu Karamarka, on je zapravo te ”druge informacije” koje je netko nepoznat ”brifirao”.

Vrijeme je demantiralo Božu, a dalo za pravo Karamarku. To je jednostavno činjenica, kao što je činjenica da je Božo Petrov u međuvremenu postao predsjednikom Hrvatskog (državnog) sabora, a Karamarko osramoćen i protjeran iz javnog života. Iz tih dviju premisa može se izvući zaključak da u Hrvatskoj politici napreduju oni koji imaju potpuno krive projekcije budućih događaja, dok iz igre ispadaju oni koji ispravno prosuđuju razvoj događaja. Griješe samo u pogledu vlastite političke sudbine. Naime, upravo zato što upozoravaju na prave probleme, oni bivaju eliminirani.

Međutim, ni sada nakon što je evidentno da je pogriješio i da će to Hrvatsku, to jest hrvatske građane, skupo koštati, Božo se ne predaje. Na pitanje tko ga je to krivo brifirao, Božo spremno odgovara da to uopće nije pravo pitanje, već je pravo pitanje tko je brifirao Karamarka! To je, mora se priznati, prilično neobičan način razmišljanja, čak i za jednog psihijatra. Dakle, kriv je onaj tko je upozoravao na predstojeću štetu, a ne onaj tko je tvrdio da nikakvih problema neće biti i da samo hrabro treba nastaviti dalje srljati u izgledan poraz. Zanimljivo je da ni novinari koji razgovaraju s Petrovim ne problematiziraju njegovo ”okretanje pile naopako”. To samo može značiti da je lutkarima iz sjene Most još uvijek potreban jer mediji još uvijek nisu dobili nalog da ga miniraju.

Doduše, Most nema više onako dobar medijski tretman kao što je imao, tu i tamo mostovci dobiju po prstima, tek da ih se podsjeti kako je političar u Hrvatskoj ranjiva zvjerka. Dok ga mediji maze – jest, kad padne u nemilost medija – nama ga. Inače, bez te medijske pedagogije mogli bi se korisni pametnjakovići poput Bulja ili Grmoje previše uživjeti u ulogu boraca za istinu i pravdu. Retorika o zaštiti naroda i nacionalnih interesa od pohlepnih i korumpiranih političkih elita još uvijek je dominantna u političkom diskursu mostovaca. To bi bilo u redu kada mostovci ne bi zaboravljali da su i oni sada dio te elite, te da, shodno tomu, snose i odgovornost za sve što se događa dok su oni dio vlasti. Da za to nisu spremni, dokaz je i Petrovljeva sljepoća glede vlastite uloge u izgubljenom arbitražnom sporu.

Nespremnost za preuzimanje odgovornosti Most je pokazao i ponašanjem oko najavljenog ponovnog otkupa Ininih dionica od MOL-a. Prvo su bez zadrške podržali ideju o otkupu, a onda su počeli taktizirati osluškujući glas javnosti. Što se tiče prodaje dijela HEP-a kako bi se namaknuo novac za otkup Ine, ispočetka su bili neodređeni, a kasnije su, kada su vidjeli da u javnosti ta ideja nema dobar odjek, počeli izražavati sumnju u taj model. Predlagali su izmjenu Ustava kako bi se u Ustav unijela odredba da u strateškim poduzećima država mora imati 75% udjela, ali su i od toga, čini se, potiho odustali. Onda su muljali nešto o izdavanju državnih obveznica kojim bi se namaknuli novci potrebni za otkup Ine. U međuvremenu reterirao je i Plenković uočivši valjda da Most opet, po tko zna koji put, gura HDZ da se zamjeri javnosti. Tako je osnovan Savjet za Inu, što bi mogao biti prvi znak da će se rješavanje tog problema odgoditi do daljnjega.

Ipak, najvažnija zamjerka Mostu i njegovoj borbi za ”nacionalne interese” jest to da su srušili vlast koja je barem najavljivala da će poništiti neka postignuća dugogodišnjeg rashrvaćivanja Hrvatske pod Račanom, Sanaderom i Milanovićem. Što god tko mislio o Karamarko, očito je svojim potezima zasmetao lutkarima iz sjene, a već i to je dokaz da je imao i neke dobre namjere. Nova dekaramarkizirana vlast, u kojoj Most opet ima znatan udio, teško da će uspješnije štititi nacionalne interese od prethodne. Em je podložna Pupovčevim ucjenama, em su joj, čini se, želje Bruxellesa ispred želja hrvatskog naroda. U svijetu čiju će sudbini u narednom periodu krojiti Putin i Trump, slijepa poslušnost Angeli Merkel i Bruxellesu možda i nije najbolje izbor.

U svemu tomu teško je pogoditi što će dalje biti s Mostom. To, čini mi se, prije svega ovisi o tomu tko je uistinu brifirao Božu Petrova, domaći ili strani igrači. Bili kako bilo, taj tko brifira Božu ne vodi puno računa o hrvatskim interesima. Toga bi trebao biti svjestan i branitelj Miro Bulj dok se u sabornici i van nje žesti na ”narodne neprijatelje”.

Damir Pešorda/http://www.hrsvijet.net/Hrvatsko nebo