Uloga Davora Božinovića i Martine Dalić u rastu vrijednosti INA-e prije mogućeg otkupa

Božićna izjava o prodaji dijela HEP-a radi otkupa INA-e, koju je kreirala ministrica Dalić, je u funkciji rasta cijene dionica INA-e što je, ukoliko je točno, otvoreno pogodovanje sadašnjim vlasnicima.

To također povećava plaće prvo upravnom odboru, a zatim nadzornom odboru i članovima skupštine te dioničarima; neupućeni ljudi smatraju da saborski zastupnici imaju velike plaće, ali, zanemaruju, primjerice, da članovi upravnog odbora INA-e imaju plaću oko 150 000 kn mjesečno (!), ne uračunavajući dnevnice, putne naloge, ali i premije koje se isplaćuju ukoliko poslovanje ide dobro. Dakle, kad predsjednik vlade najavi otkup INA-e na savjet ministrice gospodarstva, čiji muž sjedi u spomenutom upravnom odboru, to nije sukob interesa – to je nešto mnogo gore.

No, zapitajmo se prvo, zašto uopće izići u javnost s takvom izjavom?

Ako na tržištu postoji potražnja za nekim proizvodom, onda tom proizvodu automatski raste cijena – to su osnove ekonomije. Isto je s dionicama poduzeća. Sukladno tomu, zašto se, ako je već donesena politička odluka o otkupu INA-e, to nije napravilo sukladno pravilima struke i trgovine, što znači, zašto se sve to nije obavilo u tajnosti, nego se na sam Badnjak na sva zvona razglasila vijest o otkupu? To je sulud potez, jer nakon takve objave, dionicama na burzi odmah skače cijena, stoga se mogu izvesti samo dva zaključka: ili se namjerno hoće oštetiti državni proračun, ali i prodati HEP, ili ne postoji stvarna namjera otkupa INA-e, već se isključivo pogoduje sadašnjim vlasnicima i rukovoditeljima.

Nadalje, javnosti nije dostupan ugovor o prvoj i drugoj prodaji INA-e, što je i za pravno retardiranu zemlju poput Hrvatske nedopustivo; INA je od posebnog značaja za Republiku Hrvatsku, a država je i ujedno većinski vlasnik tog dioničkog društva, stoga se svaka izmjena, svaka sitnica koja se odnosi na INA-u, mora objaviti u Narodnim novinama, napose ugovor o prodaji dijela INA-e. Nije to društvo u privatnom vlasništvu čije je poslovanje tajno kako to predviđa zakon, već je to državno poduzeće i javnost, sukladno Ustavu i drugim zakonima, mora znati i imati uvid u sve što se tiče INA-e. Nitko zapravo ni ne zna tko su pravi vlasnici INA-e…

U svakom slučaju, dvije osobe su ključne u cijeloj ovoj mutnoj priči: Martina Dalić i njezin politički zakrilnik i mentor Davor Božinović, osoba koja kontrolira sve puteve ka Andreju Plenkoviću.

Prisjetimo li se da je Martina Dalić bila ministrica financija u vladi Jadranke Kosor i da je baš tada njezin suprug Niko Dalić imenovan za člana upravnog odbora INA-e, a u međuvremenu je „preživio“ i Milanovića, a sad će biti pogodan i Plenkoviću, te da je Dalić opet ministrica, ovaj put gospodarstva, nakon što je napustila HDZ i financirala drugu političku (radikalno lijevu opciju Pametno) stranku, onda stvari nisu baš najčišće.

Ukoliko je Božinović, bivši predstojnik Mesićeva ureda (!), čvrsto zagovarao Martinu Dalić za ministricu, onda se očito radi o nastavku djelovanja Špiljakove ekipe s novim igračima. Ako je to točno, onda je to ista ekipa koja je u bivšoj državi izvlačila novac iz INA-e i radi novca i očuvanja pozicija ubijala (Đureković), te unatoč raznim stranačkim bojama, postoje veze koje ipak ne mogu sakriti.

Hrvatski puk mora napokon shvatiti da slučajnosti ne postoje, pogotovo u jednoj maloj Hrvatskoj. Naime, Davor Božinović, stručnjak za ONO i DSZ, predaje na veleučilištu Baltazar Adam Krčelić u Zaprešiću, a član upravnog vijeća tog veleučilišta je Kolja Družić. Kolja Družić je od 1987. godine bio šef zagrebačke UDB-e. Kolja ima polubrata – Ivu Družića – trenutnog člano NO Podravke i predsjednika Nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj (tu mora biti neka veza i s trenutnim ministrom Barišićem).

Hrvati će se Ive Družića sjetiti s 11. Kongresa Saveza komunista Hrvatske, održanog  11. prosinca 1989. kada se odlučivalo o raspisivanju prvih višestranačkih izbora. Tada je pobijedio Ivica Račan za kojeg se tada držalo da je predstavnik progresivne hrvatske linije dok je Ivo Družić bio označen kao zagovornik ortodoksne, jugoslavenske, unitarističke opcije koja je bila protiv višestranačkih izbora. Upućeni u partijske mreže tvrde da je Ivo Družić navodno štićenik Ante Milanovića (oca Zorana Milanovića), koji je svojedobno bio šef kabineta predsjednika Predsjedništva SRH Mike Tripala.

Ono što je pak u ovom trenutku najzanimljivije jest činjenica da je Ivo Družić član nadzornog odbora PLINACRO-a, nekad poduzeća kćeri INA-e, a danas samostalnog društva za transport plina. Zaključak se nameće sam od sebe…

Dakle, Davor Božinović je dobro umrežen sa starim, doslovno jugoslavenskim unitarističkim strukturama, što bi za Plenkovića trebalo predstavljati dodatno političko opterećenje. I opet su samo dvije moguće varijante: ili Plenković pojma nema tko ga okružuje i što mu rade pred nosom, ili se sav kriminal vezan uz INA-u nastavlja činiti uz Plenkovićev blagoslov?

U normalnoj zemlji, predbožićni potez glede INA-e i otvoreno pogodovanje sadašnjim vlasnicima bi već bio predmet interesa pravosudnih institucija, no Hrvati naučeni na korupciju i kriminal će se zadovoljiti i s ostavkom Martine Dalić.

Ili se pak ništa od toga ne će dogoditi, jer, iako su Špiljak i Umićević “ugledni” gospodarstvenici s europskim adresama, udbaški šefovi Mustać i Perković u njemačkom zatvoru, njihovi podređeni i dalje, sad je već sasvim očito, procesima dirigiraju iz sjene.

Josip Gajski/HRSvijet.net/http://www.hrsvijet.net/Hrvatsko nebo